Z (film)

Z
Z
Soundtrack — Mikis Theodorakis
Datum izdanja	1969.
Žanr	soundtrack
Trajanje	25:24
Izdavač	CBS Records International

Z
Z
Žanr	triler
Režija	Costa-Gavras
Produkcija	Jacques Perrin; Ahmed Rachedi
Scenario	Costa-Gavras i Jorge Semprún prema romanu Vassilisa Vassilikosa
Uloge	Jean-Louis Trintignant; Yves Montand; Irene Papas; Jacques Perrin
Muzika	Mikis Theodorakis
Premijera	26. veljače 1969.
Jezik	francuski jezik
Trajanje	127 minuta
Država	Alžir; Francuska
Kompanija
Distributer	Valoria Films
Zarada	$14,300,000
Tehnička ekipa
Fotografija	Raoul Coutard
Montaža	Françoise Bonnot
Z na Internet Movie Database

Z je alžirsko-francuski politički triler iz 1969. godine kojeg je režirao Costa-Gavras. Scenarij su zajednički napisali Gavras i Jorge Semprún, a bio je temeljen na istoimenom romanu Vassilisa Vassilikosa. Film prezentira fiktivnu verziju događaja vezanih uz atentat na grčkog demokratskog političara Grigorisa Lambrakisa 1963. godine. Svojim satiričnim pogledom na grčku politiku, kao i crnim humorom te depresivnim završetkom, film vjerno prikazuje društveno-političku situaciju oko grčke vojne hunte tokom njezinih početaka.

Glavnu ulogu u filmu igra Jean-Louis Trintignant, koji tumači lik suca istrage (temeljenog na Christosu Sartzetakisu). U filmu se pojavljuju i međunarodne zvijezde Yves Montand i Irene Papas, međutim pojavljuju se u malom broju scena, a Papasova čak ima i jako malo teksta. Jacques Perrin, koji je ujedno bio i jedan od producenata, igra važnu ulogu fotoreportera. Naslov filma referira na popularni grčki protestni slogan "Ζει", koji znači "On je živ!", a odnosio se na Lambrakisa.

S ukupno 3,952,913 prodanih ulaznica u Francuskoj, Z je bio četvrti najuspješniji francuski film te godine.^[3] Uz to, bio je i dvanaesti najuspješniji film na američkim blagajnama. Uz izvrsne reakcije kritičara, film je dobio i niz nagrada, a ostao je zapamćen kao prvi film u historiji koji je bio nominiran i za Oscar za najbolji film i za Oscar za najbolji strani film.

Radnja

Film započinje završnim trenucima prilično dosadnog državnog sastanka i zaključcima o agrikulturnoj politici, nakon čega zapovjednik sigurnosnih službi (Pierre Dux) desničarske vlade u kojoj dominira vojska održi govor u kojem opisuje vladin plan za borbu protiv lijevih pokreta, koristeći izraze poput "plijesan uma", "infiltracija 'izama'" ili "sunčeve pjege".

Radnja se prebacuje na pripreme za okupljanje opozicije na kojem bi pacifistički senator (Yves Montand) trebao održati govor o nuklearnom razoružanju. Iz svega je očigledno kako je vlada na različite načine pokušala saboritari održavanje govora. Na koncu su organizatori morali preseliti u osjetno manju dvoranu, a uz to su se pojavili i brojni logistički problemi. Tokom dolaska u dvoranu, senator dobiva udarac od strane antikomunističkih nasilnika, ali svejedno održi inspirativan govor, koji se preko razglasa mogao čuti i na ulicama. Nakon govora, senator i njegova pratnja prelaze ulicu, usred koje se pojavi kamionet koji krene prema njemu. Iako se senator odmakne, čovjek koji se skriva u prikolici kamioneta vadi palicu i udara ga po glavi, nakon čega ovaj pada na koljena i biva odvezen u bolnicu. Ubrzo se ispostavi kako je udarac bio fatalan, međutim cjelokupni napad ostaje izrazito sumnjiv. Otvorena je službena istraga, tokom koje vlada čini sve kako bi zataškala slučaj i prikazala ga kao ubojstvo iz nehaja od strane pijanog vozača.

