Demetra

Demetra
Mramorni kip Demeter, Nacionalni muzej u Rimu
Grupe	Olimpski bogovi
Roditelji	Kron i Reja
Suprug(a)	Arijadna
Braća	Had, Posejdon i Zeus
Sestre	Hestija i Hera
Mitologija	Grčka mitologija

Demetra (grč. Δημήτηρ, Dêmếtêr = Majka Zemlja) je jedna od dvanaest Olimpijaca, božica žetve, ratarstva, plodnosti, koja upravlja usevima, žitaricama, hranom. Iako je uglavnom poznata kao boginja žitarica, pojavila se i kao boginja zdravlja, rođenja i braka, te je imala veze s podzemnim svijetom.^[1]

U grčkoj tradiciji, Demetra je drugo dijete Reje i Krona i sestra Hestije, Here, Hada, Posejdona i Zeusa. Kao i njenu drugu braću i sestre osim Zeusa, njen otac ju je progutao kao bebu, te ih je Zeus spasio kada je svrgnuo i kastrirao Krona.

Preko svog brata Zeusa postala je majka Perzefone, boginje plodnosti. Jedna od najznačajnijih Homerovih himni, Homerska himna Demetri, govori o Perzefoninoj otmici od strane Hada i Demetrinoj potrazi za njom. Kada je Had, kralj podzemlja, poželio da Perzefonu učini svojom ženom, oteo ju je sa polja dok je brala cvijeće, uz Zeusovo dopuštenje. Demetra je svuda tražila da pronađe svoju nestalu kćerku bezuspješno sve dok nije obavještena da ju je Had odveo u Podzemlje. Kao odgovor, Demetra je zanemarila svoje dužnosti boginje poljoprivrede, gurnuvši zemlju u smrtonosnu glad u kojoj ništa neće rasti, uzrokujući mnoge smrti. Zeus je naredio Hadu da vrati Perzefonu njenoj majci kako bi sprečio katastrofu. Međutim, pošto je Perzefona jela hranu iz Podzemlja, nije mogla da ostane sa Demetrom zauvijek, već je morala da podijeli godinu između svoje majke i njenog muža, objašnjavajući sezonski ciklus, jer Demetra ne dozvoljava biljkama da rastu dok Perzefone nema.

Iako se Demetra često opisuje jednostavno kao boginja žetve, ona je također predsjedala svetim zakonom i ciklusom života i smrti. Ona i njena kćerka Perzefona bile su centralne figure Eleuzinskih misterija, religiozne tradicije koja je prethodila olimpijskom panteonu i koja može imati svoje korjene u mikenskom periodu c. 1400–1200 p. n. e..^[2]

Demetrin je pandan u rimskoj mitologiji Cerera ili Dijana, a Izida u egipatskoj mitologiji. Demetra je povezana sa Gejom.^[3]

Demetra se često povezivala sa slikama žetve, uključujući cvijeće, voće i žito. Ponekad je predstavljana sa svojom kćerkom Perzefonom. Međutim, Demetra se generalno ne prikazuje ni sa jednom od svojih supruga; izuzetak je Jasion, mladić sa Krita koji je ležao s njom na tri puta oranoj njivi, a potom ga je ljubomorni Zeus ubio gromom.

U Arkadiji je bila poznata kao "Crna Demetra". Mitologija kaže da je uzela oblik kobile kako bi pobjegla od potjere svog mlađeg brata Posejdona, a nakon što ju je silovao uprkos njenom maskiranju u kobilu, nakon čega se obukla u crno i povukla u pećinu da tuguje i da se pročisti. Zbog toga je na ovim prostorima prikazana sa glavom konja.^[4]

Onatas je izradio skulpturu Crne Demetre.^[5]

Obično je prikazivana uz žito, a najomiljenija ptica bila joj je roda. Atributi su joj:

• klas
• baklja
• mak
• zmija
• narcis
• bubamara
• kalathos (košarica voća i cvijeća)

Često je prikazivana na kočiji, a povezivana je i s prizorima žetve, uključujući cvijeće, voće i žito. Demetra ima plavu kosu. Tako ju prikazuje i Cosmè Tura.

