Australija

Sam naziv Australija nastalo je od latinske reči australis, što znači "s juga". Priče o "nepoznatoj južnoj zemlji" (latinski: Terra Australis Incognita) iz doba starog Rima bile su uobičajene u srednjovjekovnoj geografiji, iako nisu imale uporište u stvarnom znanju o postojanju kontinenta. U engleskom jeziku, riječ Australia prvi put je upotrebljena 1625. godine u djelu "A note of Australia del Espíritu Santo, written by Sir Richard Hakluyt". Pridjev Australische koristili su nizozemski službenici u Bataviji od 1638. godine kako bi imenovali novootkriveno kopno na jugu. Ime Australija korišteno je i 1693. godine u prijevodu knjige Les Aventures de Jacques Sadeur dans la Découverte et le Voyage de la Terre Australe, francuskog autora Gabriela de Foignyja, koji je pisao pod pseudonimom Jacques Sadeur.^[2]

Alexander Dalrymple koristio je isti termin u djelu An Historical Collection of Voyages and Discoveries in the South Pacific Ocean iz 1771. godine, referirajući na čitavo južnopacifičko područje. George Shaw i James Edward Smith objavili su 1793. godine knjigu Zoology and Botany of New Holland, u kojoj su pisali o "ogromnom otoku, ili bolje — kontinentu, Australiji, Australaziji ili Novoj Holandiji".

Naziv "Australija" popularizirao je istraživač Matthew Flinders u svojoj knjizi A Voyage to Terra Australis, mada se sam termin u knjizi spominje tek jednom. Ovom knjigom, Flinders je toj riječi dao opće značenje. Guverner Novog Južnog Walesa, Lachlan Macquarie, kasnije je koristio tu riječ u službenim izveštajima koje je slao u Englesku, da bi 1817. predložio da ona bude usvojena kao službeno ime. Britanska mornarica je 1824. službeno nazvala ovaj kontinent Australijom.

Glavni članak: Historija Australije

Glavni članak: Domorodački narodi Australije

Riječ "aboridžin" znači "od početka", a Aboridžini i vjeruju da se u Australiji nalaze od početka vremena. Smatra se da su u dalekoj prošlosti preko indonezijskog otočja došli iz Azije. Višestoljetna izoliranost uvjetovala je da su australski domoroci imali zaseban razvojni put te sačuvali kulturu kamenog doba. Aboridžini imaju osobine ljudske prarase i uspoređuju se s europskim pračovjekom. Koža im je tamno smeđa, a imaju bujnu kosu i bradu. Hrane se prikupljenim plodovima, korijenjem i sitnim životinjama, a bave se i ribolovom. Oružje su im koplje i bumerang – neobično drvo za bacanje koje se u letu, ako pogriješi cilj, vraća u ruku bacaća.Poznat je njihov narodni instrument diggeri-doo; drveni rog velikih proporcija. Nemaju odjeće.

Među domorocima razvijeno je više jezika pa se međusobno ne razumiju. Vjeruju u nevidljivi svijet duhova. Dolaskom Europljana potisnuti su u suhu unutrašnjost i na sjever, u rezervate gdje se zbog nepovoljnih uvjeta života njihov broj smanjivao. Uzroci gotovo potpunog uništenja bili su sukobi s došljacima, alkohol i zarazne bolesti, te opijum što je došao s prvim Kinezima. Početkom XX. vijeka gospodarski razvijena Australija mijenja odnos prema domorocima, zapošljavajući ih na farmama ili u kućanstvima bijelaca. Od 1967. godine postali su ravnopravni građani, vraća im se tek dio oduzete zemlje tokom 1990-tih. Australska vlada mnogo ulaže u očuvanje njihove kulture i tradicije, kroz državne medije: televizija i radio.

Aboridžini su izradili i vlastitu zastavu koja je kombinacija triju boja - crna je simbol naroda Aboridžina, crvena je simbol zemlje, a žuta je simbol Sunca.

