Gavril Dara i Riu
Gavril Dara i Riu Gabriele Dara | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | Gavril Dara mlađi 8. 1. 1826. Palazzo Adriano, Palermo, Sicilija |
Smrt | 15. 11. 1885. (dob: 59) Agrigent, Sicilija, Italija |
Državljanstvo | Talijansko |
Obrazovanje | |
Zanimanje |
|
Opus | |
1856–1880 | |
Književni pravac | Albanski narodni preporod |
Jezik | |
Znamenita djela | |
Posljednja pjesma Balje (alb. Kënga e Sprasme e Bala) |
Gavril Dara i Riu ili Gavril Dara i Ri (sh. Gavril Dara Mlađi, tal. Gabriele Dara il Giovane, 8. januar 1826 – 15. novembar 1885)[1] bio je arbereški političar i pjesnik iz 19. stoljeća. Smatra se jednim od ranih pisaca Albanskog narodnog preporoda.
Gavril Dara rođen je 8. januara 1826. u Palazzo Adriano, gradu na Siciliji, u južnoj Italiji. Njegova je obitelj bila jedna od prvih koja je migrirala iz Albanije u Italiju nakon Skanderbegove smrti.[2] Njegov djed Gavril Dara Stariji bio je među prvim sakupljačima arbereške folklorne građe, a njegov otac Ndre (ili Andrea) objavio je rječnik folklornih izraza.[3]
U ranoj je dobi naučio latinski i starogrčki. U Palermu je diplomirao pravo, koje je potom prakticirao u Agrigentu. Nakon ujedinjenja Italije vršio je razne urslužbe de na Siciliji.[4] Isprva je služio kao prvi vijećnik prefekture Palermo, a od 1867. do 1869. kao guverner Trapanija, grada na zapadnoj Siciliji. Od 1871. do 1874. bio je urednik liberalnog političkog časopisa Reforma (tal. La Riforma). Umro je 15. novembra 1885. u Agrigentu.[5]
Njegova rana djela uključuju pjesme na talijanskom jeziku i jednu pjesmu na arbereškom dijalektu posvećenu svetom Lazaru. Darino najpoznatije djelo jest Posljednja pjesma Balje (alb. Kënga e Sprasme e Bala), izvorno napisana na arbereškom dijalektu albanskog, a kasnije prevedena na talijanski jezik.[4] To je četverodijelna epska romantična balada koja sadrži devet pjesama i pripovijeda o pustolovinama Nika Pete i Pala Golemija, dva albanska junaka koji su živjeli u doba Lješke lige u 15. stoljeću.[4] U pjesmi je obrađen ljubavni zaplet oko Skenderbegovih suboraca Nika Peta i Pala Goljemija, zaljubljenih u lijepu Maru, koja se opredljejuje za Nika, ali obojicu spasava od smrti koju im je bio namijenio njezin otac; poema završava smrću prijatelja Nika i Pala u borbama oko grada Bereta.[6] Prvi je put objavljena 1887. godine, nakon njegove smrti, u nastavcima u časopisu Arbri i ri ("Mlada Albanija"), koji je izdavao Giuseppe Schirò. U julu 1900. objavljena je u cijelosti na arbreškom i na talijanskom jeziku u časopisu La nazione albanese ("Albanska nacija").[4]
- ↑ Lingua. Vaccarizzo Albanese website
- ↑ Pynsent, Robert (1993). Reader's encyclopedia of Eastern European literature. HarperCollins. str. 81. ISBN 0-06-270007-3.
- ↑ Minni, Dino (1990). Writers in transition: the proceedings of the First National Conference of Italian-Canadian Writers. Guernica Editions. str. 62. ISBN 0-920717-26-8.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Elsie, Robert; Centre for Albanian Studies (2005). Albanian literature: a short history. I.B.Tauris. str. 56–7. ISBN 1-84511-031-5.
- ↑ Qosja, Rexhep (1984) (Albanian). Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. Historia e letërsisë shqipe: romantizmi. 2. Botimet Toena. str. 459.
- ↑ Këlmendi 1977, str. 542
- Këlmendi, Ahmet (1977). Povijest svjetske književnosti, knj. 2. "Albanska književnost". Zagreb: Mladost.