Majka

Majka (također se koriste termini mater, mati, ili mama) je žena koja obavlja ulogu odgoja djece, bilo da li joj je biološki potomak. Samim time, žene se mogu smatrati majkama rođenjem ili odgajanjem djece, snadbjevanjem svoje jajne ćelije za oplodnju ili bilo koje kombinacije navedenih. Ovakvi uslovi pružaju način označavanja pojma majčinstva ili samo stanje biti majka. Žene koje spadaju u prvu i treću kategoriju se smatraju biološkim majkama bez obzira da li će kasnije nastaviti s odgojom djeteta. Shodno ovome, žene koje spadaju samo u drugu kategoriju su usvojiteljske majke ili ponekad maćehe, dok se žene koje spadaju u posljednju kategoriju smatraju surogatskim majkama.

Gornje definicije majke nisu iscrpne niti univerzalne, jer se sama definicija 'majke' može promijeniti zavisno od toga kako se postavljaju društvene, kulturne i religijske uloge. Paralelni uslovi za muškarce govore da (tipično biološki) očevi automatski ne zauzimaju definiciju očinstva. Važno je spomenuti da majčinstvo i očinstvo nisu isključivo zadržani samo za osobe koje vrše (ili su vršili) vaspitanje potomaka. Žene koje očekuju potomke se nazivaju trudnice ili se kaže da su u drugom stanju ili jednostavno buduće majke.^[1][2]

Riječ mati potječe od praslavenskog -mati, dok ono samo potječe od praindoevropskog -méh₂tēr. Većina drugih jezika koristi isti ili sličan korijen, prema tome se može primijetiti sličnost u germanskoj grupi jezika poput engleske riječi mother, njemačke Mutter, holandske moeder ili ipak primjeri iz drugih grupa jezika poput perzijske riječi مادر (odnosno madar latinicom).^[3]

Biološko majčinstvo se kod ljudi, kao i kod drugih sisara, dešava kad trudna ženka izvrši gestaciju oplođene jajne ćelije. Fetus se razvija iz mogućeg zigota, što je najraniji stupanj embrija. Gestacija (razdoblje nošenja embrija ili fetusa unutar ženki) se događa u materici sve dok se fetus dovoljno ne razvije da bi se mogao roditi. Ovaj proces često traje 9 mjeseci nakon čega se kod žene javljaju trudovi, te se zatim porađa. Međutim, ovo nije uvijek slučaj. Neka djeca se mogu roditi ranije, kasnije ili može čak doći do smrti fetusa u prvih 20 sedmica trudnoće. Majka će nakon rođenja lučiti mlijeko iz dojki. Majčino mlijeko je izvor antitijela imunom sistemu dojenčeta, te je najčešće jedini izvor ishrane za prvu ili više godina djetetovog života.^[4][5]

Majka može označavati druge žene osim biološkog roditelja, pogotovo ako ta ista žena ispunjava glavnu društvenu ulogu odgajanja djeteta. Za ove žene se najčešće upotrebljava naziv usvojiteljskih majki ili maćeha (biološki nepovezanih očevih partnerica). Naziv "druga majka" ili "druga mati" se također upotrebljavaju kako bi označili žene koje pružaju skrb o djetetu koje biološki nije njihovo dodatno uz roditelje tog istog djeteta.

Usvajanje se vršilo na razne načine tokom historije.^[6] Moderni sistemi usvajanja (koji su se pojavili u 20. vijeku) koriste opširne propise i statute kako bi regulirali usvajanje. Međunarodna usvajanja su također sve češća u posljednje vrijeme.

Usvajanje u SAD-u je često, te nije komplicirano sa legalne perspektive (u odnosu na druge zapadne države).^[7] Prema podacima iz 2001. godine, u SAD-u se izvršilo skoro pola svih usvajanja na svijetu sa preko 127.000 usvajanja.^[8]

Surgota majka je žena koja nosi dijete koje potječe od druge oplođene jajne ćelije u ime para koji ne može imati djecu. Stoga surogat majka nosi i rađa dijete čiji nije biološki roditelj. Surogat majčinstvo se postalo moguće nakon napretka reproduktivne tehnologije poput in vitro oplođenja.

Nisu sve žene koje podliježu in vitro oplođenju surogat majke. Surogat majčinstvo sadrži i biološku majku koja pruža jajnu ćeliju kao i gestacijsku (surogat) majku koja će nositi dijete.

