[go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Levotiroksin

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Levotiroksin
Naziv lijekaLevotiroksin
Druga imena3,5,3′,5′-Tetraiodo-L-tironin
Trgovačka imenaSynthroid
Levoxyl
Thyrax
i ostala
Klasifikacija
ATC kodoviH03
AA01
CAS registarski broj51-48-9
Dostupnost bez recepta: Djelimično
Stručne informacije
Hemijske osobine

Ime po IUPAC (S)-2-Amino-3-[4-(4-hidroksi-3,5-diiodofenoksi)-3,5-diiodofenil]propanojska kiselina
Sumarna formulaC15H11I4NO4
Tačka topljenja231 – 233[1]
Farmakokinetičke osobine
Biološka raspoloživost40-80%
Primjena: Orana i intravenska
MetabolizamUglavnom u jetri, bubrezima, mozgu i mišićima
Poluvrijeme eliminacijeOko sedam dana (kod hipertireoze 3–4 dana, kod hipotireoze 9–10 dana)
IzlučivanjeIzmetom i mokraćom
PubChem: 5819

Definicija

[uredi | uredi izvor]

Levotiroksin, znan i kao L-tiroksin, izvedeni je oblik hormona štitnjače tiroksina (T4). Koristi se za liječenje nedostatka hormona štitnjače, uključujući teški oblik poznat kao myxedema coma.[2]

Može se koristiti i za liječenje i prevenciju određenih tipova tumora štitaste žlijezde. Nije naznačen za gubitak težine. Levotiroksin se uzima oralno ili se daje intravenska injekcija.[2] Maksimalni efekat određene doze može potrajati i do šest sedmica.

Nuspojave i mehanizam

[uredi | uredi izvor]

Neželjeni efekti prekomjernih doza uključuju gubitak kilograma, probleme s podnošenjem vrućine, znojenje, anksioznost, poteškoće sa spavanjem, tremor i ubrzani rad srca.[2] Upotreba se ne preporučuje osobama koje imaju nedavni srčani udar. Utvrđeno je da je upotreba tokom trudnoće sigurna.[2] Doziranje treba temeljiti na redovnim mjerenjima nivoa hormona koji stimulira štitnjaču (TSH) i T4 u krvi.[2] Veliki dio učinka levotiroksina slijedi nakon njegove konverzije u trijodotironin (T3).[2]

Medicinska upotreba

[uredi | uredi izvor]

Levotiroksin se obično koristi za liječenje hipotireoza,[3] i izbor je liječenja za ljude sa hipotireozom,[4] koji često trebaju doživotnu terapiju hormonima štitnjače.[5]

Može se koristiti i za liječenje strumei, putem njegove sposobnosti da snizi nivo tireostimulirajućeg hormona (TSH), što se smatra induciranjem guše.[6][7] Levotiroksin se također koristi kao interventna terapija kod osoba sa čvornatom štitnjačom ili rakom štitnjače za suzbijanje sekrecije TSH.[8] Podgrupa ljudi s hipotireozom liječenih odgovarajućom dozom levotiroksina ispoljit će kontinuirane simptome uprkos razinama TSH u normalnom rasponu.[5] Kod ovih ljudi potrebna je daljnja laboratorijska i klinička procjena, jer oni mogu imati drugi uzrok njihovih simptoma. Nadalje, pregled njihovih lijekova i mogućih dodataka prehrani važan je, jer nekoliko lijekova može uticati na razinu hormona štitnjače.[5]

Levotiroksin se također koristi za liječenje subkliničkog hipotiroidizma, koji se definira povišenim nivoom TSH i normalnim nivoom T4 bez simptoma. Takvi ljudi mogu biti asimptomatski[5], a treba li ih liječiti kontroverzno.[4] Jedna prednost liječenja ove populacije terapijom levotiroksinom je sprečavanje razvoja hipotireoze.[4] Kao takvo, liječenje treba uzeti u obzir kod pacijenata s početnim razinama TSH iznad 10 mIU/l, ljudima s povišenim titrima antitijela tiroidne peroksidaze, osobama sa simptomima hipotireoze i razinama TSH od 5–10  mIU/l, i žene koje su trudne ili žele zatrudnjeti. Oralno doziranje za pacijente sa subkliničkim hipotiroidizmom je 1 μg/kg/dan.[9]

Također se koristi za liječenje myxedema coma, koji je teški oblik hipotireoze okarakteriziran promjenama mentalnog statusa i hipotermijom.[5] Kako je hitna medicinska pomoć s visokom stopom smrtnosti, treba liječiti u jedinici intenzivne njege [5] uz zamjenu hormona štitnjače i agresivno upravljanje pojedinačnim komplikacijama organskih sistema.[4]

