Tumor

Neoplazma
Sinonimi	novotvorina tumor
Kolektomski uzorak koji sadrži malignu neoplazmu, naime invazivni kolorektalni karcinom
Specijalnost	Onkologija
Klasifikacija i eksterni resursi
ICD-10	C00-D48
ICD-9	140-239.99
DiseasesDB	28841
MedlinePlus	001310.
MeSH	D009369
[uredi na Vikipodacima]

Tumor, odnosno neoplazma (od antgrč. νεο- [neo-] – "nov" i πλάσμα [plasma] – "formiranje, kreacija") ili novotvorina,^[1] je abnormalna izraslina tkiva.^[2] Ovi abnormani izraštaji obično mada ne uvek formiraju masu.^[3] Sačinjavaju ga promijenjene stanica koje pokazuju nepravilan i progresivan rast.

Riječ "tumor" na latinskom jeziku označava oteklinu koja je nastala povećanjem tkiva ili organa zbog bujanja stanica ili otoka (edema) tkiva zbog zadržavanja tekućine ili krvarenja unutar tkiva. Danas se taj pojam uvriježio najviše kao oznaka za novotvorinu odnosno neoplaziju.

Svetska zdravstvena organizacija klasifikuje tumore u četiri glavne grupe: benigne tumore, tumore in situ, maligne tumore i tumore neizvesnog ili nepoznatog ponašanja.^[4] Maligni tumor je poznat pod nazivom rak. Osnovna razlika između benignih i malignih tumora jeste ta što maligni tumori imaju sposobnost invazije i metastaziranja.

Tumorske bolesti imaju ozbiljnu prognozu, a neke su opasne po život te su danas aktualna tema zbog traženja novih načina izlječenja.

Pojam "novotvorina" označava novonastalu tvorbu u organizmu koja je nastala kao posljedica različitih unutarnjih i vanjskih faktora koji djeluju na organizam. Može se definirati i kao abnormalna nakupina tkiva čiji je rast nesvrhovit, autonoman i nadmašuje rast normalnog tkiva, te nastavi rasti i nakon prestanka uzroka, koji je praktički nepoznat. Novonastale stanice se od polaznih stanica razlikuju i strukturno i funkcionalno, ali se u većini slučajeva može prepoznati od koje vrste stanica ili tkiva je nastao tumor. U osnovi, novotvorine nastaju kad se izgubi normalna regulacija kontrolnih mehanizama rasta stanice.

Pre abnormalnog rasta (poznatog kao neoplazija), ćelije često podležu abnormalnom obrascu rasta, kao što je metaplazija ili displazija.^[5] Međutim, metaplazija ili displazija ne napreduju uvek do neoplazije. Rast neoplastičnih ćelija premašuje, i nije koordinaran sa rastom normalnih tkiva oko njih. Rast se istrajno nastavlja u istom prekomernom maniru, čak i nakon prestanka stimulusa. To obično uzrokuje nastanak čvorčića ili tumora.

Tumori mogu biti maligni (zloćudni) i benigni (dobroćudni). Razlika između njih je u agresivnosti rasta, te u tome što maligni daju metastaze i šire se u okolinu, infiltrirajući se u okolno tkivo, dok benigni tumori ne daju metastaze na druge organe i ne infiltriraju se u okolno zdravo tkivo, već ga potiskuju odnosno rastu ekspanzivno.Tumori predstavljaju ograničenu izraslinu nastala bujanjem tkiva koja s naziva NEOPLAZIJA.Pod tumorom podrazumevamo lokalno,autoomno i nekontrolisano stetno bujanje tkiva. Lokalno-tumur pocinnje u lokalnom ogranicenom tkivu Atipično-znaci da se tkivo od koga je gradjen tumores razlikuje po gradji od tkiva od kojeg je poteklo jer u toku neoplazije doslo do izmene gradje tkiva

Rak (lat. cancer - rak rana, neizlječiva rana) predstavlja zloćudni oblik novotvorine. Zloćudnost ili malignost nekog tumora odnosi se na svojstvo tog tumora da invadira i razara okolno tkivo i da stvara udaljene metastaze u organizmu, te kao posljedica nastupa smrt. Naravno, dijagnoza zloćudnog tumora ne podrazumijeva smrt. Pravodobnom dijagnozom, i dobrim odabirom terapije izlječenje je kod nekih malignih tumora moguće.