Međutim, vlada ne drži bolnicu pod svojom kontrolom pa dođe do situacije da službena obdukcija demantira vladine teze; ispostavi se kako je senator ubijen. Sudac istrage (Jean-Louis Trintignant), uz pomoć mladog novinara (Jacques Perrin), provodi istragu i uspijeva doći do dovoljno dokaza da optuži ne samo dvojicu desničara koji su ubili senatora, već i visokopozicionirane časnike vojne policije zbog njihove upletenosti. Glavna radnja filma zaključena je scenom u kojoj jedan od senatorovih pomoćnika odlazi do njegove udovice (Irene Papas) kako bi joj prenio dobre vjesti, međutim ona samo zabrinuto gleda, ne vjerujući da će stvari ići na bolje.

Epilog, kojeg priča novinar, a kasnije ženski glas, otkriva daljnji razvoj događaja. Umjesto sretnog ishoda, situacija je krenula u sasvim drugom smjeru - sudac istrage je misteriozno i iznenadno uklonjen sa slučaja, nekoliko ključnih svjedoka je umrlo pod sumnjivim okolnostima, ubojice su dobile relativno blage kazne, časnici vojne policije administrativne sankcije, senatorovi suradnici su ili umrli ili su bili deportirani, a novinar je zatvoren zbog otkrivanja službenih dokumenata. Desna vlada je usred javnog nezadovoljstva dala ostavku, ali prije novih izbora, vojska je izvela puč i preuzela vlast u državi. Vojna hunta je zabranila mnoge aspekte moderne umjetnosti i popularne kulture, poput glazbenika ili avangardnih pisaca, ali i modernu matematiku, klasične i moderne filozofe te parolu "Z", koja se odnosila na senatora, a značila je - "On je živ!".

Glumačka postava

Glavne uloge

Jean-Louis Trintignant kao sudac istrage, odgovoran za vođenje slučaja smrti senatora. Isprva je sklon vladinim sugestijama kako se radilo o nesretnom slučaju, ne shvaćajući da iza svega stoji zavjera, ali kada su se počeli otkrivati dokazi, izdržao je brojne pritiske te je, slušajući svoju savjest i činjenice koje je imao pred sobom, optužio vlasine časnike za urotu s ciljem ubojstva senatora. Tokom kasnijeg raspleta, misteriozno je uklonjen sa slučaja. Lik suca istrage temeljen je na osobi Christosa Sartzetakisa, tužitelja koji je vodio slučaj ubojstva Grigorisa Lambrakisa.
Yves Montand kao senator (Z), pacifist i demokrat, ali i ljevičar, zbog čega je predstavljao opasnost za desničarsku vlast. Njegov utjecaj na narod pokazao se toliko opasnim da je vlada isplanirala urotu kako bi ga ubila, planirajući cijeli slučaj prikazati kao nesretni slučaj. Lik senatora temeljen je na stvarnoj osobi Grigorisa Lambrakisa, ubijenog grčkog političara.
Irene Papas kao Hélène, senatorova žena. Helene je bila izrazito vezana za svog supruga tako da ju je njegova smrt, iako ju je podsvjesno očekivala, izrazito potresla. Ipak, cijelu situaciju je podnijela prilično stoički, pokazujući snagu karaktera i volje.
Jacques Perrin kao fotoreporter, mlad i ambiciozan novinar kojemu je cilj otkriti istinu oko senatorove smrti. Njegovo je neslužbeno djelovanje otkrilo brojne detalje i opskrbilo suca istrage s dovoljno dokaza da podigne optužnice. Na kraju priče je zatvoren zbog otkrivanja službenih podataka.

Sporedne uloge

Pierre Dux kao general vojne policije, glavni antagonist u filmu i organizator atentata na senatora. Inspiracija za lik bio je Konstantinos Mitsou, tadašnji zapovjednik žandarmerije u Grčkoj.
Julien Guiomar kao pukovnik vojne policije, glavni suradnik generala.
Marcel Bozzuffi kao Vago, čovjek koji je udario senatora. Inspiracija za lik bio je Emmanouel Emmannouilidis, čovjek koji je udario Lambrakisa.
Renato Salvatori kao Yago, vozač kamioneta i sudionik u ubojstvu senatora. Inspiracija za lik je bio Spyro Gotzamanis, vozač koji je sudjelovao u ubojstvu. Kako je Salvatori bio Talijan, glas njegovom liku u filmu posudio je William Sabatier.
François Périer kao državni tužitelj, jedan od sudionika urote.