Generičke oralne tablete levotiroksina, 25-μg

Doziranja se razlikuju ovisno o dobnim skupinama i individualnom stanju osobe, tjelesnoj težini i usklađenosti s lijekovima i prehranom. Ostali prediktori potrebne doze su spol, indeks tjelesne mase, aktivnost deiodinaze (SPINA-GD) i etiologija hipotireoza.[10] Nakon uspostavljanja doziranja, prikladne su godišnje ili polugodišnje kliničke procjene i praćenje TSH..[11] Levotiroksin se uzima natašte oko pola sata do sata prije jela. Kao takva, nadomjesna terapija štitnjače uzima se obično 30 minuta prije jela ujutro.[5] Za pacijente koji imaju problema s uzimanjem levotiroksina ujutro, djelotvorno je i doziranje prije spavanja.[5] Studija 2015. godine pokazala je veću efikasnost levotiroksina kada se uzima pred spavanje.[12] Doze levotiroksina koje normalizuju serumski TSH možda neće normalizirati abnormalne nivoe LDL holesterola i ukupnog holesterola.[13]

Loša usklađenost u uzimanju lijeka najčešći je uzrok povišenih nivoa TSH kod ljudi koji primaju odgovarajuće doze levotiroksina.[5]

Kontraindikacije

[uredi | uredi izvor]

Levotiroksin je kontraindiciran kod osoba sa preosjetljivošću na levotiroksinski natrij ili bilo koju komponentu formulacije, osobama s akutnim infarktom miokarda i osobama s tirotoksikozom bilo koje etiologije. Levotiroksin je također kontraindiciran za ljude s neispravljenom nadbubrežnom insuficijencijom, jer hormoni štitnjače mogu uzrokovati akutnu nadbubrežnu krizu, povećavajući metabolički klirens glukokortikoida.[14] Za oralne tablete, nesposobnost gutanja kapsule je dodatna kontraindikacija.[9]

Neželjene pojave

[uredi | uredi izvor]

Neželjeni događaji su uglavnom uzrokovani netačnim doziranjem. Dugotrajna supresija vrednosti TSH ispod normalnih vrijednosti često uzrokuje srčane neželjene efekte i doprinosi smanjenju mineralne gustoće kostiju (također je poznato da niski nivoi TSH doprinose osteoporozi).[15]

Prevelika doza levotiroksina izaziva hipertireozu.[16][17][18] Predoziranje može rezultirati srčanim palpitacijama, bolovima u trbuhu, mučninom, anksioznošću, konfuzijom, uznemirenošću, nesanicom, gubitkom težine i povećanim apetitom. Alergijske reakcije na lijek karakteriziraju simptomi kao što su otežano disanje ili oticanje lica i jezika. Akutno predoziranje može izazvati vrućicu, hipoglikemiju, zatajenje srca, komu i neprepoznatu nadbubrežnu insuficijenciju.

Akutno masovno predoziranje može biti opasno po život; liječenje treba biti simptomatsko i podržavajuće. Masivno predoziranje može se povezati s povećanom aktivnošću simpatikusa, pa može biti potrebno liječenje beta-blokatorima.[16]

Efekti predoziranja javljaju se 6 sati do 11 dana nakon uzimanja.[19]

Interakcije

[uredi | uredi izvor]

Mnoge namirnice i druge supstance mogu ometati apsorpciju tiroksina. Supstance koje smanjuju apsorpciju su aluminij – i magnezij – koje sadrže antacide, simetikon, sukralfat, kolestiramin, kolestipol i polistiren-sulfonat. Sok grejpfruta može odgoditi apsorpciju levotiroksina, ali na osnovu studije na 10 zdravih ljudi, u dobi od 20 do 30 godina (osam muškaraca, dvije žene), možda neće imati značajan efekat na bioraspoloživost kod mladih odraslih.[20][21] Studija na osam žena sugerirala je da kahva može ometati intestinalnu apsorpciju levotiroksina, iako na nivou nižem od jedenja mekinja.[22] Određene druge supstance mogu izazvati štetne efekte koji mogu biti ozbiljni. Kombinacija levotiroksina sa ketaminom može izazvati hipertenziju, tahikardiju;[23] i triciklični i tetraciklični antidepresanti povećavaju svoju toksičnost. Smatra se da litij također može izazvati hipertireozu (ali najčešće hipotireozu) tako što utiče na metabolizam joda same štitnjače, inhibirajući tako sintetski levotiroksin.[24] Soja, orasi, vlakna, suplementi kalcija i suplementi gvožđa također mogu negativno uticati na apsorpciju.[20] Studija je otkrila da kravlje mlijeko smanjuje apsorpciju levotiroksina.[25]