Glavni članak: Istraživanje Australije

 

 

U starom i srednjem vijeku za Australiju se u Europi nije znalo, ali se pretpostavljalo da u južnim morima postoji kopno koje bi "održavalo ravnotežu" između kopna i mora na Zemlji. Njega su srednjovjekovni geografi nazivali "Nepoznata južna zemlja" (Terra australis incognita). Otuda ime Australija koje se javlja prvi put u XVI. stoljeću. Nesumnjivo je da su u nju prije Europljana dolazili Indonežani. Do sjevernih obala prvi su od Europljana doprli Portugalci i Španjolci. Portugalac Luis Vaes de Torres je oko 1588. godine prošao kroz morski prolaz između otoka Nove Gvineje i poluotoka York, danas zvan Torresov prolaz. S većim istraživanjima obala Australije započeli su od 1605. do 1606. Nizozemci čiji je moreplovac Abel Janssen Tasman, oplovljavajući je sa sjevera, zapada i juga, dospio na otok za koji je smatrao da je "Terra Incognita". Taj je otok po njemu dobio ime Tasmanija.

Nizozemci se, imajući u posjedu bogata indonežanska otočja, nisu osobito zanimali za ekonomsko iskorištavanje relativno neplodne i gotovo bezvodne Australije. Tek ju je britanski moreplovac James Cook podrobnije istražio. Zadatak njegove ekspedicije bio je da se otkrije putanja planete Venere. Vršio je istraživanja od 1768. do 1789., a godinu dana po završetku te ekspedicije poginuo je na Havajima od strane domorodaca. Cook i njegova flota uplovili su 24. travnja 1770. u Botany Bay (Zaljev bilja), mjesto budućeg grada Sydneya i time je otkrivena istočna obala Australije. Iste godine Cook je Australiju proglasio britanskim kolonijalnim posjedom.

Australija je isprva služila kao zemlja za progon britanskih kažnjenika. Dana 26. siječnja 1788. u Botany Bay uplovljava flota od 11 brodova pod zapovjedništvom Arthura Phillipa (290 mornara i redarstvenika, 770 kažnjenika, među kojima 197 žena), a ubrzo uspostavlja i prvo stalno naselje Europljana, Port Jackson, danas grad Sydney, nešto sjevernije od mjesta Cookovog sidrišta. Računa se da je u prvih 80 godina u Australiju bilo dopremljeno oko 170,000 kažnjenika. Kažnjenici su stvorili temelje suvremene Australije, krčili su šume, gradili ceste, dopremali europske biljke (pšenicu, kukuruz i dr.) i životinje (ovce, goveda, konje).

Krajem XVIII. vijeka i početkom XIX., u Australiju se doseljavaju kolonisti iz Europe, posebice iz Velike Britanije. Sve do sredine XIX. vijeka useljavanje je bilo sporo, ali sve veći porast ekonomske aktivnosti u Australiji i gospodarske krize u Europi koje su mnoge radnike ostavljale bez posla doprinijeli su bržem naseljavanju zemlje. Transport zatvorenika u Australiju ukinut je 1840. Pronalazak zlata u današnjoj saveznoj državi Victoria potaknuo je veliku imigraciju slobodnih kolonista u Australiju. U doba zlatne groznice od 1850. do 1860. broj stanovnika povećao se sa 437,000 na 1,146,000. Mnogi lovci na sreću nisu našli zlato, ali su ostali u Australiji i pretvorili se u rudare, ovčare, ratare.

Brzom naseljavanju zemlje doprinijelo je i osnivanje stočarskih farmi ovaca koje su davale visokokvalitetnu vunu engleskoj tekstilnoj industriji. Tijekom XIX. vijeka britanska kolonijalna vlast proširila se na cijeli kontinent. U to vrijeme formiraju se mnoge samoupravne kolonije koje su kasnije postale savezne države ili teritoriji. U oba svjetska rata Australija je ratovala na strani Velike Britanije, odnosno saveznika. Prirodna izolacija pokazala je i svoje pozitivne utjecaje – australsko kopno bilo je uglavnom pošteđeno ratnih djelovanja, iako su Japanci 1942. bombardirali Darwin na sjeveru zemlje.