Charles Denner kao Manuel, jedan od senatorovih suradnika.
Georges Géret kao Nick, jedan od senatorovih suradnika.
Magali Noël kao Nickova sestra, jedna od senatorovih suradnica.
Bernard Fresson kao Matt, jedan od senatorovih suradnika.
Jean Bouise kao Georges Pirou, drugi senator

Ostali likovi

Clotilde Joanno kao Shoula
Maurice Baquet kao Mason (stvarni lik - Manolis Hatziapostolou)
Gérard Darrieu kao Barone
Jean-Pierre Miquel kao Pierre
Van Doude kao ravnatelj bolnice
Jean Dasté kao Ilya Coste
Jean-François Gobbi kao Jimmy, boksač
Guy Mairesse kao Dumas
Andrée Tainsy kao Nickova majka
Eva Simonet kao Niki
Hassan El-Hassani kao časnik
Sid Ahmed Agoumi kao generalov vozač
Raoul Coutard (nepotpisan) kao engleski kirurg
Françoise Bonnot (nepotpisan) kao glas iz epiloga

Glazba

Glazbu za film napisao je poznati grčki kompozitor Mikis Theodorakis, a ona je, kao i film, bila veliki hit. Iako je vojna hunta stavila Theodorakisa u kućni pritvor, uspio je dati Gavrasu svoje dopuštenje da koristi već postojeće kompozicije za film. Popis kompozicija je sljedeći:

Svu glazbu napisao Mikis Theodorakis.

Br.	Naslov	Bilješke	Trajanje
1.	"O Andonis (Glavna tema)"		2:04
2.	"To Yelasto Pedi"		1:34
3.	"La Course de Manuel"		2:12
4.	"To Palikari Echi Kaimo"	Maria Farandouri (vokal)	2:08
5.	"Café Rock"		1:32
6.	"Arrivée d'Hélène"		1:28
7.	"Batucada"		1:52
8.	"To Yelasto Pedi (Bouzouki Version)"		1:10
9.	"Idep Otsaley Ot"		1:39
10.	"Pios Den Mila Yia Ti Lambri"		3:12
11.	"Finale (To Yelasto Pedi)"		2:49
12.	"To Palikari Echi Kaimo"	Mikis Theodorakis (vokal)	1:59
13.	"Safti Gitonia"	Mikis Theodorakis (vokal)	1:45
Ukupno trajanje:			25:24

Film također koristi i kompoziciju Psyché Rock koju je komponirao Pierre Henry, međutim isti je nepotpisan. Službeni soundtrack za film ne sadrži Henryjevu kompoziciju, koju je zamijenila Theodorakisova kompozicija Café Rock.

Reakcije

Uspjeh na blagajnama

U matičnoj Francuskoj, prodano je ukupno 3,952,913 karata za film, čime je Z postao četvrti najuspješniji film u zemlji te godine. U sjevernoameričkim kinima, film je tokom 1970. godine zaradio $6,750,000.^[4] Ukupna zarada filma iznosila je oko $14,300,000.

Kritike

U vrijeme izdanja, Roger Ebert, tada kritičar za Chicago Sun-Times, proglasio je Z najboljim filmom 1969. godine i pohvalio scenarij te poruku filma, napisavši: "[Z] je film našeg vremena. On govori o tome kako su čak i moralne pobjede korumpirane. Natjerat će vas na plač i izazvat će bijes u vama. Rasporit će vam utrobe... Kada je vojna hunta 1967. izvela puč, desničarski generali i šef policije su oslobođeni svih optužbi i 'rehabilitirani'. Oni koji su bili zaslužni za otkrivanje atentata sada su postali politički kriminalci. Sve ovo izgleda kao serija političkih događaja, ali mladi režiser Costa-Gavras ih je ispričao na način koji je gotovo nepodnošljivo uzbudljiv. Z je istovremeno i politički krik bijesa i briljantno napeti triler. Čak i završava potjerom; ne potjerom kroz ulice, već potjerom kroz labirint činjenica, alibija i službene korupcije."^[5]

