Ableizam

Ableizam (engleski: ableism ili disablism) obuhvata diskriminaciju i socijalne predrasude prema osobama s invaliditetom ili onima za koje se smatra da imaju neki oblik invaliditeta. Ableisti smatraju da su osobe s invaliditetom manje vrijedne od onih bez invaliditeta.^[1] Na temelju toga, ljudima se dodjeljuju ili uskraćuju određene sposobnosti, vještine i karakterne orijentacije.

Postoje stereotipi koji su ili povezani s invalidnošću općenito ili sa specifičnim oštećenjima ili hroničnim zdravstvenim stanjima (na primjer, pretpostavka da se sve osobe s invaliditetom žele izliječiti, da korisnici invalidskih kolica također imaju intelektualne teškoće ili da slijepe osobe imaju neki poseban oblik uvida).^[2] Ovi stereotipi, zauzvrat, služe kao opravdanje za diskriminatorne prakse i jačaju diskriminacijske stavove i ponašanja prema osobama s invalidnošću.^[3] Označavanje utiče na ljude kada im ograničava mogućnosti djelovanja ili mijenja njihov identitet.^[4]

Ableistička društva vide osobe s invaliditetom kao inferiorne u odnosu na one bez invaliditeta. Primjerom ableizma smatra se pokret eugenike s početka 20. stoljeća. Ekstremni ableizam odrazio se u masovnim ubojstvima osoba s invaliditetom u nacističkoj Njemačkoj – Akcija T4.

Studij invalidnosti akademska je disciplina koja se bavi problemima u društvu povezanim s inkluzijom, pristupačnošću i diskriminacijom nad osobama s invaliditetom.

• Fizički ableizam je mržnja ili diskriminacija zasnovana na fizičkom izgledu osobe.
• Mentalni ableizam je diskriminacija zasnovana na stanju mentalnog zdravlja i kognitivnim razlikama.
• Medicinski ableizam postoji i interpersonalno (kako zdravstveni radnici mogu biti sposobni) i sistemski, jer odluke koje donose zdravstvene ustanove i njegovatelji mogu spriječiti ostvarivanje prava pacijenata s invalidnošću kao što su autonomija i donošenje odluka. Medicinski model invalidnosti se može koristiti za opravdanje medicinskog nesposobnosti.
• Strukturni ableizam ne uspijeva da obezbijedi alate za pristupačnost kao što su rampa, invalidska kolica, oprema za specijalno obrazovanje, itd.^[5]
• Kulturni ableizam su obrasci ponašanja, kulture, stavova i društveni obrasci koji mogu diskriminirati dostojanstvo simptoma invalidnosti, negirati, nevidljivi, odbaciti posebne potrebe ili mogu učiniti invalidska prava i pristupačnost nedostižnim.
• Internalizovani ableiizam je kada osoba s invaliditetom diskriminiše sebe i druge osobe s invaliditetom držeći stav da je invalidnost nešto čega se treba stidjeti, ili nešto što treba sakriti, ili odbijanjem pristupa ili podrške. Internalizirani ableizam može biti rezultat maltretiranja osoba s invalidnošću.^[6] To je oblik signalizacije društva.
• Neprijateljski ableizam je kulturna ili društvena vrsta sposobnog kad su ljudi neprijateljski raspoloženi prema simptomima invalidnosti ili fenotipovima osobe s invaliditetom.
• Benevolentni ableizam: Ableizam često ima dobronamjeran izgled. Ljudi se prema osobi s invaliditetom odnose dobro, ali isto tako kao prema djetetu ("infantilizacija"), umjesto da ih smatraju odraslim odraslim osobama. Primjeri uključuju ignoriranje invalidnosti, nepoštivanje životnih iskustava osobe s invaliditetom, mikroagresiju, neuvažavanje mišljenja osobe s invaliditetom pri donošenju važnih odluka, zadiranje u privatnost ili lične granice, prisilne korektivne mjere, neželjenu pomoć, neslušanje za posebne potrebe itd.^[7]
• Ambivalentni ableizam može se okarakterisati kao negdje između neprijateljskog i dobronamjernog ableizma.

