Imperativ

Imperativ (lat. impero = zapovjediti) zapovjedni je način glagola u hrvatskom jeziku. Imperativ je krnji glagolski oblik; ne postoji imperativ prvog lica jednine.

U prvom licu množine, kao i u drugom licu jednine i množine, imperativ se tvori se od prezentske osnove i nastavaka. Nastavci su trojaki, ovisno o prirodi prezentske osnove:

• ${\displaystyle \varnothing }$, -mo, -te (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik j)
• -i, -imo, -ite (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji suglasnik, osim j)
• -j, -jmo, -jte (kod glagola na kraju čije prezentske osnove stoji samoglasnik)

U trećem se licu koristi pomoćna čestica neka koju slijedi prezent glagola u odgovarajućem broju.

${\displaystyle \varnothing }$

Prezentska osnova glagola "carevati" jest caruj-.

Prezentska osnova glagola "sijeći" jest sijek-, iz koga sibilarizacijom dolazi sijec-, a palatalizacijom siječ-.

Prezentska osnova glagola "plivati" jest pliva-.

• Ovisno o okolnostima u kojima je rečenica u imperativu izrečena, ta se rečenica može smatrati zapovijedi, zamolbom ili zahtjevom. Budući da imperativ najčesće predstavlja izravnu zapovijed, gotovo se uvijek izriče uskličnom rečenicom:

Prestani pričati!

• Osim za zapovijedi, imperativ se rabi u naputcima - receptima, algoritmima i sličnim opisima u kojima radnje zahtijevaju točan slijed:

Razbijte tucet jaja. Potom dodajte šećer i miješajte po potrebi.

U naputcima za uzimanje lijekova, u kuharskim receptima, administrativnim tekstovima i sličnom valja izbjegavati upotrebu infinitiva za izricanje zapovijedi, zabrane, poticaja, savjeta ili uputa jer on u hrvatskome jeziku nema službu imperativa:

Uzimati s malo vode tri puta dnevno. > Lijek pijte s malo vode tri puta dnevno.