[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Le notti di Cabiria

Izvor: Wikipedija
Le notti di Cabiria
Giuletta Massina kao protagonistica u sceni filma
RežijaFederico Fellini
ProducentDino De Laurentiis
ScenarioFederico Fellini
Ennio Flaiano
Tullio Pinelli
Pier Paolo Pasolini
sinopsis: Federico Fellini
UlogeGiulietta Masina
François Périer
Amedeo Nazzari
MuzikaBonagura
Nino Rota
FotografijaAldo Tonti
Otello Martelli
MontažaLeo Cattozzo
DistribucijaParamount Pictures (Italija)
Les Films Marceau (Francuska)
Datum(i) premijere
10. 5. 1957 (1957-05-10) (Cannes)
27. 5. 1957 (1957-05-27) (Italija)
16. 10. 1957 (1957-10-16) (Francuska)
Trajanje118 min.[1]
Zemlja Italija
 Francuska
Jezikitalijanski

Cabirijine noći (tal. Le Notti di Cabiria) je slavna i hvaljena talijanska crno-bijela drama iz 1957. koja govori o mladoj prostituki koja doživljava razne pustolovine u Rimu. Film, koji je blagi odmak od talijanskog neorealizma, režirao je Federico Fellini te je osvojio Oscara za najbolji strani film.

Filmska ekipa

[uredi | uredi kod]

Režija: Federico Fellini

Glume: Giulietta Masina (Maria “Cabiria” Ceccarelli), Francois Perier (Oscar D’Onofrio), Franca Marzi (Wanda), Dorian Gray (Jessy) i dr.

Radnja

[uredi | uredi kod]

Predgrađe Rima. Prostitutku Cabiriju ljubavnik Giorgino, koji je cijelo vrijeme govorio kako je voli te obećavao da će je oženiti, gurne u rijeku i pobjegne s njenom torbicom. Tri dječaka primijete Cabiriju te je izvuku iz rijeke i spase od utapanja. No ona se samo uvrijedi i nezahvalno vrati kući. Sljedeći dan s prijateljicom Wandom odlazi raditi na ulicama Rima. Na ulici je pokupi ljubazni glumac i ženskar Alberto te odvede u svoju vilu. No prije nego što se išta moglo dogoditi, pojavila se njegova ljubavnica Jessy pa je sakrio Cabiriju u ormar preko noći. Ujutro joj Alberto plati za noć iako ona nije htjela prihvatiti novac pošto se ništa nije dogodilo, te je isprati van. Cabirija odlazi u crkvu u kojoj se dogodilo čudo, a zatim u neki zabavni show u kojem je neki čovjek hipnotizira te tako otkrije neke njene tajne publici. Kasnije upozna Oscara koji tvrdi da se u showu zaljubio u nju. Polako on započne ljubavnu vezu s njom te je nagovori da sakupi svoju ušteđevinu te se preseli s njim u njegov dom kako bi se vjenčali. Cabirija na to pristane, no i on je prevari, ukrade novac te pobjegne. Cabirija odlazi tužna cestom, ali se ipak na kraju nasmiješi.

Nagrade

[uredi | uredi kod]
  • Osvojen Oscar (najbolji strani film).
  • 2 nominacije za BAFTA-u (najbolji strani film, glavna glumica Giulietta Masina).
  • Nominacija za Zlatnu palmu u Cannesu (osvojena nagrada za najbolju glavnu glumicu Giulietta Masina, posebna nagrada OCIC).

Kritike

[uredi | uredi kod]

Većina kritičara je hvalila film Cabirijine noći. Tako je Jeffrey M. Anderson u svojoj recenziji napisao: "Federico Fellini je snimao dvije vrste filmova - nazvati ćemo ih njegovim "velikim" i "malenim" filmovima. Njegovi "veliki" filmovi su oni koji sadrže fantastične umjetničke prizore, kao što su 8 1/2 i Amarcord, dok su njegovi raniji, "mali" filmovi bogati izvanrednim prizorima o ljudima. Cabirijine noći je jedan od takvih filmova... Ovo je prekrasan film koji će vam slomiti srce. Funkcionira većinom zahvaljujuči snažnoj izvedbi Giuliette Masine, koja je kombinacija Lucille Ball, Charliea Chaplina i Al Pacina. Ona se može opisati istodobno kao supruga, snažna osoba, klaun i princeza u jednom... Izazivam bilo koga da kaže da nije bio dirnut takvim scenama poput one u kojoj Masina pronađe psića dok provodi noć u zahodu... Cabirijine noći je možda najbolji Fellinijev film zbog njegove jednostavne poezije, ljubavi i dostojanstva". Sean Axmer je zaključio: "Nijedan Fellinijev film ne nudi takvu iskrenu nadu u nasmiješenom licu takve gorke razorenosti, a onda opet nijedan njegov film ne predstavlja lice sa takvom iskrenom ponudom nade. Možda nijedna druga glumica osim Masine ne bi mogla odigrati takvu delikatnu zadnju scenu, veličanstven trijumf ljudskog duha. Cabirijine noći ostaje najbolja suradnja Fellinija i Masine, te jedan od najvećih filmova kinematografije."

Roger Ebert je napisao: "Naravno, svaka prostitutka uvijek glumi na jedan ili na drugi način, ali lik Cabirije sugerira da ona ima neku ličnost na umu - možda Chaplinovu skitnicu, sa dodirom Lucille Ball, koji je morao biti na talijanskoj televiziji u 1950-ima. Čini se da Cabirija misli da može proći kroz stravu svijeta ako se zaštiti sa smiješnim alter egom... Fellini je bio pjesnik riječi i glazbe... U svim tim scenama ona ostaje prkosan lik, a mi slutimo da se smekšava prema kraju. Pošto si dopušta vjerovati da njena budućnost leži sa Oscarom, njene se obrve neprimjetno olabavljuju i debele horizontalne linije se počinju naginjati oko očiju i oko lica koje se doima krhkije. Cijela priča nas priprema na nezaboravni zadnji kadar filma, u kojem vidimo Cabirijino lice razriješeno svih poteškoća. Od svih likova koje je stvorio, Fellini je jednom rekao da je Cabirija jedina o kojoj se još uvijek brine. Kada je 1992. dobio počasni Oscar za životno djelo, pogledao je dolje na pod prema Masini koja je sjedila u prvom redu te joj rekao da ne plače. Kamera ju je pokazala kako se hrabro smije kroz suze, i tu je bila Cabirija".

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. NOTTI DI CABIRIA (AA)”. British Board of Film Classification. 1957-10-22. Arhivirano iz originala na datum 2014-09-05. Pristupljeno 21. VI 2013. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]