Malta

Republika Malta Repubblika ta' Malta Republic of Malta
Zastava Grb
Himna: "L-Innu Malti" ("Himna Malte")
Položaj Malte
Glavni grad		Valletta (de facto) 35°53′N 14°30′E / 35.883°N 14.500°E / 35.883; 14.500
Najveći grad		Birkirkara
Službeni jezik		malteški, engleski
Državno uređenje		Republika
• Predsjednica		Myriam Spiteri Debono
• Premijer		Robert Abela
Zakonodavstvo
Nezavisnost		od Ujedinjenog Kraljevstva
• Priznato		21. septembar 1964.
Površina
• Ukupno		315 km2 (186)
• Vode (%)		zanemariv
Stanovništvo
• Ukupno		519.562 (popis 2021) (166)
• Gustoća		1700/km2
BDP (PKM)		2008
• Ukupno		$9.893 biliona (142.)
• po stanovniku		$23,971
HDI (2008)		▲0.902 (visok) (38.)
Valuta		Euro
Vremenska zona		CET (UTC+1) - ljeti CEST (UTC+2)
Topografija
• Najviša tačka		Ta'Dmejrek (Dingli Cliffs) 253 m
Pozivni broj		+356
Internetska domena		.mt

Malta, zvanično Republika Malta (malteški: Repubblika ta' Malta, engleski: Republic of Malta) je ostrvska država u Sredozemnom moru. Sastoji se od nekoliko većih i manjih ostrva od kojih su tri naseljena. Najvećo ostrvo je Malta na kojem živi najveći dio stanovništva zemlje. Ova zemlja u kojoj živi manje od pola miliona stanovnika je, s obzirom na površinu, jedna od najgušće naseljenih zemalja svijeta.

Malteško ostrvlje nalazi se nedaleko od Sicilije (Italija), te manje od 300 km od obale Afrike. Zbog svog strateškog položaja, Maltom su tokom historije vladale mnoge sile, kao što su Feničani, Rimljani, Fatimidi, Ivanovci i Britanci. Od 21. septembra 1964. Malta je nezavisna od Velike Britanije, a od 1. maja 2004. članica Evropske unije.

Malta je izraženo katolička zemlja, s jednim od najvećih procenata udjela rimokatolika u stanovništvu na svijetu. Kršćanstvo je na Maltu donio apostol Sveti Pavle koji je na ovom otoku doživio brodolom. Službeni jezici Malte su malteški i engleski. Italijanski također ima veliki značaj u državi, budući da je bio službeni jezik do 1934. godine.

Prvi naseljenici Malteških otoka bili su poljoprivrednici koji su se ovdje naselili oko 5200. p. n. e. sa Sicilije. Ti prvi naseljenici najvjerovatnije su bili Sikanci, za koje se smatra da su bili jedino pleme koje je naseljavalo ove otoke u to vrijeme ^[1], a smatraju se srodnicima Ibera. Stanovništvo otoka u to vrijeme bavilo se uzgojem žitarica i stoke, a, kao i mnoge druge evropske kulture u to vrijeme, poštovali su kult plodnosti.

Keramički predmeti nađeni u Għar Dalamu slični su onima nađenim u Agrigentu na Siciliji. U ovom ranom razdoblju malteške civilizacije pojavljuju se mistični megalitni hramovi, čiji se ostaci mogu još naći na Malti i Gozu. Ti su hramovi jedni od najstarijih struktura napravljenih od kamena na Zemlji ^[2][3][4], a korišteni su u razdoblju između 4000 i 2500. godine p. n. e.

Neki naučnici smatraju da su hramovi korišteni za žrtvovanje životinja, iako su to samo nagađanja. Ova kultura je nestala s ovih otoka oko 2500. p. n. e., a nagađa se da je kulturu izbrisala neka bolest ili glad. Sukobi se ne smatraju razlogom nestanka jer ne postoje dokazi o oružju iz tog perioda.

Negdje oko 3500. p. n. e. ova kultura je sagradila neke od najstarijih vjerskih građevina na svijetu, kao što su hramovi Ġgantije na Gozu ^[2], te hramovi Ħaġar Qima i Mnajdre ^[5] Smatra se da su dolaskom čovjeka na ove otoke izumrli lokalni patuljasti vodeni konji i slonovi. Nakon ove civilizacije Malteški otoci neko vrijeme bili su nenaseljeni. U bronzano doba opet dolaze naseljenici, čija je kultura obuhvaćala kremiranje posmrtnih ostataka i izgradnju manjih megalitnih građevina zvanih dolmeni ^[6].

Oko 700. p. n. e. na otoke dolaze Grci koji su se najviše nastanili na području današnje Vallette ^[7]. Vijek poslije tu dolaze i Feničani, koji su se otocima koristili kao trgovačkom stanicom na njihovim sredozemnim trgovačkim rutama ^[8].

