Austrijska Nizozemska
|
Austrijska Nizozemska (latinski: Belgium Austriacum, njemački: Österreichische Niederlande, francuski: Pays-Bas Autrichiens, bilo je ime za domenu Austrijske Monarhije, koja je postojala od 1713. do 1795.[1] Ona se nalazila u južnom dijelu Niskih Zemalja na terenu dotadašnje Španjolske Nizozemske, što približno odgovara današnjoj Belgiji i Luksemburgu.[1]
Kad je umro 1700. španjolski kralj Carlos II, na španjolski tron je zasjeo burbonski unuk Louis XIV Philipp od Anjoua kao Felipe V.. Nijedna od tadašnjih evropskih velikih sila (Austrijska Monarhija, Velika Britanija, Nizozemska Republika) se nije sa tim složila pa je buknuo Rat za španjolsko nasljeđe. Nakon završetka rata i sklapanja Utrechtskog mira 1713. španjolske zapadnoevropske domene su podjeljene a dotašnja Španjolska Nizozemska je pripala Svetorimskom caru Karlu VI. Tako je nastala Austrijska Nizozemska koja je trajala do 1795.[1]
Nakon potpisivanja Ugovora o barijerama sa Nizozemskom Republikom u Antwerpenu 1715., koji su predviđali da će austrijski dvor nastaviti vladati južnim dijelom Niskih zemalja na isti način kao i španjolski, i da će jedina promjena biti promjena metropole Beč umjesto Madrida. Prerogativi Karla VI trebali su ostati ograničeni (kao i njegovim predhodnicima). On je i nadalje trebao poštovati autonomiju gradova i provincija i prevlast Rimokatoličke crkve. Jedino što mu je dodatno dopušteno bilo je razmještanje većeg broja trupa zbog potencijalne francuske invazije.[1]
Početni pokušaji Karla VI da osnivanjem trgovačke kompanije nalik na Holandsku istočnoindijsku pokuša unaprijediti ekonomsko stanje u regiji, nisu urodili plodom zbog britansko-nizozemske blokade. Na kraju je odustao od toga i raspustio kompaniju i svu svoju pažnju usmjerio na problem vlastitog nasljednika odnosno da kćeri Mariji Theresiji osigura položaj prijestolonasljednice. I pored svih njegovih napora da to prođe bezbolno, čim je ona stupila na tron 1740. počeo je Rat za austrijsko naslijeđe, Kraljevina Francuska iskoristila je pruski napad na zemlje Marije Theresije i 1744. napala Flandriju 1744. i za kratko vrijeme zauzela većinu Austrijske Nizozemske, osim Limburga i Luksemburga. Ti su teritoriji vraćeni Austrijskoj Monarhiji 1748.[1]
Za vladavine Marije Theresije Austrijska Nizozemska je ponovno počela prosperirati, kao i za prve polovice španjolske vladavine. S tom razlikom da se Austrijanci nisu navikli na slobodarski duh južnih provincija.[1] Kad je Joseph II naslijedio svoju majku na tronu 1780., pokušao je nametnuti narodu svoje prosvjetiteljske ideje. kontemplativne crkvene redove, proglasio je beskorisnim i ukinuo ih 1783., ujedinio je sve pojedinačne bratovštine, ukinuo škole po crkvama i zamjenio ih državnim. Ono što mu je najviše zamjereno je ukidanje dotadašnjih vijekovnih privilegija 1787. (koje je obećao zadržati), prava na vlastite sudove i provincijska vijeća. To je izazvalo revolt i pobunu, pa je neke dekrete povukao, ali je uspomena na njih ostala.[1]
Kad su neki od vođa pobune kažnjeni, izbila je Belgijska revolucija (1789.-90.) sa centrom u Brabantu. Ona je ispočetka bila uspješna, pobunjenici su čak proglasili i republiku, ali je zbog unutrašnjih i vanjskih prilika ugušena za godinu dana, ponajviše zato jer su seljaci i nadalje podržavali caraa.[1]
Kad je Joseph II 1790. umro, novi car Leopold II ponudio je obnovu svih starih privilegija. Njegova ponuda je odbijena iz kojekakvih razloga, pa je pribjegao respresivnim vojničkim mjerama da smiri stanje. U tim konfuznim prilikama ušla je vojska Prve Francuske Republike 1792., koju je narod dočekao kao osloboditelje. Poljuljana austrijska vlast uspjela se nekako održati do 1793. ali su Francuzi bili odlučni da ostanu. U oktobru 1795. je Prva Francuska Republika anektirala Austrijsku Nizozemsku.[1]
Nakon napoleonovog sloma teritorij Austrijske Nizozemske je 1815]] ponovno spojen sa provincijama Nizozemske Republike kao Ujedinjena Kraljevina Nizozemska, sve do 1831. kad je osnovana Kraljevina Belgija.[1]
- Austrian Netherlands (en)