Korijandar

Potječe iz sjeverne Afrike i jugozapadne Azije

Biljka je visoka između 30 i 90 cm.Čitava biljka neugodno miriše po stjenicama,ali osušeni zreli plodovi su ugodna i jaka aromatična mirisa te ljutkasta sladunjava okusa.Listovi podsjećaju na listove peršina.

Na otvorenom, a može se uzgajati i u zatvorenom, no neugodna je mirisa.

Korijander sadrži eterična ulja, proteine, šećer, vitamin C i dijelom organske kiseline. Eterično ulje se dobiva destilacijom iz sjemena i čine ga 70% monoterpenole, 10% monoterpene, ketoni, ester i kumarin.

Sitni bijeli ili bjeloružičasti cvjetovi javljaju se od lipnja do srpnja.

Posve zrele sjemenke skupljati početkom jeseni kada posmeđe, jer nezrele imaju neugodan miris i nakon sušenja.

Pospješuje probavu, ublažava grčeve želuca i crijeva, sprječava nadutost, te pomaže kod kašlja, prehlade i bronhitisa.

U evropskoj kuhinji uglavnom se upotrebljava sjeme, dok su u južnoameričkoj i azijskoj kuhinji bitni listovi, koji se pripremaju kao zelje. Svježi listovi imaju snažnu aromu mošusa i limuna. Ukusom su jako gorki i koriste se za garniranje jela i kao dodatak umacima, salatama i siru.

Svježe mljeveni plodovi dodatak su pecivu, jelima od kupusa, mahunastom povrću i tikvi. Zreli osušeni plodovi daju aromatični ukus i upotrebljavaju se u pripremi mnogih jela, posebno pečenih, a jedan je od sastojaka curry praška i začina za medenjake. Upotrebljava se i za dopunjavanje piva, likera, kompota, marinada i kolača.

Eterično ulje korijandera upotrebljava se u proizvodnji parfema. Ima i ljekovita svojstva te budi apetit, poboljšava probavu i ublažava grčeve i želučane tegobe. Korijander je u današnje vrijeme poznat po tome što potpomaže izlučivanje u nervima i ćelijama nagomilanu živu i otrove.