Nakon pada Feničanskog carstva, ovo područje je oko 400. p. n. e. potpalo pod kontrolu Kartage, bivše feničanske kolonije ^[9]. U to vrijeme Kartažani su koristili Maltu za uzgoj maslina, rogača i proizvodnju tkanine. Za vrijeme Punskih ratova 218. p. n. e., Maltežani su se pobunili protiv kartagenske vlasti, te dali kontrolu nad svojim vojnim garnizonom rimskom konzulu Semproniju ^[10]. Za vrijeme Sirakuske pobune, Malta je ostala vjerna Rimu, zbog čega je nagrađena naslovom Foederata Civitas, koji je značio određenu razinu autonomije unutar pokrajine Sicilije ^[10]. U to vrijeme otok su nazivali Melita, a glavni grad nalazio se u središtu otoka i nosio je isto ime (današnja Mdina) ^[10].

Zbog uspješnosti i važnosti Malteških otoka u rimskoj državi, car Hadrijan im je 117. p. n. e. dao status municipija. Godine 60, na sjevernom dijelu otoka koji je danas poznat kao Zaljev sv. Pavla, nasukao se brod apostola sv. Pavla ^[10]. Prema pričama, on je ostao na otoku tri mjeseca, tokom kojih je širio kršćanstvo i izvodio čuda.

Raspadom Rimskog carstva na Istočno i Zapadno u 4. vijeku, Malta potpada pod kontrolu Bizantije kojom se vladalo iz Carigrada. O razdoblju bizantijske vlasti na Malti, koja je trajala četiri vijeka, malo je poznato. Postoje dokazi da su germanska plemena, uključujući Gote i Vandale, kratkovremeno preuzeli vlast nad otocima, nakon čega je Bizantija ponovno preuzela otoke i na njih postavila vojsku ^[11].

Za vrijeme bizantijsko-arapskih ratova, Malta je zajedno sa Sicilijom osvojena nakon što je admiral Eufemije izdao Bizantiju i zatražio od Aglabida zauzimanje ove teritorije ^[12]. Pošto je to područje bilo dio Sicilijanskog emirata, kontrolu nad njim su 909. dobili Fatimidi. Za vrijeme arapske vlasti uveden je novi sistem navodnjavanja, neke nove kulture voća i pamuk, te sicilijsko-arapski jezik, koji se nakon nekog vremena razvio u malteški jezik ^[13]. Lokalno kršćansko stanovništvo imalo je slobodu prakticiranja svoje vjere, ali je zato moralo plaćati dodatan porez vlastima ^[14]. Godine 1091. Normani osvajaju Siciliju i Malteške otoke, a lokalni kršćani toplo dočekuju sicilijanskog grofa Rogerija I. Zbog oslobođenja, Maltežani nude Rogeriju I sudjelovanje u njegovim ratovima, a on je na to, prema predaji, poderao dio svoje crveno-bijele zastave i dao je Maltežanima, što je osnova današnje zastave Malte.

Za vrijeme vlasti dinastije Hauteville, Malta doživljava procvat. U to vrijeme bila je dio Kraljevine Sicilije, koja je još obuhvatala Siciliju i južni dio Apeninskog poluostrva. Katoličanstvo je ponovo postalo državna religija, a njom je na Malti upravljala Palermska biskupija. U tom periodu širi se normanska arhitektura, pogotovo u tadašnjem glavnom gradu Mdini. Sicilijanski kralj Tankred pretvara Maltu i Gozo u feudalni posjed ili feud na čelu sa knezom. Zbog njihove strateške važnosti, Malteški otoci bili su meta mnogih osvajačkih sila, tako da su prvi knezovi bili vješti đenovski gusari, a stanovništvo otoka je militarizirano kako bi bilo spremno na pokušaje zauzimanja otoka. Kraljevinom od 1194. do 1266. vlada dinastija Hohenstaufen, zahvaljujući braku cara Henrika VI i kraljice Konstancije, posljednje sicilijanske vladarice iz dinastije Hauteville. Za vrijeme vladavine njihovog sina, sicilijanskog kralja Fridrika I, s Malte je 1224. godine protjerano svo muslimansko stanovništvo^[15], a ukupno muško kršćansko stanovništvo Celana u Abruzzu preseljeno je na Maltu.

Jedno kratko vrijeme kraljevstvom je vladala sicilijanska dinastija Anžuvinaca, koji su zbog visokih poreza bili vrlo nepopularni na Malti, djelimično i zbog rata Karla I Anžuvinca sa Genovom, kad je 1275. opljačkan otok Gozo. Nedugo nakon ovih napada izbija pobuna poznata kao Sicilijanska večernja. Kraljevstvo se dijeli na Napuljsko i Sicilijansko kraljevstvo, koje zajedno s Maltom potpada pod vlast Aragonije. Otokom sve do 1409. vladaju rođaci aragonskih kraljeva, nakon čega postaje dio Aragonske krune.^[16] U Aragonskom kraljevstvu djeca vladara nosila su titulu kneza Malte. U ovo vrijeme malteško plemstvo doživljava procvat. Od 1397. titula kneza Malte ponovo dobija feudalni značaj, te nakon sukoba oko naslova kralj ukida taj naslov. Nakon što je ta titula ponovo uvedena, opet izbijaju svađe u kojima se malteško plemstvo pobunilo protiv kneza Gonsalva Monroya. Iako su se Maltežani bunili protiv kneza, iskazali su odanost sicilijanskoj kruni, što je razlog zbog čega ih aragonski kralj Alfons V nije kaznio, nego je obećao da nikad neće dodijeliti taj položaj nekom drugom, te ga je objedinio s krunom. Kao ishod ovih događaja, grad Mdina je dobio nadimak Città Notabile.

