Matija Gubec
| Matija Gubec | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Ambroz Gubec oko 1548. Hižakovec, Hrvatsko zagorje |
| Smrt | 15. veljače? 1573. Zagreb, Hrvatska, Habsburška Monarhija |
| Ostala imena | Gubecz Máté |
Matija Gubec (pravo ime Ambroz Gubec, mađ. Gubecz Máté; Hižakovec u Hrvatskom zagorju, oko 1548. – Zagreb, oko 15. veljače 1573.), vođa seljačke bune u Hrvatskoj i Sloveniji.
Prije bune, Gubec je bio kmet na imanju zloglasnog Franje Tahija.
Kad je izbila buna, seljaci su izabrali Gubeca za vođu. U kratkom vremenu bune Gubec se pokazao kao sposoban organizator i nadahnjujući vođa, pa je odmah nakon smrti ušao u legendu.
Vodio je seljačku vojsku u presudnoj bitki protiv plemića kod Stubičkih Toplica 9. veljače 1573. Nakon što su seljaci poraženi, Gubec je uhvaćen i odveden u Zagreb. Smaknut je 15. veljače, a prema legendi je javno mučen na Markovu trgu tako što je prisiljen da nosi krunu od usijanog željeza (kao "seljački kralj"), a zatim je raščetvoren.
U Kraljevini Jugoslaviji izdata je poštanska marka sa njegovim likom.
Matija Gubec je do današnjeg vremena ostao najveći narodni junak Hrvata. Tokom drugog svjetskog rata njegovim je imenom nazvana jedna slovenska partizanska brigada. Posebno je slavljen u socijalističko doba, pa je tada podignut i njegov spomenik u Gornjoj Stubici, čiji je autor Antun Augustinčić.
Ivica Krajač, Karlo Metikoš i Miljenko Prohaska autori su prve hrvatske rock-opere Gubec-beg, nazvane upravo po vođi seljačke bune.
Najčešće ime ulice u Hrvatskoj je Ulica Matije Gupca, prema istraživanju Slavena Letice.