Australija je dobrovoljno sudjelovala u Prvom svjetskom ratu.^[3] Mnogi Australci smatraju poraz Vojnih snaga Australije i Novog Zelanda na Galipolju događajem kojim je rođena australska nacija. U Drugom svjetskom ratu, australske su se trupe borile protiv Japana na azijskom kopnu i Pacifiku, te protiv Njemačke i Italije u Europi i sjevernoj Africi.

 

Westminsterskim statutom 1931. godine, kojeg je Australija prihvatila 1942., formalno su prekinute skoro sve ustavne veze između Australije i Ujedinjenog Kraljevstva. Šok izazvan porazom Velike Britanije u Aziji tokom 1942. i strah od japanske invazije, utjecali su na to da se Australija okrene Sjedinjenim Državama kao novom savezniku i zaštitniku. Od 1951. godine, Australija je i formalno postala vojni saveznik Sjedinjenih Država pod okriljem ANZUS ugovora. Nakon Drugog svjetskog rata, Australija je poticala masovnu emigraciju iz Europe; od sedamdesetih i ukidanja politike bijele Australije, osnažena je imigracija iz Azije i drugih neeuropskih dijelova svijeta. Kao posljedica toga, australska demografija, kultura i opća slika dramatično su promijenjeni. Posljednje ustavne veze između Australije i Velike Britanije dokinute su 1986., usvajanjem Zakona o Australiji, čime je britanska uloga u australskoj vlasti završena. Godine 1999., Australci su na referendumu 55%-tnom većinom odbacili prijedlog da Australija postane republika, s predsjednikom kojega bi birao parlament.^[4] Od izbora Gougha Whitlama za premijera 1972. godine, Australija je usmjerena na budućnost u okviru azijsko-pacifičke regjie.

Glavni članak: Politika Australije

 

Australija je ustavna monarhija s parlamentarnim sistemom vlasti. Kralj Charles III. je australski monarh, ali se njegova uloga razlikuje od one koju ima u ostalim krunskim zemljama Commonwealtha. Na federalnom nivou, Monarha predstavlja generalni guverner Australije, dok se guverneri nižeg ranga nalaze na čelu država članica. Iako ustav daje široka ovlaštenja generalnom guverneru, on ih koristi samo uz preporuku premijera. Najpoznatiji slučaj upotrebe ovih ovlaštenja mimo suglasnosti premijera bilo je raspuštanje Whitlamove vlade tokom ustavne krize iz 1975. godine.^[5]

Sustav trodiobe vlasti u Australiji izgleda ovako:

• Zakonodavna vlast: Parlament Australije, kojeg sačinjavaju Monarh, Senat i Predstavnički dom; Monarha predstavlja generalni guverner Australije, čije su ovlasti svedene na pristajanje na zakone.
• Izvršna vlast: Savezno izvršno vijeće, na čijem se čelu nalazi generalni guverner, kog "savjetuju" izvršni savjetnici; u praksi, oni koji stvarno savjetuju guvernera su premijer i državni ministri.
• Sudska vlast: Visoki sud Australije i drugi savezni sudovi. Usvajanjem Zakona o Australiji 1986., državni sudovi postali su formalno nezavisni od Britanije.

Dvodomni parlament čine Monarh, Senat (gornji dom) sa 76 senatora, i Predstavnički dom (donji dom) sa 150 članova. Članovi donjeg doma biraju se na izborima, u okviru posebnih izbornih jedinica, tzv. elektorata, koji daju po jednog predstavnika. Broj delegata iz svake države određen je na osnovi broja stanovnika, pri čemu je svakoj državi zagarantiran minimum od pet predstavnika. U Senatu, svaku državu predstavlja 12 senatora, a teritorije (Teritorij glavnog grada i Sjeverni) po dva. Izbori za oba doma održavaju se svake tri godine; mandat senatora traje šest godina, pa se na svakim izborima bira polovina gornjeg doma, osim u slučaju dvostrukog raspuštanja. Stranka s najvećim brojem predstavnika u Predstavničkom domu formira vladu, a njen lider postaje premijer.