Da bi se interakcije svele na minimum, proizvođač levotiroksina preporučuje da se nakon uzimanja, sačeka 30 minuta do sat vremena prije nego što se jede ili pije bilo šta što nije voda. Dalje preporučuju uzimanje ujutro natašte.[20]

Mehanizam djelovanja

[uredi | uredi izvor]

Levotiroksin je sintetski oblik tiroksina (T4), endogenog hormona koji luči štitnjača, koji se pretvara u svoj aktivni metabolit, L-trijodtironin (T3 ). T4 i T3 vežu se za štitnjačne proteine receptora u jedru i uzrokuju metaboličke efekte kontrolom transkripcije DNK i sinteze proteina.[14] Kao i njegov prirodno lučeni parnjak, i levotiroksin je hiralni spoj u L obliku.

Farmakokinetika

[uredi | uredi izvor]

Apsorpcija oralno primijenjenog levotiroksina iz gastrointestinalnog trakta kreće se od 40 do 80%, pri čemu se većina lijeka apsorbuje iz jejunuma i gornjeg ileuma.[14] Apsorpcija levotiroksina povećava se natašte i smanjuje se kod određenih sindroma malapsorpcije, prema određenim namirnicama i s godinama. Bioraspoloživost lijeka smanjuje hranjivim vlaknima.[14]

Više od 99% hormona štitnjače u cirkulaciji vezano je za proteine plazme, uključujući globulin koji veže tiroksin, transtiretin (prethodno nazvan prealbumin koji veže tiroksin) i albumin. Samo je slobodni hormon metabolički aktivan.

Primarni put metabolizma hormona štitnjače je sekvencijalnom dejodinacijom. Jetra je glavno mjesto dejodinacije T4, a zajedno s bubrezima odgovorna je za oko 80 % cirkulirajućeg T3.[26] Osim dejodinacije, hormoni štitnjače se također izlučuju kroz bubrege i metaboliziraju konjugacijom i glukuronidacijom. te izlučuju direktno u žuč i crijeva, gdje prolaze kroz enterohepatičku recirkulaciju.[9]

Poluživot eliminacije je 6–7 dana za ljude sa normalnim laboratorijskim rezultatima; 9–10  dana za osobe s hipotireozom; 3–4 dana za one s hipertireozom. Hormoni štitnjače prvenstveno se eliminiraju putem bubrega (oko 80%), a izlučivanje mokraće opada s godinama.[9] Preostalih 20% T4 eliminira se u stolici.<ref name = "LexiComp"