Godine 1530, Karlo V, car Svetog Rimskog Carstva, daje otoke viteškom redu Ivanovaca na vječno upravljanje. Malteški su vitezovi 1522. bili istjerani s Rodosa od strane Osmanlija. Godine 1565, vitezovi su, zajedno s Maltežanima, izdržali veliku opsadu Malte koju je izvela osmanska mornarica.

Nakon ove opsade, planirano je pojačanje malteških zidina, pogotovo u lučkom području gdje je izgrađen novi grad Valletta, nazvan po velikom meštru Jeanu de la Valetteu. Također, uzduž obale izgrađeni su i stražarski tornjevi (Wignacourt, Lascaris i de Redin) nazvani po velikim meštrima koji su naredili njihovu gradnju. Za vrijeme vlasti Malteških vitezova na otocima su napravljeni mnogi građevinski i kulturni projekti, uključujući ukrašavanje Città Vittoriose, izgradnju novih gradova, kao što su Città Rohan i Città Hompesch, te poboljšanje akademskog i društvenog života.

Vlast Ivanovaca doživljava kraj kad je Napoleon osvojio Maltu na svom ratnom pohodu na Egipat 1798. godine. Ovo osvajanje izvedeno je Napoleonovim lukavstvom tako da je zatražio sigurnu luku kako bi ponovo opskrbio svoje brodove, a nakon što je sigurno ušao u Vallettu, okrenuo je oružje na svoje domaćine. Veliki meštar Ferdinand von Hompesch zu Bolheim kapitulirao je, a Napoleon je nekoliko dana ostao na Malti, tokom kojih je sistemski pljačkao otok, te uspostavio sopstvenu upravu. Nakon toga je dalje otplovio za Egipat, ostavljajući znatan garnizon na Malti.

Francuske okupacijske snage bile su izuzetno nepopularne među stanovništvom, djelimično i zbog njihovog stava prema vjeri. Stanovništvo se pobunilo protiv finansijskih i vjerskih reformi, pa su se Francuzi morali sakriti unutar gradskih zidina. Velika Britanija je, zajedno s Kraljevstvom dviju Sicilija, slala vojnu pomoć Maltežanima, te su Britanci svojom mornaricom blokirali otoke.

Izolirane francuske snage, pod generalom Claude-Henrijem Belgrand de Vauboisom, predale su se 1800, te su otoci potpali pod britansku vlast na čelu s guvernerom Alexanderom Ballom. Maltežani su tada napravili deklaraciju kojom su tražili direktnu zaštitu britanskog monarha, tada Georgea III, te su zahtijevali da kralj nema pravo ustupiti otoke nekoj drugoj sili.^[17]

Godine 1814, Pariskim mirovnim sporazumom Malta je službeno postala dio Britanske imperije. Zbog svog položaja na pola puta između Gibraltara i Sueckog kanala, Malta je bila važno pomorsko pristanište i smatrana je važnom postajom na putu za Indiju. Godine 1919, Britanske snage su pucale na grupu protestanata protiv novih poreza, ubivši četiri Maltežana. Ovaj incident doveo je do značajnog rasta podrške proitalijanskim strankama, koje su se protivile britanskm prisustvu na otoku. Ovaj dan je poznat kao Sette Giugno (Italijanski za 7. juna) i na Malti se slavi kao nacionalni praznik.

1930-ih britanska je Sredozemna flota, koja je bila važan pokretač trgovine na otoku, premještena u Aleksandriju. Malta je odigrala važnu ulogu u Drugom svjetskom ratu, zbog svoje blizine pomorskim putevima Sila Osovine. Zbog hrabrosti koje su Maltežani iskazali u dugotrajnoj borbi protiv neprijateljskih snaga, kralj George VI kolektivno je nagradio Maltežane ordenom George Cross. Replika ove nagrade danas se nalazi u gornjem lijevom uglu zastave Malte.

Nakon rata, Laburistička stranka je neuspješno probala integrisati Maltu u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dana 21. septembra 1964. Malti je odobrena nezavisnost. Prema ustavu iz 1964, Malta je zadržala Elizabetu II kao kraljicu Malte koju predstavlja generalni guverner. Dana 13. decembra 1974. Malta je postala republika unutar Commonwealtha, na čelu s predsjednikom države. Ugovor o odbrani koji je potpisan ubrzo poslije nezavisnosti i koji je promijenjen 1972, istekao je 31. marta 1979, kada su se britanske vojne snage povukle s Malte. Zemlja je 1980. službeno prihvatila politiku neutralnosti, te je do 2004. bila članica Pokreta nesvrstanih. Godine 1989, Malta je ugostila sastanak na vrhu između američkog predsjednika Georgea H. W. Busha i sovjetskog vođe Mihaila Gorbačova, koji je signalizovao kraj Hladnog rata.