Mogućnost lezbijskih i biseksualnih žena da imaju djecu u istospolnim vezama (kao i bilo kojih drugih žena bez partnera) je znatno porasla u posljednje vrijeme zbog tehnološkog razvoja. Moderno lezbijsko majčinstvo se prvobitno odnosilo na žene koje su bile u heteroseksulanim vezama te su se kasnije identificirale kao lezbijke ili biseksualne žene kako se društveno prihvatanje drugih veza osim heteroseksualnih poboljšavalo. Ove žene također mogu postati majke tako što će usvojiti ili biti maćehe djetetu, odnosno djeci. Postoji i mogućnost samostalnog osjemenjivanja kao i vrsta kliničke oplodnje uz pomoć donatora, poput umjetne oplodnje. Sve veći broj žena koji nije u heteroseksualnim vezama postaju majke koristeći se in vitro tehnologijom zahvaljujući tehnološkim razvojem tehnologije oplođenja.^[9][10]

Uloga žena je historijski bila ograničena na to da budu majke ili žene, te se očekivalo da posvete dobar dio svoje energije kako bi ostvarile ove društvene uloge ili se očekivalo da se brinu za dom. Žene su dobijale pomoć u obavljaju ovih zadataka u raznim kulturama; najčešće od starijih ženskih poznanika poput svekrvā ili vlastitih majki.^[11]

Majke su historijski imale glavnu ulogu u odgoju djece, međutim, krajem 20. vijeka, veći značaj dobila je uloga oca u odgoju djece, pogotovo zbog veće društvene prihvatljivosti i to u zapadnim kulturama.^[12][13] Sve veći broj žena također počinju uzimati plaćene poslove u 20. vijeku.

Društvena uloga i iskustvo majčinstva značajno zavise od mjesta gdje se majke nalaze. Više je vjerovatno da će majke podsticati asimilativne i komunikacijske vještine svoje djece u odnosu na očeve.^[14] Više je vjerovatno da će majke priznati da im djeca učestvuju u razgovoru.^{[15][16][17][18]} Način na koji se majke obraćaju bolje odgovara maloj djeci, odnosno kada nastoje da nauče govor u odnosu na očeve.^[15]

Počevši od 1970-ih, in vitro oplođenje je omogućilo ženama da postanu trudne i imaju djecu iznad svojih uobičajenih "prirodnih" ograničenja. Ovo je dovelo do etičkih kontroverzi i do promjene društvenog pogleda na majčinstvo.^[19][20] Međutim, ovo je pozicija koja je značajno pristrana zapadnom svijetu te se izvan njenih granica, in vitro oplođenju ne daje isti nivo pažnje poput osnovne zdravstvene zaštite, osnovnog zdravlja žena, smanjenja smrtnosti novorođenčadi ili prevencije smrtnih bolesti poput dječije paralize, tifusa i malarije.

Tradicionalno se smatralo (mada se i danas smatra u nekim dijelovima svijeta) da bi majka trebala biti oženjena žena te je trudnoća van braka bila kontroverzna. Ova društvena stigma se nije odnosila samo na majku već i na njeno dijete, odnosno djecu. Ovo se može primijetiti u raznim kulturama danas, međutim, u mnogim zapadnim državama, samohrani roditelji su društveni počeli biti znatno prihvatljivi.

Ukupna stopa fertiliteta, odnosno broj djece po jednoj ženi, drastično se razlikuje zavisno od države. Ova stopa je, recimo, 7,03 u Nigeru, te je svega 0,79 u Singapuru.^[21]

U SAD-u, ova stopa je 2013. godine iznosila 2,06.^[21] Prosječna godina rođenja djeteta 2011. godine je bila 25,6 te je 40,6% rođenja bilo od strane neudati žena.^[22]

Majke s djecom su često bile na raznim umjetničkim djelima, poput slika, skulptura ili raznih spisa.

Grob olakšice četvrtog vijeka na ostrvu Rodos je prikazao majku sa djecom.^[23]

Slike majki s djecom su tradicionalne u Francuskoj. Ovakva djela su bila oličena prikazivanjem jakih porodičnih veza tokom Prosvjetiteljstva, pogotovo porodičnih veza između majke i djece.^[24]

Američka slikarka i grafičkarka Mary Cassatt je također bila poznata po svojim portretima majki.

Mnogi savremeni filmovi prikazuju majke.

• Dojenje
• Edipov kompleks

Commons ima datoteke na temu: Majka