Godine 2006., James Berardinelli je napisao: "Z je bio treći film Grka Coste-Gavrasa, ali s tim je filmom ugrabio svjetsku pozornost, osvojivši Oscara za najbolji strani film. On nam je predstavio redateljev karakteristični pristup koji kombinira očite političke poruke s krajnjom napetošću."^[6] Tri godine kasnije, Jonathan Richards je napisao: "Teško je preuveličati utjecaj kojeg je ovaj Oscarom nagrađeni policijski triler imao 1969. godine na svijet koji se okretao na političkom aktivizmu, represiji i neslogi. U Sjedinjenim Državama, Vijetnamski rat je bio na prvoj crti, građani su bili aktivno angažirani, a policijski prosvjedi ispred konvencije demokrata u Chicagu '68. kao i ubojstvo Crne pantere Freda Hamptona su još uvijek bile svježe rane. Režiser Costa-Gavras je ovom stilski žestokom optužnicom za atentat ljevičarskog političara od strane desničarske vladajuće bande u njegovoj rodnoj Grčkoj pogodio u središte rezoniranja ovdje i u svijetu."^[7]

Stranica Rotten Tomatoes daje filmu 95% "fresh" ocjenu temeljem 39 kritika s prosječnom ocjenom 8.2/10.^[8] Istu ocjenu film drži i na portalu IMDb.

Nagrade

Godina	Nagrada	Kategorija	Ishod	Primatelj	Bilješke
1969.	Filmski festival u Cannesu	Palme d'Or	Nominacija	Costa-Gavras
		Nagrada žirija	Osvojeno	Costa-Gavras	Žiri je nagradu dodijelio jednoglasno, što je bio prvi takav slučaj u povijesti filmskog festivala.
		Nagrada za najboljeg glumaca	Osvojeno	Jean-Louis Trintignant
	NYFCC nagrada	Najbolji film	Osvojeno
	NYFCC nagrada	Najbolja režija	Osvojeno	Costa-Gavras
1970.	Oscar	Najbolji film	Nominacija	Jacques Perrin, Ahmed Rachedi
		Najbolja režija	Nominacija	Costa-Gavras
		Najbolji strani film	Osvojeno		Film je nominiran kao kandidat za Alžir
		Najbolji adaptirani scenarij	Nominacija	Costa-Gavras, Jorge Semprún
		Najbolja montaža	Osvojeno	Françoise Bonnot
	Zlatni globus	Najbolji strani film	Osvojeno		Film je nominiran kao kandidat za Alžir. Producenti su na koncu odbili ovu nagradu, razočarani zbog činjenice da film nije uvršten u kategoriju najboljeg dramskog filma.
	BAFTA	Najbolji film	Nominacija
		Najbolji scenarij	Nominacija	Costa-Gavras, Jorge Semprún
		Najbolja montaža	Nominacija	Françoise Bonnot
		Nagrada Anthony Asquith	Osvojeno	Mikis Theodorakis
	DGA nagrada	Najbolja režija (film)	Nominacija	Costa-Gavras
	Nagrada Edgar	Najbolji filmski scenarij	Osvojeno	Costa-Gavras, Jorge Semprún
	Nastro d'Argento	Najbolji strani redatelj	Nominacija	Costa-Gavras
	KCFCC nagrada	Najbolji strani film	Osvojeno		Film je nominiran kao kandidat za Alžir
	NSFC nagrada	Najbolji film	Osvojeno
		Najbolji redatelj	Nominacija	Costa-Gavras
		Najbolji scenarij	Nominacija	Costa-Gavras, Jorge Semprún

Reference

↑ „Z (A)”. British Board of Film Classification. 25 September 1969. Pristupljeno 6 February 2016.
↑ „Box Office Information for Z”. The Numbers. Pristupljeno February 26, 2012.
↑ http://www.jpbox-office.com/fichfilm.php?id=9023&affich=france
↑ "Big Rental Films of 1970", Variety, 6 January 1971 p 11
↑ Ebert, Roger (December 30, 1969). „Z”. The Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-28. Pristupljeno 2011-02-02.
↑ Berardinelli, James (2006). „Z”. reelviews.com.
↑ Richards, Jonathan (2009). „In the Dark”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 2016-02-11.
↑ „Z (1969)”. Rotten Tomatoes. Flixster. Pristupljeno 6 February 2016.

Vanjske poveznice

Z na sajtu IMDb
Z na Rotten Tomatoes-u (en)
Z background and analysis at Plaka

[1] „Z (A)”. British Board of Film Classification. 25 September 1969. Pristupljeno 6 February 2016.

[2] „Box Office Information for Z”. The Numbers. Pristupljeno February 26, 2012.