Od 2004. godine, Malta je članica Evropske unije, te se pridružila Eurozoni 1. januara 2008. godine, odnosno tada je svoju nacionalnu valutu liru zamijenila eurom.^[18]

Prema državnom sistemu Malta je republika^[19], čiji su parlamentarni sistem i javna uprava uveliko oblikovani prema westminsterskom sistemu. Parlament zemlje je Zastupnički dom (Il-Kamra tad- Deputati) čiji se članovi biraju javnim izborima na mandat od pet godina. Dom ranije može raspustiti predsjednik države, na savjet premijera. Zastupnički dom sastoji se od 65 zastupničkih mjesta. U slučaju da stranka koja je pobijedila na izborima nema parlamentarnu većinu, u parlament se dodaju dodatna zastupnička mjesta kako bi se osigurala parlamentarna većina. Predsjednika države bira Zastupnički dom na mandat od pet godina. Uloga predsjednika Malte je više ceremonijalna, te veću vlast zapravo ima premijer.

Glavne stranke u državi su kršćansko demokratska Nacionalistička stranka (Partit Nazzjonalista ili Nationalist Party), te socijaldemokratska Laburistička stranka (Partit Laburista ili Labour Party). Od 2008. godine na vlasti je Nacionalistička stranka s premijerom Lawrenceom Gonzijem. U državi postoji i nekoliko manjih stranka koje nisu zastupljene u parlamentu.

Sve do Drugog svjetskog rata političkim prilikama na Malti dominiralo je jezičko pitanje, gdje su glavni učesnici bile probritanske i proitalijanske stranke.^[20] Nakon rata, glavna politička pitanja odnosila su se na odnose sa Ujedinjenim Kraljevstvom, te kasnije na odnose sa Evropskom unijom.

Malta je administrativno podijeljena na pet regija (malteški: reġjuni), a regije su podjeljene na općine. Politički je Malta podijeljena na 68 lokalnih vijeća (lokaliteta), od kojih je svako vijeće odgovorno za upravljanje gradovima i područjima različitih veličina. Upravna odgovornost podijeljena je između lokalnih vijeća i središnje vlasti u Valletti. Prema Zakonu o lokalnim vijećima iz 1993, Republika Malta je podijeljena na 54 lokalna vijeća na otoku Malti i 14 vijeća na otoku Gozo. Registrovani birači biraju članove vijeća svake tri godine. Na čelu lokalnog vijeća nalazi se načelnik ili gradonačelnik. Svako vijeće bira izvršnog sekretara koji je odgovoran za finansijske, upravne i izvršne poslove. Sve odluke donose se zajedno sa ostalim članovima vijeća. Lokalna vijeća odgovorna su za lokalna pitanja, te za provedbu odluka središnje vlasti.

Lokaliteti na otoku Malti
Attard Balzan Birgu Birkirkara Birżebbuġa Bormla Buġibba Dingli Fgura Floriana Gudja Gżira Għargħur Għaxaq Ħamrun	Iklin Isla Kalkara Kirkop Lija Luqa Marsa Marsaskala Marsaxlokk Mdina Mellieħa Mġarr Mosta Mqabba Msida	Mtarfa Naxxar Paceville Paola Pembroke Pietà Qawra Qormi Qrendi Rabat Safi San Ġiljan (Saint Julian's) Santa Luċija (Saint Lucia's) San Pawl il-Baħar (Saint Paul's Bay) San Ġwann	Santa Venera Siġġiewi Sliema Swieqi Ta'Qali Ta' Xbiex Tarxien Valletta Vittoriosa (Birgu) Xemxija Xgħajra Żabbar Żebbuġ Żejtun Żurrieq
Lokaliteti na otoku Gozo
Fontana Għajnsielem Għarb Għasri	Kerċem Munxar Nadur Qala	Victoria (Rabat) San Lawrenz (Saint Lawrence) Sannat	Xagħra Xewkija Żebbuġ

Malteški otoci su otočje koje se nalazi u srednjem dijelu Sredozemnog mora. Udaljeni su 93 km od italijanskog otoka Sicilije i oko 360 km od Libije. U cijelom otočju naseljena su samo tri najveća otoka: Malta, Gozo (Għawdex) i Comino (Kemmuna). Svi ostali manji otoci i otočići nisu naseljeni. Otoci su bogati zaljevima, koji služe kao dobre prirodne luke. Ovi otoci su zapravo vrhovi podvodnih brijegova između Sicilije i sjeverne Afrike koje je okružilo more nakon zadnjeg ledenog doba^[21]. Otočje se nalazi na ivici afričke tektonske ploče, na granici s euroazijskom pločom.^[22]

Krajolik otoka karakterišu mala brda i polja. Najviša tačka je Ta' Dmejrek (253 m) na otoku Malti, blizu Dinglija. Na otocima nema stalnih rijeka i jezera. Ponekad se potoci oblikuju nakon višednevnih padavina. Izvori slatke tekuće vode mogu se naći na otoku tokom cijele godine. Takva mjesta na Malti su Baħrija, l-Intaħleb i San Martin, dok na Gozu tekuće vode ima u dolini Lunzjata.