Tri najveće političke stranke su su Laburistička stranka Australije, Liberalna stranka i Nacionalna stranka. Nekoliko malih stranaka, uključujući i Zelene i demokrate, imaju svoje predstavnike u parlamentu, kao i nekoliko nezavisnih kandidata. Glasačko pravo, na nivou teritorija, država i federacije, imaju svi punoljetni građani (navršenih 18 godina), a glasanje je obavezno u svim jedinicama, izuzev u Južnoj Australiji.^[6]

Glavni članak: Države i teritorije Australije

Australija se sastoji od šest država, tri teritorija na kopnu i sedam vanjskih teritorija.

Referentna mapa za države i teritorije Australije

Zapadna Australija Sjeverna teritorija Južna Australija Queensland Novi Južni Wales ACT Victoria Tasmania Indijski ocean Timorsko more Zaljev Carpentaria Arafursko more Veliki Australski zaljev Tasmanovo more Bassov prolaz Koraljno more ● ● ● ● ● ● Južni Tihi ocean Južni ocean ● ● Veliki koraljni greben

Države i teritoriji Australije

Zastava	Država/teritorij	Skraćenica	ISO[7]	Pošta	Tip	Glavni grad (ili najveće naselje)	Populacija	Površina (km²)
	Otoci Ashmore i Cartier				Vanjski		0	199
	Australski antarktički teritorij				Vanjski	(Mawson Station)	1,000	5,896,500
	Teritorij glavnog grada Australije	ACT	AU-ACT	ACT	Teritorij	Canberra	373,100	2,358
	Božićni otok		CX		Vanjski	Flying Fish Cove	2,072	135
	Kokosovi otoci		CC		Vanjski	West Island	596	14
	Otoci Koraljnog mora				Vanjski	(Willis Island)	4	10
	Otok Heard i otočje McDonald		HM		Vanjski	(Atlas Cove)	0	372
	Teritorij Jervis Bay			JBT	Teritorij	(Jervis Bay Village)	377	70
	Novi Južni Wales	NSW	AU-NSW	NSW	Država	Sydney	7,272,800	800,642
	otok Norfolk		NF		Vanjski	Kingston	2,302	35
	Sjeverni teritorij	NT	AU-NT	NT	Teritorij	Darwin	233,300	1,349,129
	Queensland	Qld	AU-QLD	QLD	Država	Brisbane	4,560,059	1,730,648
	Južna Australija	SA	AU-SA	SA	Država	Adelaide	1,650,600	983,482
	Tasmanija	Tas	AU-TAS	TAS	Država	Hobart	512,100	68,401
	Victoria	Vic	AU-VIC	VIC	Država	Melbourne	5,603,100	227,416
	Zapadna Australija	WA	AU-WA	WA	Država	Perth	2,451,400	2,529,875

 

Tokom posljednjih desetljaća, australska vanjska politika počiva na bliskoj vezi sa Sjedinjenim Državama, kroz ANZUS pakt, ali i suradnji s državama azijsko-pacifičkog kruga, preko ugovora ASEAN i Foruma pacifičkih otoka. Australija je 2005. postala članica Istočnoazijskog samita, da bi potom potpisala i Ugovor o prijateljstvu i suradnji. Australija je članica Commonwealtha, čiji se vođe okupljaju na posebnim skupovima. Zemlja se aktivno zalaže za liberalizaciju u svjetskoj trgovini. Predvodila je formiranje Cairns grupe i APEC-a, članica je Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj te Svjetske trgovinske organizacije. Australija je inicirala nekoliko važnih bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini, među kojima je najnoviji Australsko-američki ugovor o slobodnoj trgovini. Jedna je od zemalja osnivača Ujedinjenih nacija, a sudjeluje i u međunarodnom programu pomoći, koji djeluje u više od 60 zemalja.

