Thimi Mitko
| Thimi Mitko | |
|---|---|
 Thimi Mitko | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 25. 5. 1820. Korča, Osmansko Carstvo, danas Albanija |
| Smrt | 22. 3. 1890. (dob: 69) Beni Suejf, Osmansko Carstvo, danas Egipat |
| Rodbina | Peti Mitko (ujak) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje |
|
| Opus | |
| Književni pravac | Albanski narodni preporod |
| Književne vrste | |
| Jezik | |
Thimi (Efthim) Mitko (25. maj 1820 – 22. mart 1890) bio je sudionik Albanskog narodnog preporoda i folklorist.[1]
Mitko je rođen u Korči, u tadašnjem Osmanskom Carstvu, a današnjoj Albaniji,[1] i u tom je gradu pohađao lokalnu grčku školu. Njegov stric, Peti Mitko, bio je jedan od vođa albanske pobune 1847. u Korči i Tepeleni protiv turskih reformi poznatih pod imenom Tanzimat.[2] Obojica su napustili Albaniju 1850. godine, preselivši se prvo u Atenu u Grčkoj, zatim u Plovdiv u Bugarskoj i, napokon, u Beč u Austriji,gdje je Thimi Mitko radio kao krojač. Godine 1866. emigrirao je u Egipat, posvetivši se albanskom nacionalističkom pokretu i utemeljivši uspješan trgovački posao u Beni Suefu, gdje je i umro 1890. godine.[2]
Mitko je sakupljao albansku folklornu građu počev od 1866. godine. Dopisivao se s talijanskim premijerom Francescom Crispijem,[3] s Jeronimom de Radom, Dhimitërom Kamardom, Dorom d'Istria, Janom Urbanom Jarníkom, Kostandinom Kristoforidijem i Gustavom Meyerom, šaljući Kamardi narodne pjesme, zagonetke i priče za zbirku koji je ovaj pripremao.
Mitkova vlastita zbirka albanskog folklora, koja se sastoji od narodnih pjesama, priča i narodnih izreka s juga Albanije, objavljena je u grčko-albanskom časopisu Alvaniki melissa (Belietta Sskiypetare)[4] ("Albanska pčelica", Aleksandrija, Egipat, 1878).[5] Prema Mitku, zbirka je trebala pružiti cvjetajućoj albanskoj zajednici u Egiptu informacije o albanskom porijeklu, običajima i karakteru.[5] Tvrdio je da su herojske pjesme koje je prikupio pokazivale da su Albanci voljeli zemlju i svoje sunarodnjake različitih religija tako što su održavali uspomenu na povijest i povijesne događaje kroz svoje pjesme.[5] Mitko je također poticao Albance da uče svoj maternji jezik, jer ga je smatrao "prvom i uobičajenom hranom koja oživljava narod".[5] De Rada je primijetio da su u Grčkoj spaljuvane kopije Mitkove Albanske pčelice.[3] Djelo je ponovno uredio Georg Pekmezi u Beču 1924. godine pod naslovom Bleta shqypëtare e Thimi Mitkos.[6]
Mitko je bio i autor brojnih članaka u europskim časopisima u kojima se zalagao za albansko pitanje. Također je pisao članke u grčkom časopisu Pandora.[7] U Kairu je kratko vrijeme tijekom 1901. godine Mitko doprinosio radovima koji su bili progrčki nastrojeni za albanski časopis Bashkimi i Shqiptarëvet ("Savez Albanaca"), a kasnije je pisao u časopisu Faika Konice Albanija.[8]
Mitko je podržao albansko-grčku uniju u okviru konfederacije kao dvojno kraljevstvo poput Austro-Ugarske pod uvjetom da se pruži jamstvo za "prirodne granice" Albanije, jer mu se neovisna Albanija činila preslabom da se suprotstavi Osmanskom Carstvu.[3] Međutim, on je taj scenarij smatrao dalekom mogućnošću jer je držao da Grci neće odustati od potraživanja Janjine i Preveze, dok je Mitko smatrao da bi gubitak Janjine za Albaniju u takvom okviru bio "neizlječiva rana".[3] Na grčke pretenzije na Epir i Janinu gledao je kao na "pedantne i imaginarne" i držao je da su Grci iz Janjine helenizirani Albanci koji govore stečenim učenim grčkim. Mitko je u jednom od svojih djela tvrdio da većina albanskog naroda podržava ideju da Albanije treba da ostane dio Osmanskog Carstva, dok je mali broj kršćana želio uniju s Grčkom.[9] Kasnije je Mitko u talijansko-albanskom časopisu Fiamuri Arbërit ("Zastava Albanije") iznosio stavove da podržava politiku Osmanskog Carstva protiv zajedničkih neprijatelja koje dijeles Albancima.[3]
- ↑ 1,0 1,1 Skendi 1967: str. 83, 152
- ↑ 2,0 2,1 Mathias Bernath; Felix von Schroeder; Gerda Bartl (1979). Biographisches Lexikon zur Geschichte Südosteuropas. Oldenbourg Wissenschaftsverlag. str. 224–. ISBN 978-3-486-48991-0. Pristupljeno 7. 5. 2011.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Skendi 1967: str. 83–84, 175
- ↑ Alvaniki melissa (Belietta Sskiypetare) syngramma alvano - ellinkon periechon : meros istorias "Dora d'Istrias - i Alvaniki fyli", Alvano - Ellinikas Paroimias kai Ainigmata, Alvanika kyria onomata, Asmata kai Paramythia Alvanika, kai Alvano - Ellinikon lexiologion ....
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Skendi 1967: str. 121–122.
- ↑ Thimi Mitko, Georg Pekmezi: Bleta shqypëtare (1924).
- ↑ Elias G. Skoulidas (2013), The Albanian Greek-Orthodox Intellectuals, Hronos Online, arhivirano iz originala na datum 2019-09-23, pristupljeno 2021-04-06, »Kao pretplatnik Pandore odgovarao je na neke točke Panagiotisa Aravantinosa, tvrdeći da su većinu stanovništva u Korči (Korytsa) činili Albanci, a ne Aromuni.«
- ↑ Skendi, Stavro (1967). The Albanian national awakening. Princeton: Princeton University Press. str. 153. ISBN 9781400847761.
- ↑ Kondis Basil. Greece and Albania, 1908-1914. Institute for Balkan Studies; University of New York, 1976, str. 28.
