Eufemije od Konstantinopola

Eufemije od Konstantinopola (Ευφήμιος , ? - 515) bio je patrijarh Konstantinopola od 490. do 496. Naslijedio je patrijarha Fravitu te je, poput njega, bez uspjeha pokušavao okončati Akakijevu šizmu, odnosno raskol bizantske sa zapadnom Crkvom. U tu je svrhu osudio Petra Mongusa mijafizitskog patrijarha Aleksandrije te sazvao sinod na kome je, za razliku od patrijarha Akakija i kontroverznog Henotikona, eksplicitno priznat kanon Halkedonskog sabora na kome su inzistirale rimske pape. Te odluke, zbog kojih je došlo do raskola za aleksandrijskom crkvom i njenim novim patrijarhom Atanazijem II, međutim, nisu bile dovoljne za pomirenje sa Rimom, iako je novi papa Gelazije priznao svećenike postavljene od Akakija i Fravite, što je Eufemije bio tražio. Eufemijevi napori za pomirenje sa Rimom su, međutim, izazvali sumnjičavost od strane cara Anastazija I, koji je počeo iskazivati sve više simpatija prema mijafizitima, a protiv koga se digao veliki ustanak poznat kao Izaurijski rat. Godine 496. je Anastazije patrijarha optužio da šuruje sa ustanicima te organizirao sinod sebi odanih episkopa koji su Eufemija ekskomunicirali i svrgnuli. Anastazije, koga je jedan od carevih vojnika već ranije pokušao ubiti, se u strahu za svoj život zabarikadirao u krstionici te iz nje izašao tek kada mu se nasljednik Makedonije II zakleo da će mu biti pošteđen život. Eufemije je nakon toga prognan u Malu Aziju gdje je umro u Ankiri 515.