Australke obrambene snage sastoje se od Kraljevske australske mornarice (RAN), Australske vojske (AA) i Kraljevskog australskog ratnog zrakoplovstva (RAAF), i čini ih 55,068 redovnih, odnosno 25,493 rezervnih članova.^[8] Svi vojni sektori angažirani su u regionalnim i svjetskim mirovnim misijama Ujedinjenih nacija (posljednje u Istočnom Timoru, na Solomonskim Otocima i u Sudanu), u saniranju posljedica katastrofa, kao i u oružanim konfliktima, uključujući i invaziju na Irak iz 2003. godine. Vlada postavlja šefa obrambenih snaga, birajući ga iz redova jednog od tri sektora.

Glavni članak: Geografija Australije

 

Topografska karta Australije.

 

Klimatološka karta Australije temeljena na Köppenovoj klasifikaciji.

Australski kontinent, površine 7,617,930 km²,^[9] dio je Indo-australske ploče. Okružena Indijskim, Južnim i Tihim oceanom, Australija je od Azije odvojena Arafurskim i Timorskim morem. Australska obala duga je 34,218 km (ne računajući prekomorske otoke),^[10] a zemlja posjeduje prostranu Ekskluzivnu ekonomsku zonu od 8,148,250 km², ne računajući Australski antarktički teritorij.

Veliki koraljni greben, najveći te vrste na svijetu,^[11] nalazi se blizu sjeveroistočne obale i prostire na više od 2,000 km². Mount Augustus, koja se smatra najvećim monolitom na svijetu,^[12] nalazi se u Zapadnoj Australiji. Sa 2,228 metara nadmorske visine, Mount Kosciuszko je najveća planina na australskom kopnu, iako je vrh Mawson na udaljenom australskom otoku Heard visok 2,527 metara.

Australiju možemo podijeliti na tri velike prirodne regije:

• Veliko razvodno gorje
• Središnja zavala
• Zapadna visoravan

U regiji Veliko razvodno gorje nalaze se najviše planine Australije. Doduše, u usporedbi s drugim visokim planinama u svijetu te su planine razmjerno niske. Najviši planinski vrh regije i cijele Australije je Mt. Kosciusko, visok 2228 metara. Obalna ravan dodiruje pješčane plaže i stjenovite klifove duž tihooceanske obale. U području obalne ravni padne više kiše nego bilo gdje u Australiji. To je osnovni razlog zašto je JI dio regije, od Brisbanea do Melbournea, najgušće naseljeni dio Australije. Na nešto višim nadmorskim visinama nalaze se ravni. Neke ravni imaju plodno tlo i koriste se za usjevne kulture, dok su druge pod pašnjacima i šumom. Šume su česte u Istočnom pobrđu, ali većinom su, osim daleko na sjeveru, iskrčene radi poljoprivrednih površina i gradova.

Središnja zavala je najniži prostor u Australiji. U krajoliku prevladava ravan. Veći dio zavale je vrlo suh i vruć za usjeve. Zbog toga je nužno navodnjavanje poljoprivrednih površina. U zapadnom dijelu regije prostire se pješčana pustinja. U nekim dijelovima, bliže sjevernoj ili južnoj obali, tlo je prekriveno grubom travom ili grmljem (bush). Ti se prostori koriste za ispašu stoke. Na jugu Središnje zavale, gdje ima više padalina, poljoprivrednici siju pšenicu. U regiji nema velikih gradova, tako da dva najveća (Mount Isa i Broken Hill) imaju jedva oko 30.000 stanovnika. To su zapravo dva rudarska grada.

Zapadna visoravan zauzima 2/3 Australije. Regija je nešto viša od Središnje zavale, ali je većinom zapravo ravnica. Središnji dio Zapadne visoravni je polupustinja i pustinja. Prema jugu i sjeveroistoku pustinje postupno prelaze u prostor s travom i grmljem. Većina takve zemlje koristi se za ispašu stoke. Niže planine također su pašnjačko područje. Najviše kiše pada na krajnjem sjeveru i jugozapadu, što omogućava razvoj poljoprivrede.

Glavni članak: Klima Australije

Najveći dio Australije čine pustinje ili polusušne oblasti. Australija je najravniji kontinent s najstarijim i najneplodnijim zemljištem, a ujedno je i nasuši naseljeni kontinent. Umjerena klima prostire se samo na jugoistoku i jugozapadu zemlje, gdje i živi najveći broj stanovnika. Pejsaž sjevera, s tropskom klimom, obuhvaća tropske šume, šumovite oblasti, travnate površine, močvare i pustinje. Na klimu značajno utječu oceanske struje, uključujući i struju El Niño, što uzrokuje periode suše i sezonski sistem niskog tlaka zraka, koji stvara ciklone u sjevernoj Australiji.

Glavni članak: Fauna Australije

Glavni članak: Flora Australije

 

Iako najveći dio Australije čine pustinje i polusušne oblasti, ona obuhvaća širok spektar prirodnih staništa, od planinskih vrhova do tropskih kišnih šuma te se ubraja u jednu od zemalja sa najvećim biodiverzitetom. Zbog starosti i, kao posljedica toga, niske plodnosti zemljišta, izrazito netipičnog rasporeda voda i dugotrajne geografske izolacije, australski živi svijet je raznovrstan i jedinstven. Oko 85% kritosjemenjača, 84% sisavaca, više od 45% ptica i 89% riba iz umjerenog kopnenog pojasa pripadaju endemskim vrstama. Čovjekova aktivnost ugrožava mnoge australske ekoregije i vrste koje ih naseljavaju. Savezni Zakon o zaštiti životne sredine i konzervaciji biodiverziteta iz 1999. godine predstavio je pravni okvir za zaštitu ugroženih vrsta. U okviru nacionalnog Akcijskog plana o biodiverzitetu, formirane su brojne zaštićene zone kako bi se sačuvali i zaštitili jedinstveni ekosistemi; 64 močvarna područja upisana su na listu Ramsarske konvencije, dok je 16 lokacija uvršteno na popis Svjetske baštine.

Većina australskih drvenih biljaka su zimzelene, a mnoge, poput eukaliptusa i akacije, prilagodile su se dugotrajnim sušama i čestim požarima. U Australiji rastu raznovrsne bobičaste vrste koje bujaju na solima siromašnom zemljištu. U dobro poznate australske životinjske spadaju monotermati (čudnovati kljunaš i kljunasti ježak); tobolčari (klokani, koale, vombati) i ptice emu i kokabura. Dingo je donesen u Australiju oko 3,000 p.n.e., trgovinom austronezijskih naroda s australskim urođenicima. Mnoge biljne i životinjske vrste su izumrle nakon dolaska ljudi, uključujući i australijsku megafaunu; druge su nestale dolaskom Europljana, među njima i tasmanijski tigar.

Većina Australaca su potomci europskih doseljenika iz XVIII. i XIX. vijeka, posebno Britanaca i Iraca. Od kraja Prvog svjetskog rata, australska populacija se učetvorostručila,^[13] poticana ambicioznim programima za imigraciju. Nakon Drugog svjetskog rata, pa do 2000. godine, skoro 5,900,000 ljudi imigraralo je u zemlju, što znači da je skoro dvoje na svakih sedam Australaca rođeno u inozemstvu.^[14] Imigranti su uglavnom obučeni, ali imigracijska kvota obuhvaća i kategorije za članove obitelji i izbjeglice. Tokom 2001. godine, pet najvećih grupa koje čine 23,1% Australaca rođenih u inozemstvu, potječu iz Ujedinjenog Kraljevstva, Novog Zelanda, Italije, Vijetnama i Kine. Ubrzo nakon ukidanja politike bijele Australije 1973. godine, vlada je organizirala i podticala brojne inicijative kako bi promovirala rasnu harmoniju baziranu na politici multikulturalizma.

