Mamut

Ostaci mamuta pronađeni su u Evropi, Africi, Aziji i Sjevernoj Americi. Vjeruje se da su nastali prije oko 4,8 miliona godina u sjevernoj Africi, u vrijeme Pliocena, gdje su nađene kosti Mammuthus africanavusa u Čadu, Libiji, Maroku i Tunisu. Mammuthus subplanifrons, pronađen u južnoj Africi i Keniji, se takođe smatra za jednu od najstarijih vrsta (prije oko 4 miliona godina).

Uprkos svom afričkom porijeklu, oni su zapravo mnogo bliži modernom azijskom slonu nego bilo kom od dve vrste afričkih slonova. Zajednički predak ovih slonova odvojio se od afričkih slonova prije oko 6 – 7,3 miliona godina. Azijski slonovi i mamuti podijelili su se oko pola miliona godina kasnije (prije 5,5 – 6,3 miliona godina).

Kasnije je afrički mamut migrirao na sjever u Evropu gdje je stvorio novu vrstu, južnog mamuta (Mammuthus meridionalis). On se proširio širom Evrope i Azije i prešao preko Beringovog zemljouza (danas pod morem) u Sjevernu Ameriku.

Prije oko 700.000 godina tadašnja topla klima se značajno promijenila i savane Evrope, Azije i Sjeverne Amerike ustupile su mjesto hladnijim i manje plodnim stepama. Južni mamut je postepeno iščezavao, a zamjenio ga je stepski mamut (Mammuthus trogontherii) koji je bio prilagođeniji hladnim stepama. Ova promjena je stvorila dlakavog mamuta, Mammuthus primigenius, prije oko 300.000 godina. Dlakavi mamuti su bili prilagođeni da izdrže izuzetne hladnoće ledenih doba.

Dlakavi mamuti su bili izuzetno uspješna vrsta; prostirali su se od Španije do Sjeverne Amerike i vjeruje se da su bili izuzetno brojni.

Većina mamuta izumrla je krajem posljednjeg ledenog doba. Još uvijek se vode rasprave oko razloga njihovog istrebljenja.

Sporno je da li je populacija mamuta izumrla zbog klimatskih razloga ili zbog pretjeranog lova od strane ljudi. Druga teorija smatra da su mamuti pali kao žrtve neke infektivne bolesti.

Novi podaci iz studija vršenih na modernim slonovima Američkog instituta bioloških nauka (BioScience, April 2006, Vol. 56 No. 4, pp. 292–298) sugerišu da iako lov nije bio primarni razlog za istrebljenje mamuta, on je svakako bio jedan od važnih faktora. Poznato je da je Homo erectus koristio meso mamuta za ishranu još prije oko 1,8 miliona godina.

Međutim, Američki institut bioloških nauka takođe primjećuje da su kosti mrtvih slonova, nađene u zemlji i gažene od drugih slonova, imali znakove kasapljenja, koje su ranije arheolozi pogrešno interpretirali.

Veliki interes za mamute je potaklo otkriće zamrznutih i relativno dobro sačuvanih mamutskih strvina u vječnom ledu Sibiru. Ono je potaknulo razne teorije o munjevitom smrzavanju, od kojih je najpoznatija ona Immanuela Velikovskog, kao i urbane legende o jestivom mesu.

Najpoznatiji primjerak mamuta u Srbiji je onaj koji je pronađen u Kikindi[1] Arhivirano 2007-01-22 na Wayback Machine-u. Posjeduje čak 90% sačuvanih skeletnih kostiju koje su izložene u muzeju. U pitanju je ženka stara 64 godine i teška 7 tona.

Prijedlozi da se iz mamutskih stvrina ekstrahira DNK u svrhu kloniranja trenutno nisu praktični.