Melisus

Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). Ako se pravilno ne potkrijepe pouzdanim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti izbrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Melisus je bio grčki filozof koji je pripadao elejskoj školi, rođen je oko 470. p. n. e.

Prema Diogenu Laertiju, on nije bio samo mislilac, nego i politički vođa svog rodnog grada (Samosa), i bio je u komandi flote koja je pobijedila Atinjane 442. p. n. e. Isti autor kaže da je Melisus bio Parmenidov i Heraklitov učenik, ali ova tvrdnja najvjerovatnije nije tačna, zbog nedosljednosti datuma.

Njegova djela, fragmenti koje je Simplicije sačuvao a Aristotel potvrdio, su posvećeni odbrani Parmenidove doktrine. Oni su napisani u jonskom jeziku i sadrže puno argumenata. Biće, on tvrdi, je vječno. Ono nije moglo imati početak jer nije moglo postati od ničega; ne-bića (ex nihilo nihil), niti od nečega. Ono je neuništivo; nije moguće da biće postane ne-biće, i kad bi postalo drugo biće, ne bi bilo uništenja.

Prema Simpliciju (Physika, f. 22b), on se ovdje razlikovao od Parmenida u poređivanju bića i apsolutnog bića. On dalje pokazuje da je vječno biće neograničeno u veličini, i prema tome, jedno i nepromijenljivo. Bilo kakva primijena, od unutrašnjeg ili vanjskog izvora, je nezamisliva; Jedno Biće je nepromijenljivo u kvantitetu i vrsti. Ne može doći do podijela u ovoj cjelini, jer bilo kakva promijena zahtijeva prostor ili prazninu; ali praznina je ništa- ne postoji. On dalje govori da je biće bestjelesno, budući da čitavo tijelo ima veličinu i djelove.

Osnovna teškoća ove logike je u temelju paradoksa koje je Zenon bolje izrazio i koji u većoj mjeri pokazuju, i u svim modernim diskusijama, dokaz da su čula proturječna intelektu. Apstraktni argumenti su pokazali da promjene u cjelini nisu moguće; ali, ipak, čula nam govore da hladno postaje toplo, tvrdo postaje mehko, živo umire i tako dalje. Iz poređenja Melisusa sa Zenonom, pokazuje se da je duh dijalektike uvijek bio tu, iako ga nisu primijetili.

Ni Melisus ni Zenon, izgleda, nisu uvidjeli da njihove tvrdnje udaraju na korijene upravo Bića kojeg su podržavali. Oružje koje su stvorili u interesu Parmenida biti će kotišteno u istoj mjeri i protiv njih samih.

Wikicitati imaju citate vezane za: Melisus

• Filozofija
• Antička filozofija