Yin Xu

Yin Xu
Svjetska baština – UNESCO
Država	NR Kina
Godina uvrštenja	2006. (30. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iii, iv, vi
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1114
Koordinate	36°07′17″N 114°19′01″E / 36.12139°N 114.31694°E / 36.12139; 114.31694
Yin Xu class=notpageimage| Lokacija Yin Xua u Kini

Yin Xu (kineski: 殷墟, pinyin: Yīnxū, što znači "Ruševine Yina") je naziv za ruševine posljednje prijestolnice kineske dinastije Shang (1766. pr. Kr. - 1050. pr. Kr., brončano doba). Nalazi se u središnjoj pokrajini Hebei, kraj suvremenog grada Anyanga, a javnosti je otvoren kao Vrtni muzej Yinxu.

Ponovno je otkriven 1899. godine te se smatra najstarijim i najvećim arheološkim nalazištem u Kini, jednim od povijesnih prijestolnica Kine koja je 2006. godine upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji kao svjedočanstvo zlatnog doba rane povijesti kineske kulture, obrta i znanosti.

U Yin Xuu je iskopan značajan broj kraljevskih grobnica i palača, prototipova kasnije kineske arhitekture, uključujući palače i područja s Hramovima predaka, s više od 80 temelja, i samo jedan grob člana kraljevske obitelji dinastije Shang koji je ostao netaknut, grob Fu Hao. Veliki broj i vrhunska umješnost grobnog pribora svjedoče o naprednoj razini industrijskog obrta dinstije Shang.

Pronađene "proročke kosti" i "proročko pismo", jedno od najstarijih zabilježenih oblika kineskog pisma, svjedoče o razvoju drevnih vjerovanja i društvenog sustava rane Kine.

U Yin Xu su pronađeni svi oblici poprilično razvijene gradske kulture sa snažnom specijalizacijom skupina po struci. To je najočitije u tehnici lijevanja u bronci. Do ovih pronalazaka, znanstvenici su smatrali da su brončane posude iz dinastija Shan i Zhou nastale tzv. "postupkom odlijevanja s rastopljenim voskom", lijevanjem u kalupe kojima se izgubio trag. No, u Yin Xu su pronađeni kalupi od terakote za zasebne dijelove posude, u koje se urezivao negativ uzoraka, koji su se po odlijevanju na bronci pojavljivali u pozitivu. Nakon lijevanja prljavština koja je nastala na šavovima bi se ostrugala. Ovi kalupi su svjedočili o do tada nepoznatom načinu odlijevanja, što govori o bogatstvu kineske prapovijesne tehnologije.^[1]

Oko 17. stoljeća prije Krista, pleme Shang, važna grana kineskog naroda, pobijedilo je dinastiju Xia i osnovalo robovlasničku dinastiju u središnjoj Kini, drugu takve vrste u kineskoj povijesti. Područje ove nove dinastije proširilo se na veliki ocean na istoku, današnji Sečuan na zapadu, do doline rijeke Liaohe na sjeveru, i jezera Dongtinghu na jugu. To je bila jedna od najmoćnijih država u istočnoj Aziji tijekom brončanog doba.

Oko 1300. pr. Kr., Pan Geng, kralj dinastije Shang, premjestio je prijestolnicu iz Yana u Yin Xu, gdje je izgradio veličanstveni glavni grad. Od tada, sljedećih 255 godina, u njemu je gradilo 12 kraljeva u osam naraštaja dinastije Shang. On je ostao političko, gospodarsko, vojno i kulturno središte Kine tijekom cijelog razdoblja brončanog doba. Oko godine 1046. pr. Kr., kralj Wu poslao je kaznenu ekspediciju protiv kralja Zhoua, posljednjeg vladara dinastije Shang. Yin je bio napušten, a grad je pretvoren u ruševine, otuda i ime Yin Xu ("ruševine Yina") u povijesnim izvorima.

Tijekom dinastija Qin i Han (221. pr. Kr. do 23.), Yin Xu se često spominjao u povijesnim knjigama. Epigrafija je postala popularna za vrijeme dinastija Song i Yuan (10. – 14. st.). Česta iskapanja predmeta od bronce oko sela Xiaotun izazvalo je pozornost obrazovanih ljudi. Tada se mislio da je ovaj grad Xiang, rezidencija 12. kralja dinastije Shang. Godine 1899., Wang Yirong, epigrafer posljednjih godina dinastije Qing, otkrio je i dokazao da su natpisi na proročkim kostima jezik koji se koristio u dinastiji Shang. Nakon provjere i istraživanja mnogih drugih znanstvenika, selo Xiaotun kod Anyanga je prepoznato kao mjesto Yin Xua, kako je zabilježeno u kineskim zapisima.

Između 1928. i 1937. godine, Institut za povijest i filologiju tadašnje Academia Sinica je proveo 15 velikih iskapanja u Yin Xuu, i otkrio područja palače i Svetišta predaka, kraljevske grobnice i veliki broj drugih kulturnih spomenika. Tako je ovaj glavni grad dinastije Shang postao poznat kao prva drevna prijsetolnica Kine, koja je čvrsto dokazana pisanim dokumentima. Istraživanja su završena nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1995. u gradu Anyangu je osnovan Yin Xu Odjel za svakodnevno upravljanje i očuvanje Yin Xua.

• Shouyi Bai, An Outline History of China, 2002., Beijing: Foreign Language Press. ISBN 7-119-02347-0.
• Ershen Lin, A Critical Review on the Rise of Civilization, the Formation of the State, and Early Slavery, The Science & Philosophy Forums (2005. – 2008.) (engl.) preuzeto 16. kolovoza 2011.
• Alfred Schinz, The magic square: cities in ancient China, 1996., Edition Axel Menges. str. 428. ISBN 3930698021.

v • u Svjetska baština u Kini Kulturna dobra (38) Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) Prirodna dobra (14) Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati Velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.) Mješovita dobra (4) Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.) Nematerijalna svjetska baština (36) Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.) 1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti