Nikola Mistik

Nikola I Mistik (grčki: Νικόλαος Α΄ Μυστικός, Nikolaos I Mystikos) (852 – 15. maj 925) bio je vaseljenski patrijarh Carigrada u dva navrata - od marta 901. do februara 906. te od maja 912. do smrti 925.

Bio je rodom iz Italije i blizak prijatelj bivšeg patrijarha Fotija. Nakon što je Fotije 886. pao u nemilost bizantskog dvora, Nikola je prisilno poslan u manastir. Odatle ga je izveo car Lav VI Mudri, davši mu titulu mystikos, za koju se pretpostavlja da je označavala carskog sekretara ili suca. 1. marta 901. je imenovan za patrijarha.

Odnos sa carem se brzo pokvario, čemu je povod bio carev privatni život. Lavove prethodne tri supruge su umrle bez muških nasljednika, pa se oženio četvrti put za svoju ljubavnicu Zoe Karbonopsina. Nikola je to smatrao neprihvatljivim, iako je nevoljko pristao krstiti njihovo dijete - budućeg cara Konstatnina VII. Caru je, međutim, zapriječio ulaz u crkvu i proglasio njegov brak ništavim. Lav je, pak, od pape Sergija III ishodio pozitivno mišljenje, te je svrgnut s mjesta patrijarha i poslan u manastir. Za novog patrijarha je imenovan Eutimije. Dio historičara vjeruje kako je motiv za smjenu bilo i eventualno učešće u pobuni generala Andronikosa Doukasa.

Nakon Lavove smrti je na prijestolje u maju 912. došao Aleksandar koji je Nikolu vratio na mjesto patrijarha, a što je izazvalo dugogodišnji spor sa Eutimijevim pristašama. U međuvremenu je Aleksandar umro i na prijestolje došao malodobni Konstantin, što je iskoristio bugarski knez Simeon I i napao Bizant. Nikola je krizu otklonio diplomatskim putem, odnosno ceremonijom kojom je Simeon proglašen carem, a njegova kćer udana za Konstantina.

Javnost u Carigradu je takve ustupke "barbaru" smatrala ponižavajućima, a što je u martu 914. iskoristila Zoe Karnobopsina i organizirala puč u kome je Nikola svrgnut, a njegov sporazum poništen. Simeon je ponovno počeo rat i 917. nanio Bizantincima katastrofalni poraz u bitci kod Aheloja. Tada je Zoe diskreditirana, a što je iskoristio admiral Romanos Lekapenos i 919. izvršio novi puč, nakon koga je Nikola opet rehabilitiran. Ostatak života je proveo kao pristaša novog cara Konstantina.

Osim politkom, Nikola Mistik se bavio i teološkim pitanjima. Pred samu smrt je sazvao crkveni sabor na kome je odlučeno da se vjernici ubuduće smiju vjenčavati samo tri puta.

• Ohridski prolog za 16. maj (29. maj) Arhivirano 2007-03-12 na Wayback Machine-u (sh)