Iako mnogi Maltu smatraju najjužnijom tačkom Evrope, taj naslov ipak pripada grčkom otoku Gavdosu.

Glavni, te jedini naseljeni otoci zemlje su Malta (315 km²), Gozo (67 km²) i Comino (3 km²). Ostali otoci koji čine ovo otočje su: Cominotto (Kemmunett), Filfla, hrid Fungus (Il-Ġebla tal-Ġeneral), otok Manoel (dio grada Gżira, s kojim je spojen mostom), te Otok svetoga Pavla. Glavni i najnaseljeniji otok u otočju je Malta.

Ukupan popis otoka i hridi:

Comino Cominotto Delmarva Filfla Gozo Malta Manoel Otok sv. Pavla/Selmunett Hrid Barbaganni Hrid Fessej

Hrid Fungus Hrid Għallis Hrid Halfa Hridi velike plave lagune Hridi Mistra Hrid Tac-Cawl Qawra/Ta`Fraben Hridi male plave lagune Hrid Sala Hrid Xrob l-Għaġin

Malta ima mediteransku klimu (Köppenova klasifikacija klime ili Csa), s blagim, kišovitim zimama i toplim, suhim ljetima. Općenito se može reći da na Malti vladaju godišnje dva doba, zbog čega su u toplijim mjesecima otoci privlačni turistima. Ipak, u proljeće znaju puhati jaki hladni vjetrovi.

Opskrba vodom veliki je problem Malte, budući da je ljeti, kad je najveća potrošnja vode, ujedno i najmanje padavina. Tokom zime česti su brzi pljuskovi nakon kojih zemlja ne stigne upiti vodu, nego ona otječe u more. Izvor slatke vode na Malti jesu podzemne rezerve, koje se crpe sistemom tunela zvanih Ta' Kandja koji idu prosječno 97 metara ispod površine. Oko polovine pitke vode u državi proizvodi se desalinizacijom, koja je kontraverzna zbog zagađenja okoliša korištenjem fosilnih goriva.^[23]

Službeno najniža temperatura zabilježena je u Valletti 19. 2. 1895. (1.2 °C), a najviša je zabilježena na aerodromu Luqa u augustu 1999. (43.8 °C). Neslužbeno je najniža temperatura bila 1962. na uzletištu Ta' Qali, kad je zabilježena temperatura od −1.7 °C. Te je godine padao i snijeg, koji je vrlo rijetka pojava na Malti. Dosad su sniježne padavine zabilježene u februaru 1895, januaru 1905. i 31. 1. 1962. godine.

	Jan	Feb	Mar	Apr	Maj	Jun	Jul	Aug	Sep	Okt	Nov	Dec
Najviša prosječna temperatura (°C)	15	15	16	18	22	27	32	32	28	24	19	16	Ø	22
Najniža prosječna temperatura (°C)	9	9	10	12	15	19	22	22	20	18	14	11	Ø	15,1
Padavine (mm)	89,0	61,3	40,9	22,5	6,6	3,2	0,4	7,0	40,4	89,7	80,0	112,3	Σ	553,3
Temperatura u °C • padavine u mm Dijagram: Temperatura 15 9 15 9 16 10 18 12 22 15 27 19 32 22 32 22 28 20 24 18 19 14 16 11 jan feb mar apr maj jun jul aug sep okt nov dec Padavine 89 61,3 40,9 22,5 6,6 3,2 0,4 7 40,4 89,7 80 112,3 jan feb mar apr maj jun jul aug sep okt nov dec
Izvor: Weatherbase i World Meteorological Organization

Do XIX vijeka ekonomija Malte bila je ograničena na proizvodnju pamuka, duhana, te brodogradnju. Kasnije su brodogradilišta iskoristili Britanci za vojne svrhe. Zbog svoje strateške lokacije malteška ekonomija je cvjetala u ratno vrijeme. To je bilo uočljivo i za vrijeme Krimskog rata 1854. godine.

Otvaranje Sueckog kanala 1869 značajno je pogodovalo malteškoj privredi zbog povećanog broja brodova koji su pristajali u ovdašnje luke kako bi se ponovo opskrbili gorivom. Već je krajem XIX vijeka privreda zemlje počela slabiti, da bi do 1940-ih Malta bila u ozbiljnoj privrednoj krizi. Uzrok tome djelimično su bili i novi trgovački brodovi koji nisu morali toliko često stajati kako bi se opskrbili gorivom.

Danas su najznačajniji malteški resursi vapnenac, povoljan geografski položaj i produktivna radna snaga. Malta proizvodi samo oko 20% robe za vlastite potrebe, ima vrlo ograničenu opskrbu slatkom vodom, te nema domaćih energetskih izvora. Privreda zemlje ovisi o inozemnoj trgovini (brodski prevoz tereta), obrtništvu (elektronika i tekstil), te turizmu. Turistička infrastruktura značajno se povećala zadnjih nekoliko godina, iako je usput došlo i do preintenzivnog razvoja, koji je doveo i do uništenja tradicionalnog stambenog smještaja. Danas je Malta i sve značajnije turističko tržište.^[24] U posljednje vrijeme privredi zemlje značajno doprinosi i filmska produkcija, budući da se na Malti svake godine snimi nekoliko visokobudžetnih stranih filmova. Zemlja je danas i izvoznik usluga kao što su bankarstvo i finansije.