Ableizam u Kanadi uključuje određene tipove razgovora i ponašanja koje izražavaju osjećaj tjeskobe, straha, neprijateljstva i antipatije prema osobama s invalidnošću.

Vrste diskriminacije koje su se pojavile ili koje se još uvijek javljuju u Kanadi uključuju mogućnost pristupa važnim objektima poput infrastrukture prometne mreže, restriktivne imigracijske politike, prisilna sterilizacija radi onemogućavanja potomstva, prepreke pri zapošljavanju, dovoljno visoke plaće za održavanje minimalnog životnog standarda i institucionalizacija osoba s invaliditetom u nehumanim uvjetima.^[8]

Mjere štednje koje kanadska vlada provodi ponekad se nazivaju ableističkim, poput ukidanja programa koji spašavaju osobe s invalidnošću od života u siromaštvu i opasnim okruženjima.^[9]

Hitler je 1939. potpisao tajnu uredbu o programu eutanazije, Eutanazijski program T-4 (Aktion T4), kojom je odobreno ubijanje odabranih pacijenata s hroničnim neurološkim poremećajima. Zbog tog programa ubijeno je približno 70.000 osoba s invaliditetom. Pod pritiskom javnosti program je 1941. službeno zaustavljen, ali je rad nastavljen izvan nadzora javnosti. Ubijeno je ukupno 200.000 ili više ljudi do 1945. godine, tj. do kraja Hitlerove vladavine.^[10]

U Velikoj Britaniji diskriminacija na bazi invalidnosti proglašena je nezakonitom, Zakonima o diskriminaciji invalidnosti iz 1995. i 2005. godine. Oni su kasnije zamijenjeni Zakonom o ravnopravnosti iz 2010. godine, kojim je ujedinjeno više zaštitnih mjera protiv diskriminatornog ponašanja na bazi invalidnosti, rase, religije i vjerskog uvjerenja, spola, seksualne orijentacije, rodnog identiteta, dobi i trudnoće, tzv. "zaštićenih karakteristika".

Pravna definicija invalidnosti koja se koristi u zakonu je: Osoba ima invaliditet ako ima tjelesno ili mentalno oštećenje, a spomenuto oštećenje ima značajan i dugoročni štetni učinak na njenu sposobnost da provede uobičajene, svakodnevne aktivnosti.^[11] (Članak 6. stavak 1. Zakona o ravnopravnosti iz 2010. )

Neki slučajevi (poput sljepoće, AIDS-a i raka) su izravno spomenuti, dok je nekolicina (poput ovisnosti o drogama i alkoholu) posebno isključena.

Do 1800-ih, su osobe s invalidnošću često smatrane zlim ili opsjednutima zbog kršćanskog obrazovanja.^[12] Kao i mnoge druge manjine, većinu američke povijesti su osobe s invalidinošču bile segregirane i ostajale bez prava.^[13] U 1800-im se dogodio pomak s vjerskog na znanstveno gledište, zbog čega su započela istraživanja na osobama s invaliditetom.^[14] Javna stigma počela se mijenjati tek nakon Drugog svjetskog rata, kada su se mnogi Amerikanci vratili kući mentalno ili fizički hendikepirani. Šezdesetih godina 20. stoljeća, nakon pokreta za građanska prava, svijet je započeo pokret za prava osoba s invalidnošću. Cilj je bio da se svim osobama s invaliditetom osobama pruže jednaka prava i mogućnosti. Do 1970-ih, zakoni su u Sjedinjenim Državama često bili ableistički. Na primjer, u mnogim su jurisdikcijama takozvani "zakoni o ružnoći" zabranjivali ljudima da se pojavljuju u javnosti ako imaju bolesti koje ih čine ružnima.^[15]

Zakon o obrazovanju osoba s invaliditetom (Individuals with Disabilities Education Act) američki je zakon koji studentima s invalidnošču osigurava besplatnu javnu edukaciju, prilagođenu njihovim individualnim potrebama. Cilj IDEA je pružiti djeci s invaliditetom jednaku priliku za obrazovanje kao i onima koji nemaju invaliditet.