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Harington CR (1926). "Chemistry of Thyroxine: Constitution and Synthesis of Desiodo-Thyroxine". The Biochemical Journal. 20 (2): 300–13. doi:10.1042/bj0200300. PMC 1251714. PMID 16743659.
  2. ^ a b c d e f "Levothyroxine Sodium". The American Society of Health-System Pharmacists. Arhivirano s originala, 21. 12. 2016. Pristupljeno 8. 12. 2016.
  3. ^ Vaidya B, Pearce SH (juli 2008). "Management of hypothyroidism in adults". BMJ. 337: a801. doi:10.1136/bmj.a801. PMID 18662921. S2CID 33308816.
  4. ^ a b c d Roberts, Caroline GP; Ladenson, Paul W (2004). "Hypothyroidism". The Lancet. 363 (9411): 793–803. doi:10.1016/S0140-6736(04)15696-1. PMID 15016491. S2CID 208792613.
  5. ^ a b c d e f g h i Gaitonde DY, Rowley KD, Sweeney LB (august 2012). "Hypothyroidism: an update". American Family Physician. 86 (3): 244–51. PMID 22962987.
  6. ^ Svensson J, Ericsson UB, Nilsson P, Olsson C, Jonsson B, Lindberg B, Ivarsson SA (maj 2006). "Levothyroxine treatment reduces thyroid size in children and adolescents with chronic autoimmune thyroiditis". The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 91 (5): 1729–34. doi:10.1210/jc.2005-2400. PMID 16507633.[mrtav link]
  7. ^ Dietlein M, Wegscheider K, Vaupel R, Schmidt M, Schicha H (2007). "Management of multinodular goiter in Germany (Papillon 2005): do the approaches of thyroid specialists and primary care practitioners differ?". Nuklearmedizin. Nuclear Medicine. 46 (3): 65–75. doi:10.1160/nukmed-0068. PMID 17549317.
  8. ^ Mandel SJ, Brent GA, Larsen PR (septembar 1993). "Levothyroxine therapy in patients with thyroid disease". Annals of Internal Medicine. 119 (6): 492–502. doi:10.7326/0003-4819-119-6-199309150-00009. PMID 8357116.
  9. ^ a b c d "Levothyroxine (Lexi-Drugs)". LexiComp. Archived from the original on 29 September 2014. Retrieved 20 April 2014.
  10. ^ Midgley JE, Larisch R, Dietrich JW, Hoermann R (decembar 2015). "Variation in the biochemical response to L-thyroxine therapy and relationship with peripheral thyroid hormone conversion efficiency". Endocrine Connections. 4 (4): 196–205. doi:10.1530/EC-15-0056. PMC 4557078. PMID 26335522.
  11. ^ Hypothyroidism~treatment na eMedicine
  12. ^ "Effects of Evening vs Morning Levothyroxine Intake: A Randomized Double-blind Crossover Trial". Arhivirano s originala, 6. 9. 2015.
  13. ^ McAninch EA, Rajan KB, Miller CH, Bianco AC (august 2018). "Systemic Thyroid Hormone Status During Levothyroxine Therapy In Hypothyroidism: A Systematic Review and Meta-Analysis". J. Clin. Endocrinol. Metab. doi:10.1210/jc.2018-01361. PMC 6226605. PMID 30124904.
  14. ^ a b c d "Novothyrox (levothyroxine sodium tablets, USP)"
  15. ^ Frilling A, Liu C, Weber F (2004). "Benign multinodular goiter". Scandinavian Journal of Surgery. 93 (4): 278–81. doi:10.1177/145749690409300405. PMID 15658668. S2CID 38834260.
  16. ^ a b "Synthroid (Levothyroxine Sodium) Drug Information: Uses, Side Effects, Drug Interactions and Warnings". RxList. Arhivirano s originala, 11. 5. 2010. Pristupljeno 18. 7. 2010.
  17. ^ "Levoxyl- levothyroxine sodium tablet". DailyMed. 31. 5. 2019. Pristupljeno 21. 2. 2020.
  18. ^ "Synthroid- levothyroxine sodium tablet". DailyMed. Pristupljeno 21. 2. 2020.
  19. ^ Irizarry, Lisandro (23. 4. 2010). "Toxicity, Thyroid Hormone". WebMd. Arhivirano s originala, 14. 10. 2008. Pristupljeno 31. 10. 2010.
  20. ^ a b c "Taking synthroid the right way". Synthroid. Pristupljeno 18. 2. 2020.
  21. ^ Lilja JJ, Laitinen K, Neuvonen PJ (septembar 2005). "Effects of grapefruit juice on the absorption of levothyroxine". British Journal of Clinical Pharmacology. 60 (3): 337–41. doi:10.1111/j.1365-2125.2005.02433.x. PMC 1884777. PMID 16120075.
  22. ^ Benvenga S, Bartolone L, Pappalardo MA, Russo A, Lapa D, Giorgianni G, Saraceno G, Trimarchi F (mart 2008). "Altered intestinal absorption of L-thyroxine caused by coffee". Thyroid. Mary Ann Liebert. 18 (3): 293–301. doi:10.1089/thy.2007.0222. PMID 18341376.
  23. ^ Jasek W, ured. (2007). Austria-Codex (jezik: njemački) (62nd izd.). Vienna: Österreichischer Apothekerverlag. str. 8133–4. ISBN 978-3-85200-181-4.
  24. ^ Bocchetta A, Loviselli A (septembar 2006). "Lithium treatment and thyroid abnormalities". Clinical Practice and Epidemiology in Mental Health. 2 (1): 23. doi:10.1186/1745-0179-2-23. PMC 1584230. PMID 16968542.
  25. ^ Biscaldi, Lauren. "Oral Levothyroxine Absorption Reduced By Cow's Milk Consumption". endocrinologyadvisor. Arhivirano s originala, 18. 2. 2020. Pristupljeno 18. 2. 2020.
  26. ^ Sherwood, Lauralee (2010). "19 The Peripheral Endocrine Glands". Human Physiology. Brooks/Cole. str. 694. ISBN 978-0-495-39184-5.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Terapija štitnjače

Šablon:Modulatori receptora hormona štitnjače Šablon:Modulatori receptora koji osjećaju ksenobiotike