Kuran

Kuran se sastoji od 114 sura sa ukupno 6236 ajeta isključujući 112 bismilla koje se obično podrazumijevaju kao bezbrojne, ili 6348 uključujući i njih; tačan broj ajeta je različit, ne zbog sadržaja, nego zbog različitih metoda njihovog brojanja. Muslimani obično povezuju sure, ne sa njihovim brojevima, nego sa arapskim imenima koja su izvedena na neki način iz date sure. (Pogledajte listu imena sura.) Sure nisu poredane po hronološkom redu (po redu po kojem islamski učenjaci vjeruju da su i objavljivani) nego po drugačijem redu, prvenstveno prema veličini sura, što muslimani vjeruju da je takođe inspirisano od Boga. Nakon kratkog uvoda, Kuran nastavlja sa najdužom surom, a završava sa nekim najkraćima.

Često se zaboravlja da Islam priznaje ranije Knjige (Stari i Novi zavet) kao svoje svete knjige, s tom razlikom što ih nadograđuje novom svetom knjigom - Kur'an-om koja dolazi od istog Boga ,a objavio ju je poslanik Muhamed.

Kuran je jedna od prvih pisanih knjiga u Arabiji. On je napisan u ranoj formi klasičnog književnog arapskog jezika, poznatog u engleskom jeziku kao "Kuranski" arapski. Postoji nekoliko ostalih primjera arapskog iz tog vremena.(Mu'allaqat, ili suspendirana oda, za koju se vjereuje da je jedan primjer arapskog jezika prije islama; ostali kažu da je kreirana poslije Muhameda Preživjelo je samo pet natpisa iz pred islamskog arapskog jezika.)

Ubrzo nakon smrti Muhameda 632. godine, Islam se proširio izvan Arabije, te osvojio znatan tadašnjeg Rimskog carstva, usled tek završenih ratova između Vizantije i Persije pod vođstvom cara Iraklija koji su ostavili za sobom veliki nenastanjen prostor i razrušene gradove. Arapi su se morali suočiti s milionima stranih osoba, s kojima su morali na neki način komunicirati. Jezik se brzo mjenjao da bi mogao odgovoriti novonastaloj situaciji, gubeći na svojoj složenosti i nejasnom rječniku. Nekoliko generacija nakon Prorokove smrti, mnoge riječi korištene u Kuranu postale su nejasne za obične ljude koji su govorili svakodnevni arapski, budući da je arapski jezik evoluirao velikom brzinom, a Kur'an i jest zapisan književnim jezikom, a ne pučkim govorom. Beduini su govorili izmjenjenim jezikom, prihvatljivo malom brzinom izgovaranja, tako da su rani arapski leksikografi njih tražili kako bi im objasnili nerazumljive riječi ili razjašnjavanju neke točke gramatike. Dijelom zbog potrebe religije da objasni Kuran slabijim govornicima, arapska gramatika i leksika su postale značajne nauke, pa je model za literarni jezik zadržao do danas taj govor iz Kuranskih dana, prije nego neki od trenutno važećih dijalektata

Muslimani smatraju Kur'an velikim i značajnim zbog njegove poezije i dotjeranosti, kao i da je ta njegova literarna perfekcija dokaz njegovog božanskog porijekla. Budući da je ta perfekcija vidljiva samo za govornike arapskog jezika, stoji kao još jedan razlog zašto se samo originalni arapski tekst smatra kao pravi Kuran. Prijevodi su smatrani manje sjajnič, radije kao tumačenjima Božjih poruka, nego li same izravne Božje objave. Tradicionalno ravnanje bprijevodima i publikacijama Kur'ana traži da objavljena knjiga ne nosi jednostavni naslov "Kur'an". Naslov uvijek mora sadržavati odredbeni pridjev (sprječavajući konfuziju sa ostalim "recitacijama", u arapskom smislu), pa zbog toga najviše izdanja Kur'ana nosi naslove poput Sveti Kur'an, Plemeniti Kur'an, Kur'an Časni i sl.

Svaki priznati znanstvenik islamske škole trebao bi moći čitati i razumijevati Kur'an u njegovoj izvornoj formi. Mnogi muslimani, djeca i odrasli, uključujući i one koji uopće ne razumiju arapski jezik niti ono što memoriraju, uče Kuran na pamet, djelomično ili u cjelini, u izvornom obliku, radi obavljanja molitve - namaza, što kod hrišćana korespondira liturgijskom obredu ili misi.