Invalidnosti su u medijima često podzastupljene, prikazujući osobe na dehumanizirajući način umjesto da se na nj gleda iz njihove perspektive. Iako otprilike 20% ljudske populacije ima neki oblik invalidnosti, samo 2% likova na televiziji i filmu imaju invaliditet. Te likove gotovo uvijek igraju glumci/ice koji sami nemaju dati oblik invalidnosti.^[16]

Jedan od najčešćih prikaza osoba s invaliditetom u medijima su zlikovci. Lindsey Row-Heyveld primjećuje: "da su zli gusari nezbrinuti, ostarjeli i uvijek opremljeni umjetnom nogom, pokrivalom za oči ili kukom, dok junački gusari izgledaju poput Johnny Deppovog Jack Sparrowa".^[17] Invaliditetom se zlikovca nastoji odvojiti od prosječnog gledatelja i dehumanizirati ga, stvarajući negativnu stigmu s kojom osobe moraju živjeti u stvarnom svijetu.

Inspiracija za pornografiju, fenomen je u kojemu se osobe s invaliditetom prikazuje kao nadahnjujuće, makar izvodili najbanalniji svakodnevni zadatak. Argumenti protiv takvih videa jesu da invalidnost predstavljaju kao prepreku za prevazilaženje ili rehabilitaciju, umjesto nešto čemu bi se društvo i javni prostor trebali prilagoditi, te da stvara veći razmak između osoba s invaliditetom i osoba bez invaliditeta.^[18][19]

Ableizam je često najjasniji kad je riječ o sportu. U sportskim medijima sportisti s invalidnošću često se prikazuju inferiornim, naglašavajući rehabilitaciju, što je samo po sebi negativan pogled na invalidnost. Oscar Pistorius je južnoafrički trkač koji se natjecao na Paraolimpijadama 2004, 2008. i 2012. te Olimpijskim igrama 2012. u Londonu. Pistorius je bio prvi sportaš s amputacijom obiju noga na Olimpijskim igrama. Dok se medijsko izvještavanje tokom njegovog natjecanja na Paraolimpijskim igrama fokusiralo na inspiraciju, ono na Olimpijskim igrama preusmjerilo se na pitanje jesu li mu umjetne noge davale prednost u natjecanju.