[JPBox_Office-3] ttp://www.jpbox-office.com/fichfilm.php?id=9023&affich=france

[4] "Big Rental Films of 1970", Variety, 6 January 1971 p 11

[5] Ebert, Roger (December 30, 1969). „Z”. The Chicago Sun-Times. Arhivirano iz originala na datum 2012-09-28. Pristupljeno 2011-02-02.

[6] Berardinelli, James (2006). „Z”. reelviews.com.

[7] Richards, Jonathan (2009). „In the Dark”. Arhivirano iz originala na datum 2016-03-03. Pristupljeno 2016-02-11.

[8] „Z (1969)”. Rotten Tomatoes. Flixster. Pristupljeno 6 February 2016.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

p r u Dobitnici Oscara za najbolji film na stranom jeziku
1947–1955 (počasni)	1947: Sciuscià – Vittorio De Sica 1948: Monsieur Vincent – Maurice Cloche 1949: Ladri di biciclette – Vittorio De Sica 1950: Au-delà des grilles – René Clément 1951: Rashōmon – Akira Kurosawa 1952: Jeux interdits – René Clément 1954: Jigokumon – Teinosuke Kinugasa 1955: Miyamoto Musashi – Hiroshi Inagaki
1956–1980	1956: La strada – Federico Fellini 1957: Le notti di Cabiria – Federico Fellini 1958: Mon Oncle – Jacques Tati 1959: Orfeu Negro – Marcel Camus 1960: Jungfrukällan – Ingmar Bergman 1961: Såsom i en spegel – Ingmar Bergman 1962: Les Dimanches de Ville-d'Avray – Serge Bourguignon 1963: 8½ – Federico Fellini 1964: Ieri, oggi, domani – Vittorio De Sica 1965: Obchod na korze – Ján Kadár & Elmar Klos 1966: Un homme et une femme – Claude Lelouch 1967: Ostře sledované vlaky – Jiří Menzel 1968: Vojna i mir – Sergej Bondarčuk 1969: Z – Costa-Gavras 1970: Indagine su un cittadino al di sopra di ogni sospetto – Elio Petri 1971: Il giardino dei Finzi-Contini – Vittorio De Sica 1972: Le Charme discret de la bourgeoisie – Luis Buñuel 1973: La Nuit américaine – François Truffaut 1974: Amarcord – Federico Fellini 1975: Dersu Uzala – Akira Kurosawa 1976: La Victoire en chantant – Jean-Jacques Annaud 1977: La Vie devant soi – Moshé Mizrahi 1978: Préparez vos mouchoirs – Bertrand Blier 1979: Die Blechtrommel – Volker Schlöndorff 1980: Moskva slezam ne verit – Vladimir Menshov
1981–2000	1981: Mephisto – István Szabó 1982: Volver a empezar – José Luis Garci 1983: Fanny och Alexander – Ingmar Bergman 1984: La Diagonale du fou – Richard Dembo 1985: La historia oficial – Luis Puenzo 1986: De aanslag – Fons Rademakers 1987: Babettes gæstebud – Gabriel Axel 1988: Pelle Erobreren – Bille August 1989: Nuovo cinema Paradiso – Giuseppe Tornatore – 1990: Reise der Hoffnung – Xavier Koller 1991: Mediterraneo – Gabriele Salvatores 1992: Indochine – Régis Wargnier 1993: Belle Époque – Fernando Trueba 1994: Utomlenje solncem – Nikita Mihalkov 1995: Antonia – Marleen Gorris 1996: Kolja – Jan Svěrák 1997: Karakter – Mike van Diem 1998: La vita è bella – Roberto Benigni 1999: Todo sobre mi madre – Pedro Almodóvar 2000: Wòhǔ Cánglóng – Ang Lee
2001–2023	2001: Ničija zemlja – Danis Tanović 2002: Nirgendwo in Afrika – Caroline Link 2003: Les Invasions barbares – Denys Arcand 2004: Mar adentro – Alejandro Amenábar 2005: Tsotsi – Gavin Hood 2006: Das Leben der Anderen – Florian Henckel von Donnersmarck 2007: Die Fälscher – Stefan Ruzowitzky 2008: Okuribito – Yōjirō Takita 2009: El secreto de sus ojos – Juan J. Campanella 2010: Hævnen – Susanne Bier 2011: Džodaji-je Nader az Simin – Asgar Farhadi 2012: Amour – Michael Haneke 2013: La grande bellezza – Paolo Sorrentino 2014: Ida – Paweł Pawlikowski 2015: Saul fia – László Nemes 2016: Forušande – Asgar Farhadi 2017: Una mujer fantástica – Sebastián Lelio 2018: Roma – Alfonso Cuarón 2019: Gisaengchung – Bong Jun-ho 2020: Druk – Thomas Vinterberg 2021: Doraibu mai kā – Ryūsuke Hamaguchi 2022: Im Westen nichts Neues – Edward Berger 2023: The Zone of Interest – Jonathan Glazer