Hesiodova Teogonija (oko 700. p. n. e.) opisuje Demetru kao drugu kćer i dijete Krona i Reje.^[6] Kao i njene sestre Hestiju, Heru i dva brata, Hada i Posejdona, njen otac ju je kao novorođenče progutao zbog straha da će ga neko od njegove dece zbaciti s trona; oslobođena je kada je njen najmlađi brat Zeus natjerao Krona da izbaci svu svoju decu dajući mu poseban napitak.^[7]

Demetra je poznata kao majka Perzefone, koju su opisali i Hesiod i u Homerovoj himni Demetri kao rezultat zajednice sa njenim mlađim bratom Zeusom.^[8] Alternativno prepričavanje stvari pojavljuje se u fragmentu izgubljene orfičke Teogonije, koji čuva dio mita u kojem se Zeus pari sa svojom majkom, Rejom, u obliku zmije, objašnjavajući porijeklo simbola na Hermesovom štapu. Za njihovu kćerku se kaže da je Perzefona, sa kojom se Zeus pari da bi rodila Dionisa. Prema orfičkim fragmentima, "nakon što je postala majka Zeusa, ona koja je ranije bila Reja postala je Demetra."^[9][10]

Prije njene otmice od strane Hada, Perzefona je bila poznata kao Kore ("djeva"), a postoje neki dokazi da su figure Perzefone, kraljice podzemlja i Kore, kćeri Demetere, u početku smatrane zasebnim boginjama.[103] Međutim, oni su morale biti pomješane do vremena Hesioda u 7. vijeku p. n. e..^[11] Demetra i Perzefona su često obožavane zajedno i često su nazivane zajedničkim kultnim titulama. U njihovom kultu u Eleusini, o njima se govorilo kao o "boginjama", obično su se razlikovale kao "starija" i "mlađa"; na Rodosu i Sparti, obožavane su kao "Demetri"; u Tesmoforiji su bile poznate kao "Thesmophoroi" ("zakonodavke").^[12] U Arkadiji su bile poznate kao "velike boginje" i "ljubavnice".^[13] U mikenskom Pilosu, Demetra i Perzefona su se vjerovatno nazivale "kraljicama" (wa-na-ssoi).^[14]

Homer i Hesiod, pišu cca. 700. godine p. n. e., opisujeći Demeteru kako vodi ljubav sa poljoprivrednim herojem Jasionom na oranoj njivi.^[15] Prema Hesiodu, ova zajednica je rezultirala rođenjem Plutusa.

Prema Diodoru Siculusu, u njegovoj Bibliotheca historica napisanoj u 1. vijeku p. n. e., Demetra i Zeus su takođe bili Dionisovi roditelji. Diodor je opisao mit o Dionisovom dvostrukom rođenju (jednom iz zemlje, tj. Demetre, kada biljka nikne) i jednom iz vinove loze (kada plod nikne iz biljke). Diodor je također ispričao verziju mita o Dionisovom uništenju od strane Titana („Gejinih sinova“), koji su ga skuhali, i kako je Demetra sakupila njegove ostatke da bi se mogao roditi treći put (Diod. III.62) . Diodor navodi da je Dionisovo rođenje od Zeusa i njegove starije sestre Demetre donekle bilo manjinsko vjerovanje, vjerovatno zbog spajanja Demetere sa njenom kćerkom, jer većina izvora navodi da su roditelji Dionisa bili Zeus i Perzefona, a kasnije Zeus i Semela.^[16]

U Arkadiji je rečeno da je glavno arkadijsko božanstvo poznato kao Despoina ("Gospodarica") kćerka Demetere i Posejdona. Prema Pausaniji, telpuzijanska tradicija kaže da ju je Posejdon tokom Demetrine potrage za Perzefonom ganjao. Demetra se pretvorila u konja kako bi izbjegla napredovanje svog mlađeg brata. Međutim, on se pretvorio u pastuha i pario se s boginjom, što je rezultiralo rođenjem boga konja Ariona i kćeri "čije ime se ne otkriva neupućenima".[108] Na drugom mjestu, on kaže da Figalijanci tvrde da potomstvo Posejdona i Demetere nije bio konj, već Despina, "kako je Arkađani zovu".^[17]

U orfičkoj literaturi, čini se da je Demetra majka vještičarske boginje Hekate.^[18]

Boginja je uzela Mekona, mladog Atinjanina, za ljubavnika; koji je u nekom trenutku pretvoren u cvijet maka.^[19]

