[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Âşıklık

Izvor: Wikipedija
Âşıklık (trubadurska) tradicija
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Âşıklık (trubadurska) tradicija
Turska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika, Azija i Pacifik
Godina upisa: 2009.
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO:00179

Âşıklık (hrvatski izg. ašiklik, turski za „ljubovanje” u značenju „trubadurstva”) je trubadurska pjesma koju izvodi mistični trubadur (turski: aşık, azerski: aşıq, perzijski: عاشیق‎, armenski: Աշուղ, gruzijski: აშუღი, grčki: ασίκης; iz arapskog: ašik عاشق, što znači „ljubav”), obično uz pratnju dugovrate lutnje (saza).

Odjeven u tradicionalne nošnje, âşık je zamijenio turkijskog ozana koji su opjevavali najranije turkijske pohode prateći vladare još od vremena Atile.[1] Danas su česti izvođač na svadbama, u kavanama i tijekom javnih festivala svih vrsta. Posebice na vjenčanjima, âşık se smatra za instruktora i vodiča čija tradicija crpi i obogaćuje tursku književnu kulturu i svakodnevni život zajednica diljem zemlje. Âşık u snu biva pozvan da poduzme dugo naukovanje u umjetnosti sviranja gudačkih i udaračkih glazbala, pjevanju, pripovijedanju i snalažljivosti koje čine srce poziva. Kako ašici putuju između zajednica, oni pomažu u širenju kulturnih vrijednosti i ideja, ali i olakšavaju socijalni dijalog kroz tematsku poeziju i društvenu i političku satiru. Zbog toga je ovaj običaj upisan na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2009. godine.[2]

Pjesme koje izvode su najčešće o ljubavi, zapisane u rimovanom silabičkom metru i na kraju s katrenom (četverostihom) u kojem âşık izgovori mâhlas, svoj pseudonim. Njihovi improvizirani nastupi mogu također uključivati zagonetke, narodne bajke, verbalne duele duhovitost i kreativnost s drugim âşıcima, ali i stihove koji se pjevaju dok trubadur drži iglu u ustima koja ga prisiljava da recitira pjesme izbjegavajući zvukove B, P, V, M i F.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Studies on the Soviet Union - 1971, Volume 11 - str. 71.
  2. a b Âşıklık (minstrelsy) tradition na UNESCO-ovim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 4. rujna 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]