U politiku zemlje spadaju i velike investicije u obrazovanje. Budući da su svi nivoi obrazovanja na Malti besplatni, ona stvara mnogo visokokvalificiranih radnika koji značajno doprinose razvoju zemlje. Kako bi se pripremila za članstvo u EU, Malta je privatizirala nekoliko državnih preduzeća. Trenutno Malta i Tunis dogovaraju iskorištavanje podmorskog prostora između te dvije zemlje, najvećim dijelom radi vađenja prirodnog plina.

Maltežani čine najveći udio stanovnika Malte. Najveća manjina u državi su Britanci, od kojih su najveći broj penzioneri koji su se u kasnijoj životnoj dobi preselili na Maltu. Prema popisu stanovništva iz 2005, koji je uključivao i strance koji su na Malti minimalno godinu dana, broj stanovnika države bio je 404.039, od čega su žene činile 50,3%, a muškarci 49,7%. Prema dobnim grupama, 17,1% bili su građani ispod 14 godina starosti, 68,2% između 15 i 64 godine, te ostalih 13,7% iznad 65 godina starosti.

Gustoća stanovništva na Malti je 1.282 stan./km², što je najveći broj stanovnika po kvadratnom kilometru u Evropskoj uniji, te jedna od najvećih gustoća stanovništva na svijetu. Broj stanovnika na Malti obično raste između svakog popisa stanovništva, a jedini koji je pokazivao negativan trend bio je onaj 1967. godine, kada je, najvećim dijelom zbog iseljavanja, broj stanovnika pao za 1,7%. Rast stanovništva je između 1985. i 1995. godine bio 9,5%, a između 1995. i 2005. smanjio se na 6,9%, što je godišnji rast od 0,7%. Broj rođenih je još uvijek veći od broja umrlih (3860 naspram 3025), iako je od popisa 1995. natalitet pao za 21,8%. Kao i u većini zemalja EU, stanovništvo Malte postepeno stari, ali je to još uvijek manje od EU prosjeka.

Službeni jezici Malte su malteški jezik i engleski jezik. Malteški je nacionalni jezik države, te maternji jezik Maltežana. To je semitski jezik je koji je nastao od sicilijanskog arapskog, a ima veliki broj posuđenica iz sicilijanskog, italijanskog, nešto francuskog, te u novije vrijeme i engleskog.

Malteška abeceda sastoji se od 30 latiničnih slova gdje se nalaze i dijakritička slova ż, ċ i ġ, te slova għ, ħ, i ie, koja postoje samo u malteškom jeziku.

Italijanski je bio službeni jezik Malte sve do 1934. godine, kada ja zamijenjen malteškim i engleskim jezikom. Ovaj jezik je još uvijek snažno zastupljen u zemlji, te ga veliki dio stanovništva govori kao drugi jezik. Italijanski televizijski programi kao Mediaset i RAI su vrlo popularni na Malti.^[25]

Prema Eurobarometru 100% stanovništva Malte govori malteški, 88% zna engleski, 66% italijanski i 17% francuski.^[26] Prema ovim statistikama, ovo je jedna od zemalja s najvećim znanjem stranih jezika u Evropskoj uniji.

Malteškim ustavom zajamčena je sloboda svim religijama, a rimokatoličanstvo se spominje kao državna religija. Prema procjenama oko 98% stanovništva Malte su rimokatolici, zbog čega je ovo zemlja sa skoro najvećim udjelom katolika u stanovništvu. U cijeloj državi postoji oko 360 crkvi, što je praktično jedna crkva na 1.000 stanovnika. Župne crkve (il-parroċċa ili il-knisja parrokjali) su geografsko i kulturno središte svakog naselja u državi. Svako mjesto obilježava dan svog sveca zaštitnika sa muzičkim povorkama, procesijama, posebnim misama, vatrometom i drugim oblicima slavlja.

Kršćanstvo je na Maltu donio Sveti Pavao 70. godine, kada se njegov brod nasukao na ove otoke. Najranijom kršćanskom bogomoljom na otoku smatra se pećina svetog Pavla, koja se nalazi na sjeveroistoku Malte, u kojoj je on navodno bio zatočen. Ostaci kršćanskih grobova i obreda nađeni su u blizini pećine, a datiraju iz 3. vijeka. Širom otoka nalaze se katakombe iz perioda rimskih progona kršćana, od kojih su najpoznatije katakombe Svetog Pavla i Svete Agate. Također na otoku postoji nekoliko crkvi u pećinama, ukljućujući i onu u pećini kod Mellieħe, gdje je prema legendi, Sveti Luka naslikao Bogorodicu. Ovo je hodočasničko odredište još od srednjeg vijeka.

