[go: up one dir, main page]

Idi na sadržaj

Halucinacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Halucinacija
Moje oči u trenutku ukazanja
(August Natterer, njemački umjetnik koji je stvorio mnoge crteže svojih halucinacija)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10R44
ICD-9780.1
DiseasesDB19769
MedlinePlus003258
MeSHD006212

Halucinacije (lat. hallucinatio/ alucinatio = priviđenje) su lažna doživljavanje objekata ili lica koji stvarno ne postoje, tzv. "percepcija bez predmeta". Obuhvataju sva čula (vid, sluh, miris, okus, estetska, genitalna).[1][2][3][4]

Takva priviđanja se javljaju kao prisilni osjećaj stvarnosti pa izaziva određene modele ponašanja i usmjeravaju emocije. To nisu normalna stanja, iako ponekad pogađaju i normalne osobe. Pri lažnim halucinacijama (pseudohalucinacije) osoba je svjesna da ne postoji objektivni podražaj, ali im se ne može oduprijeti. Za razliju od ovih, u iluzijama postoje vanjski objekti, ali se krivo prepoznaju i tumače.

Pokazalo se da su najčešće su slušne halucinacije. Takozvane liliputanske halucinacije se ispoljavaju kao nepostojeća percepcija umanjenih objekata i osoba (tokom visokih temperatura i otrovanja). Nasuprot tima, makroptične halucinacije se odnose na percepciju povećanih objekata. Elementarne halucinacije obuhvataju pojave neoblikovanih doživljavanje (svjetlo, iskrenje, blještanje) ili jednostavnih zvukova (šum, kucanje, muzika, govor)[5]

Vankampusne halucinacije potiču se izvan čulnog područja, a hipnagogne javljaju se prilikom uspavljivanja. Inducirane halucinacije prenose se od jedne osobe na druge (naprimjer tokom hipnoze). Negativne halucinacije nastaju onda kada subjekt ne percipira prisutne objekte, a refleksne halucinacije se javljaju nakon podražaja drugog perceptivnoga sistema. Jednostrane halucinacije nastaju samo na jednoj strani bilateralnog čulnog sistema.[6][7][8]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Lewis H. J. (1992). Trauma and recovery. BasicBooks, New York, ISBN 0-465-08766-3.
  2. ^ Hunt N. C. (2010). Memory, war and trauma. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 978-0-521-71625-3.
  3. ^ Scaer R. C. (2005): The trauma spectrum: Hidden wounds and human resiliency. Norton, New York, ISBN 0-393-70466-1.
  4. ^ Briere J., Scott C. (2006): Principles of trauma therapy: A Guide to symptoms, evaluation, and rtreatment. California: SAGE Publications, Inc., ISBN 978-0-7619-2921-5.
  5. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.
  6. ^ Rothschild B. (2000). The body remembers: the psychophysiology of trauma and trauma treatment. New York: Norton. ISBN 0-393-70327-4.
  7. ^ Briere J., Scott, C. (2006). Principles of Trauma Therapy: A Guide to Symptoms, Evaluation, and Treatment. California: SAGE Publications, Inc., ISBN 978-0-7619-2921-5.
  8. ^ Laplanche J., Pontalis J. B. (1967). The language of psycho-analysis. W. W. Norton and Company, ISBN 0-393-01105-4.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]