• Dobroćudni tumori vezivnog podrijetla su fibromi sačinjeni od fibrocita, lipomi sačinjeni od lipocita i hondromi sačinjeni od hondrocita.
• Hemangiomi i limfangiomi su tumori koji vuku podrijetlo iz krvnih i limfnih žila.
• Leiomiomi su novotvorine kojima podrijetlo čine glatke mišićne stanice, a rabdomiomi vuku podrijetlo od poprečnoprugastih mišićnig stanica.
• Adenomi su dobroćudni tumori epitelnog porijekla građeni od dobro diferenciranih epitelnih stanica koje grade žljezdana tkiva vrlo slična normalnim egzokrinim ili endokrinim žljezdanim strukturama.
• Cistadenomi su dobroćudne novotvorine žlijezdanog podrijetla u kojima se nalaze različito velike šupline, a tipično se razvija u jajnicima. Ako u šupljinu strše papilarni izdanci tumor se naziva cystadenoma papillare.
• Papilom je dobroćudna novotvorina koja raste sa površine epitela, a stvara mikroskopski i makroskopski, duge i tanke izdanke te su resičastog oblika.
• Polip je novotvorina koja se izbočuje iznad površine sluznice, a sa peteljkom je povezana sa samom sluznicom. Maligni potencijal češće imaju papilomi nego polipi.

• Karcinomi su zloćudne novotvorine porijeklom iz epitelnih stanica, a mogu biti podrijetlom iz svih triju zametnih listića.
• Adenokarcinom označava tumor u kojem zloćudne tumorske stanice epitelnog porijekla rastu stvarajući žlijezdane tvorbe.
• Planocelularni karcinom je karcinom nastao iz pločastog epitela.
• Hepatocelularni karcinom je karcinom nastao iz jetrenih stanica.
• Anaplastični karcinom je karcinom koji sadrži isključivo nediferencirane stanice.
• Carcinoma in situ (CIS) - tumorska tvorba mikroskopske debljine, koja se nalazi samo u epitelnom sloju tkiva, i ne probija bazalnu membranu epitela. Ima potencijal probijanja membrane i invazivnog rasta.
• Sarkomi su zloćudni tumori koji potječu iz mezenhima ili njegovih derivata (liposarkom, fibrosarkom, leiomiosarkom, rabdomiosarkom).
• Leukemija je zloćudna bolest, a maligne stanice potječu iz stanica krvotvornih organa koje cirkuliraju u krvi.

Anaplazija predstavlja nezrelost tumorskih ćelija,ona je u kod svih tumora izražena. Kod nekih je u manjoj, a kod nekih u većoj meri. Maligni tumori imaju veći stepen anaplazije što ih čini veoma malignim. Kod benignih tumora, ona je manje izražena. Što je anaplazija veća, tumor je maligniji i opasniji. Kod nezrelih sarkoma, anaplazija je najizraženija, zbog čega su oni veoma opasni, brzo rastu, dele se, sačinjeni su od ćelija koje gotovo nikad ne sazrevaju. Stvaraju recidiv, infiltrišu tkivo i brzo stvaraju metastaze.

Tumori su različite građe koja zavisi od tkiva iz kog potiče. Konzistencija je različita. Tumor moze biti tvrd ukoliko preovlađuje stroma, i mekši ukoliko preovlađuje parenhim. Ukoliko je anaplazija prisutna u većem stepenu, tumor je poput nedefinisane mase. Različitog je oblika (loptasti,okrugli,u vidu čvorova, nedefinisanih masa ). Veličina je razlicita, mogu biti veličine zrna graška, ali i veličine čovečje glave ( lipom, fibrom, miom ). Neki rastu pojedinačno,a neki u velikom broju, na desetine ( miom ).