Vijekovima je nadležnost nad kršćanskom zajednicom na Malti imala Palermska biskupija, osim za vrijeme Karla I Anžuvinca. To je ojačalo veze Malte sa Sicilijom i Italijom, te vjerovatno pridonijelo činjenici da je italijanski jezik vijekovima bio glavni jezik kulture na Malti. Od 1808, svi malteški biskupi bili su Maltežani. Kao rezultat normandijske i španske vladavine, kao i vladavine Malteških vitezova, Malta je postala i ostala pobožna katolička zemlja. Sveta inkvizicija je također imala dugu tradiciju na otocima od njenog osnivanja 1530. godine. Zadnji inkvizitor je napustio ove otoke 1798., nakon što su Malteški vitezovi kapitulirali pred snagama Napoleona.

Sveci zaštitnici Malte su Sveti Pavao, Sveta Agata i Sveti Juraj. Iako nije svetac zaštitnik, sv. Juraj Preca (San Ġorġ Preca) je duboko poštovan kao prvi malteški svetac. Službeno ga je kanonizirao papa Benedikt XVI 2007. godine. Mnogi Maltežani su priznati kao blaženi, kao što su Maria Adeodata Pisani i Nazju Falzon koje je 2001. beatificirao papa Ivan Pavao II

Vjernici lokalnih protestantskih crkvi u većini slučajeva nisu Maltežani, nego penzionisani Britanci koji žive na ovim otocima. Ovdje živi i oko 500 jehovinih svjedoka, te 60 pripadnika ostalih crkava, kao što su mormoni i evangelisti. Crkve ostalih kršćanskih zajednica su prezbiterijanska i metodistička crkva sv. Andrije u Valletti, anglikanska katedrala sv. Pavla i crkva u Birkirkari adventista sedmog dana.

Jevrejska zajednica Malte dosegla je svoj vrhunac u srednjem vijeku za vrijeme normanske vlasti. Godine 1479, Malta i Sicilija potpale su pod aragonsku vlast, tokom koje je 1492. donesen Alhambrijski dekret koji je prisilio sve Jevreje na napuštanje zemlje. Zen budizam i bahaizam imaju oko 40 vjernika. U državi postoji jedna džamija. Na Malti živi oko 3.000 muslimana, od kojih su većina stranci. Nedavno je otvorena i islamska osnovna škola.

Malteška kultura je spoj mnogih raznih kultura koji su tokom vijekova bili u dodiru s Malteškim otocima. To su većinom okolne mediteranske kulture, te kulture zemalja koje su Maltom vladale prije sticanja nezavisnosti.

Dokumentirana malteška književnost postoji preko dva vijeka, a nedavni dokazi svjedoče i o književnoj aktivnosti na lokalnom jeziku još iz srednjeg vijeka. Najznačajniji malteški pjesnik je Dun Karm Psaila koji ima status nacionalnog pjesnika. Neki od drugih važnijih malteških književnika su Rużar Briffa i Karmenu Vassallo.

Krajem 1960-ih malteška književnost doživljava izuzetne promjene u svim oblicima kniževnosti. Neki od značajnijih pjesnika u drugoj polovini 20. vijeka su Mario Azzopardi, Victor Fenech, Oliver Friggieri, Joe Friggieri, Charles Flores, Daniel Massa, Maria Ganado, Lillian Sciberras i Akille Mizzi. U prozi su se istakli Frans Sammut,Paul P. Borg i Joe J. Camilleri, a u pozorištu Francis Ebejer, Alfred Sant, Doreen Micallef i Oreste Calleja.

Novu generaciju pisaca čine Guze' Stagno, Karl Schembri i Clare Azzopard, dok su u pjesništvu važnija imena Adrian Grima, Immanuel Mifsud, Norbet Bugeja i Simone Inguanez.

Postoji nekoliko malteških književnika koji su ostvarili uspješnu karijeru u inostranstvu. To su romanopisac Trezza Azzopardi, pisac knjiga za djecu Saviour Pirotta, te novinar i autor stripova Joe Sacco.

Iako danas u Malti prevladava zapadnjačka muzika, postoji i tradicionalna malteška muzika od koje je najizraženija vrsta għana. Ovaj muzički oblik sastoji se od gitare koju naizmjenice svira nekoliko ljudi, većinom muškarci. Tekst ove muzike je uvijek improviziran i obrađuje određenu temu, a cilj je stvoriti prijateljsku, ali izazovnu atmosferu.

Malteška kuhinja je tipična mediteranska kuhinja koja se temelji na svježim lokalnim sezonskim proizvodima i plodovima mora. U lokalnoj kuhinji postoje brojna jedinstvena jela koja su nastala spojevima raznih kuhinja. Najveći je utjecaj italijanske kuhinje, posebno sicilijanske, ali postoje i utjecaji tuniške, španske, berberske, te u novije vrijeme britanske i francuske kuhinje.

U malteškim domaćinstvima, malteška kuhinja je i dalje vrlo popularna, kao i u restoranima. Ipak, vrlo su česti vanjski utjecaji na lokalnu gastronomiju. Tako se uz tradicionalnu kuhinju pojavljuju i elementi ne samo evropskih i afričkih, nego i azijskih i sjevernoameričkih kuhinja.