• Paraolimpijske igre

• Adams, Rachel; Reiss, Benjamin; Serlin, David (2015). Keywords for Disability Studies. NYU Press. ISBN 978-1-4798-4115-8.
• Amundson, Ron; Taira, Gayle (2005). "Our Lives and Ideologies: The Effects of Life Experience on the Perceived Morality of the Policy of Physician-Assisted Suicide" (PDF). Journal of Policy Studies. 16 (1): 53–57. doi:10.1177/10442073050160010801. S2CID 143674103. Arhivirano s originala (PDF), 28. 12. 2010. Pristupljeno 19. 8. 2022.
• Campbell, Fiona A. Kumari (2001). "Inciting Legal Fictions: Disability Date with Ontology and the Ableist Body of the Law". Griffith Law Review. 10 (1): 42–62.
• Campbell, Fiona A. Kumari (2008). "Refusing Able(ness): A Preliminary Conversation about Ableism". M/C Journal. 11 (3). doi:10.5204/mcj.46. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 19. 8. 2022.
• Campbell, Fiona A. Kumari (2009). Contours of Ableism: The Production of Disability and Abledness. Palgrave Macmillan. ISBN 978-0-230-57928-6.
• Chouinard, Vera (1997). "Making Space for Disabling Difference: Challenges Ableist Geographies". Environment and Planning D: Society and Space. 15: 379–387. doi:10.1068/d150379. S2CID 220082865.
• Clear, Mike (1999). "The "Normal" and the Monstrous in Disability Research". Disability & Society. Taylor & Francis. 14 (4): 435–448. doi:10.1080/09687599926055. ISSN 0968-7599. LCCN 2007233711. OCLC 808984972.
• Fandrey, Walter: Krüppel, Idioten, Irre: zur Sozialgeschichte behinderter Menschen in Deutschland (Cripples, idiots, madmen: the social history of disabled people in Germany) (in njemački) ISBN 978-3-925344-71-8
• Griffin, Pat; Peters, Madelaine L.; Smith, Robin M. (2007). "Ableism Curriculum Design". u Adams, Maurianne; Bell, Lee Anne; Griffin, Pat (ured.). Teaching for diversity and social justice. 1 (2nd izd.). New York: Taylor & Francis. str. 335. ISBN 978-0-415-95199-9. OCLC 982668098.
• Hehir, Thomas (2005). "Eliminating Ableism in Education". u Katzman, Lauren I. (ured.). Special education for a new century. Harvard educational review. 41. Harvard Educational Review. str. 10. ISBN 978-0-916690-44-1. OCLC 59553489.
• Iwasaki, Yoshitaka; Mactavish, Jennifer (2005). "Ubiquitous Yet Unique: Perspectives of People with Disabilities on Stress". Rehabilitation Counseling Bulletin. 48 (4): 194–208. doi:10.1177/00343552050480040101. S2CID 144891563.
• Marshak, Laura E.; Dandeneau, Claire J.; Prezant, Fran P.; L'Amoreaux, Nadene A. (2009). The School Counselor's Guide to Helping Students with Disabilities. Jossey-Bass teacher. John Wiley and Sons. ISBN 978-0-470-17579-8.
• Schweik, Susan. (2009). The Ugly Laws: Disability in Public (History of Disability). NYU Press.Šablon:Oclc JSTOR (skraćeno od engleski: Journal Storage) jest online sistem za arhiviranje akademskih žurnala, osnovan 1995. On omogućuje institucijama članicama pretragu punog teksta digitalizovanih starijih izdanja za nekoliko stotina dobro poznatih žurnala, koja datiraju od 1665. u slučaju žurnala Filozofske transakcije Kraljevskog društva. Članstvo JSTOR-a ima preko 7.000 institucija u 159 zemalja.

JSTOR je originalno osnovala Andrew W. Mellon Foundation, ali je naknadno postao nezavisna, samoodržavajuća neprofitna organizacija sa sjedištima u New Yorku i Ann Arboru, Michigan. Januara 2009. JSTOR je spojen sa -{ITHAKA}-.^[1] Ta organizacija je neprofitna organizacija formirana 2003. u cilju pomaganja akademskoj zajednici da u potpunosti iskoristi brz napredak informacionih i mrežnih tehnologija."^[2]

• Službeni sajt ISBN 9780814740576
• Shaver, James P. (1981). Handicapism and Equal Opportunity: Teaching About the Disabled in Social Studies. Library of Congress Card Catalog Number 80-70737 ERIC Number: ED202185 ISBN 978-0-939068-01-2
• Watts, Ivan Eugene; Erevelles, Nirmala (januar 2004). "These Deadly Times: Reconceptualizing School Violence by Using Critical Race Theory and Disability Studies". American Educational Research Journal (jezik: engleski). 41 (2): 271–299. doi:10.3102/00028312041002271. ISSN 0002-8312. JSTOR 3699367. S2CID 144121049. Wikipodaci Q56673362.

Potražite ableism na Wikirječniku, slobodnom rječniku.

Potražite Wikisaurus:ableism na Wikirječniku, slobodnom rječniku.

• Disablism: How to tackle the last prejudice by Demos (UK think tank) (2004)
• Voters with disabilities face discrimination nationwide (2000)