Osnovu svakog tumora čini vezivna mreža-stroma. Ona daje potporu tumoru i u njoj se nalaze krvni sudovi (za ishranu ) i nervi. Stroma je kod svih tumora ista. Između strome, nalaze se ćelije neoplastičnog tkiva, koje imaju karakterističnu građu i nose sve osobine tumora. Parenhim daje specifičnost svakom tumoru i nastao je proliferacijom ćelija tkiva iz kog je tumor potekao. Prema parenhimu se određuje poreklo tumora, ali kod malignih je veoma teško utvrditi.

Metastaze su sekundarno nastale promjene, presadnice koje nisu u dodiru s primarnim tumorom i nalaze se u udaljenim tkivima. Metastaziranje je jedan od najvažnijih karakteristika zloćudnosti, iako svi zloćudni tumori ne metastaziraju.

Jedan od načina određivanja težine stadija raka zasniva se na određivanju veličine primarnog tumora (T), opsegu širenja u regionalne limfne čvorove (N) i prisutnosti ili odsutnosti metastaza (M). Osim ovog oblika procjene težine bolesti postoje još i histološke i citološke (npr. Papanicolaou-test ili Papa-test) metode procjene

Uzrok najvećeg broja tumora nije poznat: Ipak za određene faktore se danas pouzdano zna da su uzročnici stvaranja tumora, a to su, pušenje, UV zračenje, određeni virusi. Sam proces nastanka tumora događa se već na molekulskoj razini, tj. poremećaji kontrolnih bjelančevina imaju svoju podlogu u oštećenjima gena koji te proteine i stvaraju. Oštećenje gena može nastati na dva načina:

1. kao posljedica vanjskih kancerogenih faktora (kemijski, fizikalni, mehanički, virusni agensi
2. kao posljedica spontanih mutacija u organizmu.

Nastanak tumora se ne događa u jednom točno određenom trenutku ili u kratkom vremenskom razdoblju. To je proces koji se sastoji od niza promjena na genotipskoj i na fenotipskoj razini. Taj niz promjena koji vodi od zdravog stanja stanice do pojave tumora najčešće traje mjesecima i godinama.

Tumorska masa inače potječe od jedne jedine stanice. U njoj se godinama nagomilavale razne mutacije gena odgovornih za reprodukciju i regulaciju rasta same stanice. Skupine odgovornih gena za regulaciju rasta su

• onkogeni
• tumorski supresorski geni
• geni za provjeravanje i popravak DNK

Tumorska masa je dinamična i vrlo heterogena populacija stanica zbog neprestanog dijeljenja, nestabilnosti genoma tumorskih stanica i selekciskog tlaka okoliša.

Kaheksija je teško i iscrpljujuće stanje cjelokupnog organizma koje se javlja u krajnjim stadijima raka, a karakterizirano je padom tjelesne težine, općom slabošću, malaksalošću.

To je skup simptom i znakova bolesti koji nisu dio kaheksije i ne mogu se objasniti bilo lokalnim bilo udaljenim rastom tumora, bilo njegovom hormonskom aktivnošću. Najčešće se javlja kao hiperkalcemija i Cushingov sindrom.

Dobroćudni tumori su najčešće promjene s dobrom prognozom za život. Zloćudne promjene mogu biti izlječiva bolest ako se otkriju u ranom stadiju i ako odmah zatim uslijedi odgovarajuća terapija. Terapija malignih tumora često ne uspijeva u potpunosti izliječiti bolest, ali može produžiti životni vijek, najčešće se radi o nekoliko godina života. Ohrabrujući rezultati na polju liječenja malignih tumora u zadnjem desetljeću govore u prilog aktivnoj borbi čovjeka protiv zloćudnog tumora.