Pojedini otoci također imaju svoje specijalitete. Popularna lokalna jela su ftira biż-żejt, ġbejniet, pastizzi i Ross il-Forn.

Malteški nacionalni nogometni station je Stadion Ta' Qali. Malteška nogometna reprezentacija je nekoliko puta pobijedila puno jače nogometne reprezentacije u tom sportu. Maltežani u svjetskim natjecanjima često podupiru Italiju ili Englesku, zbog kulturnih naklonosti prema tim zemljama.^[27]

Tradicionalna igra ove države je boćarstvo, koje postoji u lokalnom obliku zvanom boċċi. Širom Malte postoje mnogi mali klubovi (Bocci Klabbs ili Klabbs tal-Bocci) koji su vrlo aktivni, te imaju mnogo uspjeha na lokalnom i evropskom nivou. Glavna razlika između malteške i ostalih verzija ove igre je u obliku samih boća.

Od 1946, u Malti je obavezno osnovnoškolsko obrazovanje, a od 1971. i srednjoškolsko. Sveukupno je školovanje obavezno od 5 do 16 godina života. Uz besplatno državno obrazovanje, postoji i crkveno i privatno obrazovanje. Većina učitelja u crkvenim školama prima platu od države.^[28] Od 2008. godine postoje i dvije međunarodne škole: Verdala International School i QSI Malta.

Sistem obrazovanje u državi temelji se na britanskom obrazovnom modelu. Osnovna škola traje šest godina. Sa 11 godina starosti učenici polažu ispit za drugi stepen obrazovanja, koji može biti državna ili crkvena škola. Sa 16 godina učenici opet moraju položiti ispit, te mogu nastaviti školovanje na još većem stepenu cjelokupnog obrazovanja. Ovaj oblik obrazovanja traje dvije godina, nakon čega slijedi matura. Nakon toga učenici se mogu odlučiti za visokoškolsko obrazovanje. Ovaj oblik obrazovanja u državi provodi Malteški Univerzitet.

Malteški i engleski koriste se za predavanje na prvom i drugom nivou školovanja učenika, te su oba ova jezika i obavezni predmeti u školi. Dok se u državnim školama obično podjednako koriste malteški i engleski, privatne škole većinom se služe samo engleskim jezikom. Katedre na Malteškom univerzitetu također najvećim dijelom koriste engleski jezik, te je to i jezik najvećeg broja kolegija na fakultetima.^[25][29]

Od sveukupnog broja studenata koji uče strane jezike na drugom nivou obrazovanja, 51% uči italijanski, a 38% francuski jezik. Ostali izbori su njemački, španski, ruski i arapski.^[25][30]

Malta ima dugu historiju zdravstva. Prva bolnica u zemlji datira iz 1372. godine. Danas se zdravstveni sistem u zemlji temelji na državnom i privatnom zdravstvu.

Svjetska zdravstvena organizacija stavlja Maltu na peto mjesto po kvaliteti zdravstvenog sistema u svijetu, što je znatno iznad mnogih razvijenih zemalja u svijetu. U Malti postoji nekoliko javnih bolnica, a najnovija je Mater Dei Hospital koja je jedna od najvećih medicinskih zgrada u Evropi.

Zadnjih nekoliko godina Malta se pokušava predstaviti u svijetu kao destinacija zdravstvenog turizma. Kao takva destinacija vrlo je popularna među Britancima. U državi postoji nekoliko pružatelja usluge dolaska na Maltu radi zdravstvenih razloga.

U državi se saobraćaj odvija lijevom stranom, kao u Velikoj Britaniji. S obzirom na veličinu države, udio automobila je prilično visok; četvrti u EU. Godine 1990, u državi je bilo registrovano 182.254 automobila, što je 582 na km².^[31]

Na Malti postoji 2.254 km cesta, od kojih je 1.972 km (87,5%) asfaltirano, a 282 km neasfaltirano (stanje 2003.)^[32]

Glavno sredstvo javnog prevoza u državi su autobusi, koji jeftino i učestalo povezuju razne dijelove Malte i Goza. Najveći broj autobusa polazi sa središnjeg terminala u Valletti. Autobusi voze otokom od 1905, te su danas postali turistička atrakcija zemlje. Danas se ipak tradicionalni autobusi zamjenjuju novijim modernijim autobusima.

Nekada su autobusi bili ofarbani prema bojama ruta po kojima su vozili, nakon čega su prefarbani u zeleno. Danas su svi autobusi na Malti žute boje, s narančastom crtom, dok su autobusi na Gozu sivi, sa crvenom crtom.

Danas Maltom vozi oko 500 autobusa, od kojih je većina u vlasništvu samih vozača. Autobusi voze prema jedinstvenom rasporedu koje su odredile saobraćajne institucije. Statistički gledano, malteškim autobusima preveze se 31 milion putnika godišnje.^[33] Obično pola od ukupnog broja autobusa vozi po linijama javne prometne mreže, dok druga polovina služi za privatni i školski prevoz.

• L-Innu Malti

• Službena stranica vlade Malte
• Službena turistička stranica Malte