Marlene Dietrich
Marlene Dietrich | |
|---|---|
 Dietrich u 1936. | |
| Rođenje | Marie Magdalene Dietrich 27. decembar 1901. |
| Smrt | 6. maj 1992 (90 godina) |
| Mjesto počivanja | Städtischer Friedhof III, Berlin, Njemačka |
| Zanimanje | Glumica i pjevačica |
| Godine aktivnosti | 1919–1984 |
| Djeca | Maria Riva |
| Rodbina |
|
| Veb-sajt | marlene |
| Potpis | |
 | |
Marlene Dietrich[1] (27. decembar 1901. - 6. maj 1992.)[2] (Maria Magdalena von Losch) bila je njemačko-američka glumica i pjevačica[3][4][5] čija je karijera trajala od 1910-ih do 1980-ih.[6] U Berlinu tokom 1920-ih, glumila je u pozorištu i u nijemim filmovima. Njena izvedba "Lola-Lola" u Plavom anđelu, u režiji Josefa von Sternberga, donijela joj je svjetsku slavu, i obezbijedila joj je ugovor s Paramount Picturesom u SAD-u. Holivudski filmovi kao što su Šangaj ekspres i Želja kapitalizirali su na njenom glamuru i egzotičnom izgledu, cementirajući njen zvjezdani status i kao jednu od najbolje plaćenih glumica tog doba. Dietrich je postala američki državljanin 1939., a tokom Drugog svjetskog rata bila je popularna ratna zabavljačica. Iako je još uvijek snimala sporadične filmove u poslijeratnim godinama, Dietrich je provela većinu 1950-ih pa sve do 1970-ih nastupajući širom svijeta kao show izvođačica. Godine 1999, Američki filmski institut proglasio je Dietrich devetom najvećom ženskom zvijezdom svih vremena.[7]
Glumila je u mnogim holivudskim filmovima, uključujući šest kultnih uloga koje je režirao Sternberg: Maroko (1930) (njena jedina nominacija za Oscara), Obećašćena (1931), Šangaj ekspres i Plava Venera (oba 1932), Grimizna carica (1934) i Đavo je žena (1935), Želja (1936) i Destry ponovo jaše (1939). Uspješno je zamijenila svoju glamuroznu ličnost i egzotičan izgled i postala jedna od najplaćenijih glumica tog doba. Tokom Drugog svjetskog rata bila je istaknuta zabavljačica u Sjedinjenim Državama. Iako je ostvarila zapažene uloge u nekoliko poslijeratnih filmova, uključujući Billy Wilder Vanjski posao (1948), Alfred Hitchcockov Trema (1950), Billy Wilder Svjedok optužbe (1957), Orson Wellesov Dodir zla (1958) i Stanley Kramerov Presuda u Nürnbergu (1961), provela je većinu od 1950-ih do 1970-ih na turneji po svijetu kao izvođačica uživo.
Dietrich je bila poznata po svojim humanitarnim naporima tokom Drugog svjetskog rata, smještanju njemačkih i francuskih izbjeglica, pružanju finansijske podrške, pa čak i zagovaranju njihovog američkog državljanstva. Za svoj rad na poboljšanju morala na linijama fronta tokom rata, dobila je nekoliko priznanja od Sjedinjenih Država, Francuske, Belgije i Izraela. Godine 1999., Američki filmski institut proglasio je Dietrich devetom najvećom ženskom filmskom legendom klasičnog holivudskog filma.[8]
Rani život
[uredi | uredi izvor]Rođena je kao Marie Magdalene Dietrich, u Leberstraße 65 u četvrti Rote Insel u Schönebergu, danas berlinskoj četvrti. Njena majka, Wilhelmina Elisabeth Josefine (rođena Felsing), bila je iz imućne berlinske porodice koja je posjedovala firmu za izradu nakita i satova. Njen otac, Louis Erich Otto Dietrich, bio je policijski poručnik. Dietrich je imala jednog brata i sestru. Otac joj je umro 1907. godine.[2] Njegov najbolji prijatelj, Eduard von Losch, poručnik u Grenadirima, udvarao se Wilhelmini i oženio je 1914. godine, ali je umro u julu 1916. od povreda zadobijenih tokom Prvog svjetskog rata.[1] Von Losch nikada nije zvanično usvojio sestre Dietrich, tako da se Dietrich nikada nije prezivala von Losch, kako se ponekad tvrdi.[6]
Dietrichina porodica dala joj je nadimak "Lena", "Lene" ili "Leni".[9] Sa oko 11 godina kombinovala je svoja prva dva imena i dobila umjetničko ime "Marlene". Dietrich je pohađala školu za djevojčice Auguste-Viktoria od 1907. do 1917. i diplomirala je na Victoria-Luise-Schule (danas Goethe-Gymnasium) u Berlinu-Wilmersdorfu, 1918. godine. Studirala je violinu i zainteresovala se za pozorište i poeziju kao tinejdžerka. Povreda zgloba umanjila je njene snove da postane koncertna violinistkinja. 1922. godine dobila je svoj prvi posao, svirajući violinu u pit orkestru za nijeme filmove u berlinskom kinu. Otpuštena je nakon samo četiri sedmice.
Dietrichina prvi profesionalni scenski nastup bio je kao pjevačica na turneji Girl-Kabarett Guida Thielschera, te na revijama Rudolfa Nelsona u Berlinu. 1922. Dietrich je bezuspješno bila na audiciji za dramsku akademiju pozorišnog reditelja Maksa Reinhardta. Ubrzo nakon toga počela je da radi u Reinhardtovim pozorištima kao djevojka iz hora, te je igrala male uloge u dramama.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Rođena kao Maria Magdalena, a ne Marie Magdalene, prema biografiji koju je napisala njena kćerka Maria Riva (Riva 1993); međutim biografija koju je napisala Charlotte Chandler navodi "Marie Magdalene" kao njeno ime po rođenju (Chandler 2011, str. 12).
- ^ a b Flint, Peter B. (7. 5. 1992). "Marlene Dietrich, 90, Symbol of Glamour, Dies". The New York Times.
- ^ "Marlene Dietrich to be US Citizen". Painesville Telegraph. 6. 3. 1937.
- ^ "Citizen Soon". Telegraph Herald. 10. 3. 1939.
- ^ "Seize Luggage of Marlene Dietrich". Lawrence Journal-World. 14. 6. 1939.
- ^ a b "Marlene Dietrich – The Ultimate Gay Icon » The Cinema Museum, London". The Cinema Museum, London. Arhivirano s originala, 6. 1. 2018. Pristupljeno 5. 1. 2018.
- ^ "Marlene Dietrich". AMC. Pristupljeno 9. 11. 2017.[mrtav link]
- ^ "AFI's 50 Greatest American Screen Legends". American Film Institute. Pristupljeno 30. 8. 2014.
- ^ Sonneborn, Liz (14. 5. 2014). A to Z of American Women in the Performing Arts. ISBN 978-1-4381-0790-5.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Marlene Dietrich na IMDb-ju
- Marlene Dietrich na IBDb-ju
Normativna kontrola  |
|
|---|