Australskih starosjedioca, Aboridžina i otočana Toresovog moreuza, prema popisu iz 2001. bilo je 410,003 (2,2% ukupne populacije), što je značajno povećanje u odnosu na 1976., kada ih je bilo 115.953. Nivo nezaposlenosti kod australskih domorodaca je iznad australskog prosjeka, češće su predmet uhićenja, lošije su obrazovani i s manje životnog iskustva u odnosu na ostalo stanovništvo. Oko 50 000 australskih državljana (0.25% od ukupnog stanovništva) govori nekim od aboridžinskih jezika kao materinskim, a najrasprostranjeniji su zapadni pustinjski (7 400) i arrernte (5 500).

Poput drugih visokorazvijenih zemalja i Australija se suočava sa izraženim promjenama u starosnoj strukturi stanovništva, koje su povećale broj odlazaka u mirovinu, smanjujući broj radno aktivnog stanovništva. Veliki broj Australaca živi van države u kojoj su rođeni.

Iako nema status službenog jezika, engleski jezik^[15] je jezik kojim se najviše govori i piše, i to u obliku koji je poznat kao australski engleski. Prema popisu iz 2001., engleski kao jedini jezik u kući koristi oko 80% stanovništva. Sljedeći najučestaliji jezik je kineski (2,1%), pa talijanski (1,9%) te arapski (1,4%).

Mnogi pripadnici prve ili druge generacije potomaka migranata govore dva jezika. Vjeruje se da je u vijeme prvih kontakata sa Europljanima, postojalo između 200 i 300 australskih aboridžinskih jezika. Do danas je preživjelo svega 70, od čega samo njih 20 nije u opasnosti od izumiranja. Domoradački jezik ostao je osnovni jezik za oko 50,000 ljudi (0,25%). Znakovni jezik poznat kao auslan koristi oko 6,500 Australaca.

Australija nema državnu religiju. Na popisu iz 2006., 68% Australaca smatra sebe kršćanima: 26% njih se izjasnilo katolicima, a 19% anglikancima. Australaca koji se ne izjašnjavaju kao kršćani, ima oko 5%. Oko 19% ispitanih ne podržava ni jednu religiju (što obuhvaća ateizam, humanizam, agnosticizam i racionalizam), dok se 12% ispitanih odbilo izjasniti ili dati adekvatne odgovore. Poput drugih zapadnih zemalja, aktivno sudjelovanje građana u crkvenim aktivnostima je na znatno nižem nivou; crkvu jednom tjedno posećuje oko 1,500,000 Australaca, što čini oko 7,5% populacije.^[16]

Školsko obrazovanje je obavezno od 6. do 15. godine (16. u Južnoj Australiji i Tasmaniji, odnosno 17. u Zapadnoj Australiji), što je utjecalo na to da stopa nepismenosti bude manja od 1%. Australska vlada je podržala osnivanje 38 univerziteta i, iako je u međuvremenu otvoreno nekoliko privatnih, većina se financira sredstvima iz državnog budžeta. Postoji i državni sistem koledža za stručnu obuku, poznat kao TAFE instituti, a mnogi sindikati organiziraju obuku novih radnika. Oko 58% Australaca između 25. i 64. godine ima stručno ili visoko obrazovanje, a sa 49% fakultetski obrazovanog stanovništva, Australija je na prvom mjestu među zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj. Odnos domaćih i inozemnih studenata na australskim fakultetima najveći je u OECD-u.^[17]

Glavni članak: Popis gradova u Australiji

Glavni članak: Kultura Australije

Od 1788. pa sve do sredine XX. vijeka, anglo-keltska kulturna tradicija bila je osnov australske kulture i razvijala se pod utjecajem specifičnog okruženja i kultura starosjedioca. Od tog razdoblja, australska kultura se razvijala pod snažnim utjecajem američke pop kulture (televizije i filma prije svega), masovne emigracije iz zemalja neengleskog govornog područja i azijskih susjeda. Bogata i originalna australska umjetnost — književnost, film, opera, muzika, slikarstvo, teatar, ples i zanati — poznata je i priznata širom svijeta.