Demetra je Zeusu rodila kćer Perzefonu. Kad se ona igrala s nimfama na livadi, pod njom se otvorila zemlja te se iz ponora pojavio Had i oteo je. Had ju je duboko volio i nije ju htio pustiti iz podzemnoga svijeta. Demetra je čula krik njene kćeri i potrčala u pomoć, ali je već bilo kasno. Demetra je lutala svijetom devet dana bez hrane i pića, sve dok joj Helije nije otkrio što se s Perzefonom dogodilo. Nesretna je majka pošla na Olimp i zatražila od Zeusa da joj pomogne. Za to se vrijeme Had oženio Perzefonom i dao joj da kuša zrna šipka (kad bi neko kušao nešto iz podzemnoga svijeta, više se nije mogao vratiti na zemlju). Demetra se potom zatvorila u svoj hram u Eleuzini te na svijet poslala neplodnost uzrokovavši velike neizdržive katastrofe i za ljude i za bogove.^[20] Zeus se odlučio umiješati te je odredio da Perzefona trećinu godine živi u podzemnome svijetu s Hadom, a ostatak godine na zemlji. Tako da Demetra tugujući na zimu zemlji daje neplodnost dok joj kći odlazi u Had, a kad se vrati, odijeva prirodu u zelenilo i cvijeće. Tako su nastala godišnja doba.

Triptolema, sina eleuzinskog kralja Keleja Demetra je naučila uzgajati biljke. Podala mu je zrnje žita i naučila ga orati te mu je rekla da to umijeće širi dalje. Drugom je Kelejevu sinu, Demefontu, namjeravala podati besmrtnost uronivši ga u vatru. No, tada je naišla njegova majka Metanira i kriknula puna užasa. Na to se Demetra prestraši, ispusti dječaka u vatru, a on izgori. Nakon njenog odlaska, u Eleuzini je sagrađeno svetište u njenu čast, koje je poslije postalo središte Demetrina kulta. U starijem obliku morske božice, Demetra je predmet Posejdonove požude. Ona mu je odolijevala i sakrila se u krdo konja. Posejdon se pretvorio u pastuha i navalio na nju. Demetra je zbog toga bila bijesna i otišla je oprati svoj gnjev u rijeku Ladon. Posejdonu je rodila jednu kći Despenu i konja Ariona s crnom grivom. Zato je u Arkadiji Demetra često bila štovana kao božica s konjskom glavom.

• Despina (mitologija)
• Had (bog)

1. ^ Merriam-Webster's Encyclopedia of Literature. Merriam-Webster. 1995. str. 314. ISBN 9780877790426.
2. ^ John Chadwick, The Mycenean World. Cambridge University Press, 1976.
3. ^ "Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje". Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 30. 1. 2023.
4. ^ Stott, Carole (1. 8. 2019). Planisphere and Starfinder, str. 69 (jezik: engleski). Dorling Kindersley Limited. ISBN 978-0-241-42169-7.
5. ^ Simon Hornblower, Antony Spawforth, Esther Eidinow, eds. The Oxford Companion to Classical Civilization. OUP Oxford, 2014; Pausanias, 8.42.1–4.
6. ^ Hesiod, Theogony 453-455; Hard, str. 67.
7. ^ Grimal, s.v. Cronus
8. ^ Hesiod, Theogony 912; Homeric Hymn to Demeter (2).
9. ^ Proclus, Commentary on Plato's Cratylus 403 e (90, 28 Pasqu.) [=Orphic fr. 145 Kern]; West 1983, str. 217.
10. ^ Kerényi 1976, str. 112.
11. ^ Kore / Persephone. Encyclopedia of the Hellenic World: Asia Minor. http://asiaminor.ehw.gr/Forms/fLemmaBody.aspx?lemmaId=10541#noteendNote_11
12. ^ Martin Nilsson (1967) Die Geschichte der Griechische Religion str.463, 477
13. ^ Martin Nilsson (1967) Die Geschichte der Griechische Religion str. 463–465
14. ^ "Wa-na-ssoi, wa-na-ka-te, (to the two queens and the king). Wanax is best suited to Poseidon, the special divinity of Pylos. The identity of the two divinities addressed as wanassoi, is uncertain ": George Mylonas (1966) Mycenae and the Mycenean age" str. 159 :Princeton University Press
15. ^ Homer, Odyssey 5.125; Hesiod, Theogony 969–974.
16. ^ Diodorus Siculus, Book III.
17. ^ Pausanias, 8.42.1.
18. ^ Scholiast on Apollonius of Rhodes, Argonautica 3.467=Pherecydes, fr. 44 Fowler=FGrHist 3 fr. 44=Vorsokr. 2 B 16=Bacchylides, fr. 1 B Snell-Maehler=Orphic fr. 41 Kern.
19. ^ Smith, s.v. Mecon; Servius on Virgil's Georgics 1.212
20. ^ Kerényi 1951, str. 232–241 i bilješke 784–798.

• Homerske himne: Demetra

Demetra na Wikimedia Commonsu.

• Demetra u klasičnoj literaturi i umjetnosti (en)
• Demetra u grčkoj mitologiji (en)
• Homerska himna Demetri (en)