p r u Nagrada žirija na Kanskom filmskom festivalu
1946–1959	La Bataille du rail (1946) All About Eve (1951) We Are All Murderers (1952) Knave of Hearts (1954) Lost Continent (1955) The Mystery of Picasso (1956) Kanał (1957) The Seventh Seal (1957) Mon Oncle (1958) Stars (1959)
1960–1973	L'Avventura (1960) Ključ (1960) Mother Joan of the Angels (1961) The Trial of Joan of Arc (1962) L'Eclisse (1962) Harakiri (1963) The Cassandra Cat (1963) The Woman in the Dunes (1964) Kwaidan (1965) Alfie (1966) Z (1969) The Falcons (1970) The Strawberry Statement (1970) Love (1971) Joe Hill (1971) Slaughterhouse-Five (1972) The Hourglass Sanatorium (1973) L'Invitation (1973)
1980–1999	The Constant Factor (1980) Kharij (1983) Colonel Redl (1985) Thérèse (1986) Yeelen (1987) Shinran: Path to Purity (1987) A Short Film About Killing (1988) Jesus of Montreal (1989) Hidden Agenda (1990) Europa (1991) Out of Life (1991) Dream of Light (1992) An Independent Life (1992) The Puppetmaster (1993) Raining Stones (1993) La Reine Margot (1994) Don't Forget You're Going to Die (1995) Carrington (1995) Crash (1996) Western (1997) Class Trip (1998) The Celebration (1998) The Letter (1999)
2000–2024	Blackboards (2000) Songs from the Second Floor (2001) Divine Intervention (2002) At Five in the Afternoon (2003) Tropical Malady (2004) Shanghai Dreams (2005) Red Road (2006) Persepolis (2007) Silent Light (2007) Il Divo (2008) Thirst (2009) Fish Tank (2009) A Screaming Man (2010) Polisse (2011) The Angels' Share (2012) Like Father, Like Son (2013) Mommy (2014) Goodbye to Language (2014) The Lobster (2015) American Honey (2016) Loveless (2017) Capernaum (2018)

p r u Zlatni globus za najbolji film na stranom jeziku
1965–1972	Giulietta degli spiriti (1965) Un homme et une femme (1966) Vivre pour vivre (1967) Rat i mir (1968) Z (1969) Le Passager de la pluie (1970) Ha-Shoter Azoulay (1971) Utvandrarna (1972) Nybyggarna (1972)
1973–1985	Der Fußgänger (1973) Scener ur ett äktenskap (1974) Lies My Father Told Me (1975) Ansikte mot ansikte (1976) Una giornata particolare (1977) Höstsonaten (1978) La Cage aux Folles (1979) Tess (1980) Chariots of Fire (1981) Gandhi (1982) Fanny och Alexander (1983) A Passage to India (1984) La historia oficial (1985)
1986–2024	De aanslag (1986) Mitt liv som hund (1987) Pelle Erövraren (1988) Cinema Paradiso (1989) Cyrano de Bergerac (1990) Europa Europa (1991) Indochine (1992) Bàwáng Bié Jī (1993) Farinelli (1994) Les Misérables (1995) Kolja (1996) Ma vie en rose (1997) Central do Brasil (1998) Todo sobre mi madre (1999) Crouching Tiger, Hidden Dragon (2000) Ničija zemlja (2001) Hable con ella (2002) Osama (2003) Mar adentro (2004) Paradise Now (2005) Letters from Iwo Jima (2006) Le scaphandre et le papillon (2007) Vals Im Bašir (2008) Das weiße Band (2009) Hævnen (2010) Razvod: Nader i Simin (2011) Amour (2012) La grande bellezza (2013) Leviatan (2014) Saul fia (2015) Elle (2016) Aus dem Nichts (2017) Roma (2018)