Isaija I Carigradski

Isaija ili Isak (grčki: Ἠσαΐας) bio je patrijarh Carigrada koji je stolovao od 1323. do 1334. godine. Za vrijeme stolovanja je u Bizantskom Carstvu trajao građanski rat između cara Andronika II Paleologa i njegovog unuka Andronika III. Stari je Andronik 1327. godine dao patrijarha Isaiju zatvoriti u manastir u carigradskoj Magnauri, a što historičari najčešće objašnjavaju Isaijinom podrškom mladom Androniku. Nakon što je Andronik II konačno svrgnut 23. maja 1328. godine, u manastir je poslana delegacija da vrati Isaiju na mjesto patrijarha. Pri povratku u palaču je patrijarha umjesto povorke crkvenih dostojanstvenika pratila povorka muzičara, plesačica i komedijaša od kojih se jedan toliko smijao prizoru da je pao sa konja.^[1]

Isaijino stolovanje je također bilo obilježeno neuspjelim pokušajima da se Armenska apostolska crkva ponovno ujedini sa pravoslavnom.