 

Australija ima dugu historiju likovnih umjetnosti koju su začeli australski domoroci, crtajući po pećinskim zidovima ili na koži. Od dolaska Europljana krajem XVIII. vijeka, najčešći motiv australskog slikarstva je australski pejsaž, viđen u radovima Arthura Streetona, Arthura Boyda i Alberta Namatjire, između ostalih. Tradicija starosjedioca uglavnom je prenošena usmeno i u uskoj je vezi s običajima i predaji o tzv. pravremenu (Dreamtime). Muzika australskih Aboridžina, njihov ples i slikarstvo, vidljivo utječu na suvremenu likovnu i scensku umjetnost. Australija ima živu tradiciju u muzici, baletu i teartu; mnoge teatarske trupe se financiraju iz saveznog budžeta. Svaki glavni grad ima simfonijski orkestar, dok je australska opera postala poznata sa čuvenom divom Joan Sutherland; australska muzika obuhvaća klasičnu, jazz i mnoge popularne žanrove.

 

I australska književnost je inspirirana okruženjem; djela pisaca poput Banjoa Patersona i Henryja Lawsona donose upečatljiv doživljaj australske divljine. Obilježja kolonijalne Australije, opisana u ranoj književnosti, obrađuju period do moderne Australije, naglašavajući ideje jednakosti, povezanosti među ljudima (tzv. mateship) i antiautoritarianizma. Patrick White je jedini Australac koji je 1973. dobio Nobelovu nagradu za književnost; mnogi ga smatraju jednim od najznačajnijih pisaca na engleskom jeziku u XX. vijeku. Australski engleski je osnovna varijanta engleskog jezika; njegova gramatika i izgovor uglavnom se baziraju na britanskom engleskom, ali je obogaćen brojnim lokalnim leksičkim pravilima i frazama, od kojih su neke ušle i u standardni engleski.

Australski nogomet nastao je u Victoriji kasnih pedesetih godina XIX. vijeka, a igrao se kako na amaterskom, tako i na profesionalnom nivou. Riječ je o sportu koji privlači najveću pažnju publike u Australiji; utakmice su veoma posjećene, a člansto u klubovima masovno.

Sport je važan dio australske kulture. Specifična klima dopušta brojne vanjske delatnosti; 23,5% Australaca starijih od 15 godina redovno sudjeluje u organiziranim sportskim aktivnostima. Na međunarodnom nivou, Australija ima jake timove u kriketu, hokeju, netballu (igra slična košarci), ragbiju, a dobre rezultate ostvaruje i u biciklizmu, veslanju i plivanju. Drugi popularni nacionalni sportovi su trke konja, nogomet i automobilizam. Australija je sudjelovala na svim Ljetnim olimpijskim igrama novog doba, kao i na svakim Igrama Commonwealtha. Bila je domaćin Olimpijade 1956. u Melbourneu i 2000. u Sydneyju, a od 2000. godine nalazi se među prvih pet olimpijskih zemalja u odnosu na broj osvojenih medalja. Australija je također bila domaćin Igara Commonwealtha 1938., 1962., 1982. i 2006. godine. U ostale značajne međunarodne sportske događaje koji se redovno organiiraju u Australiji spadaju Australian Open, prvi od četiri Grand Slam teniska turnira, godišnji međunarodni turniri u kriketu i Velika nagrada Australije u Formulu 1.

 

Australija na Wikimedijinoj ostavi

• About Australia Arhivirano 2014-12-31 na Wayback Machine-u from the Department of Foreign Affairs and Trade website
• Governments of Australia website (federal, states and territories)
• Australian Government website
• Australian Bureau of Statistics
• Community organisations portal Arhivirano 2010-05-02 na Wayback Machine-u
• Tourism Australia
•   Australia - informacije za putnike na projektu Wikivoyage
• Australia at UCB Libraries GovPubs
• Australija na Projektu Open Directory