 

Prema islamskoj tradiciji, objava je počela u mjesecu ramazanu. Muhamed je, kao i obično, meditirao u pećini Hira kad mu se melek Džibril ukazao i obratio riječima: „Čitaj u ime Gospodara svoga koji stvara!” Tada je Muhamed odgovorio da ne zna čitati, ali je Džibril nekoliko puta ponovio „Čitaj!” To je bio Muhammedov prvi susret sa Džibrilom. Objava Kur'ana u potpunosti trajala je 23 godine. Jedan dio objavljen je u Meki, dok je drugi dio objavljen u Medini. U početku su ga ljudi učili napamet, a kasnije su ga počeli i zapisivati. Noć kad je Allah dupotpunio Kur'an zove se Lejletul kadr (Noć određenja).

Prema nekim podacima, oko 10 miliona ljudi zna Kur'an napamet.^[1] Međutim, s obzirom na to da je to samo broj ljudi koji su službeno, pred komisijom preslušavani za hifz (učenje Kur'ana napamet), pretpostavlja se da je taj broj dosta veći. Ljudi koji znaju cijeli Kur'an napamet nazivaju se hafizi. Prenosi se da je Muhamed u jednom hadisu rekao: „Najbolji među vama su oni koji uče Kur'an i druge podučavaju njemu.” S obzirom na ovaj hadis i oćenito zbog velike ljubavi koju muslimani osjećaju prema Kur'ana, hafizi su širom islamskog svijeta poštovani i cijenjeni kao čuvari ove svete knjige.

 

Kur'an je zabilježen na dva načina: usmenim i pismenim putem. Među ashabima je bilo mnogo hafiza. Iz vremena Muhameda kao hafizi se navode: Ubejj ibn Ka'b (أُبَيّ ٱبْن كَعْب), Muaz ibn Džebel (معاذ بن جبل), Zejd ibn Sabit (زيد بن ثابت), Ebu-Derda (أبو الدرداء), Abdulah ibn Mes'ud (عبد الله بن مسعود) i drugi. Muhamed je uvijek davao prednost onima koji su Kur’an znali napamet. U hadisu se navodi da je

Muhamed je imao oko 40 ljudi koji su zapisivali objavu po njegovom diktiranju, onako kako je njemu diktirao Džibril. Zabranjivao je da se bilo šta drugo bilježi od njega osim Kur'ana. Ako bi neko nešto zabilježio osim Kur’ana, Muhamed je insistirao da se to pobriše. U vremenu Ebu-Bekra došlo je do sukoba između muslimana i lažnog poslanika Musejleme, u kojem je poginulo oko 70 hafiza i Ebu Bekr je naredio da se ono što su dotadašnji hafizi (kojih je bilo mnogo) znali uskladi i zapiše u jednu knjigu. Taj zadatak je povjeren Zejdu ibn Sabitu. On je to uradio i Kur'an je tako zapisan i pohranjen kod Ebu Bekra, zatim poslije njegove smrti kod Omera, a onda kod njegove kćerke Hafse. Poslije je taj Kur’an prepisivan, a zatim štampan. Potrebno je navesti da je kroz cijeli taj period bio ogroman broj hafiza.

Zapravo, potpuna distribucija Kur'ana nije dogodila sve do vremena halife Osmana, te je proces sastavljanja istog u jednu knjigu počeo je sa Ebu Bekrom, koji je pitao hazreti Zejda bin Sabita da preuzme zadatak. Stoga se može procijeniti da je Koranski korpus sakupljen u periodu između 644. i 665. godine.

Prvi prijevod Kur'ana na strani jezik izveo je Salman Persijanac, koji je preveo suru al-Fatiha na srednjoperzijski početkom 7. vijeka. Zatim, prvi dokumentirani prijevodi cijelog Kur'ana napravljeni su između 10. i 12. stoljeća na klasični perzijski jezik, počevši od rada počevši od dela koje je naručio samanidski car Mansur (vl. 961–976). Na latinskom je prvi prijevod stigao 1143. godine s radom Robertusa Ketenensisa. Njegova verzija je bila naslovljena Lex Mahumet pseudoprophete („Zakon Mahometa pseudo proroka”). Prijevod je napravljen po nalogu Petra Prečasnog, opata od Clunya, i trenutno se čuva u Bibliothèque de l'Arsenal u Parizu. Ketenensisovo djelo je ponovo objavljeno 1543. u tri izdanja od strane Teodora Bibliandra u Bazelu. Sva izdanja sadržavala su predgovor Martina Luthera. Mnogi kasniji evropski prijevodi Kur'ana samo su preveli Ketenensisovu latinsku verziju na svoj jezik, mjesto prijevoda direktno sa arapskog. Početkom 13. vijeka, Marko od Toleda napravio je još jedan, bukvalniji, prevod na latinski, koji je sačuvan u nekoliko rukopisa. U 15. vijeku, Juan od Segovije napravio je još jedan prevod u saradnji sa piscem mudéjarcem Isom od Segovije, ali od tog teksta je preživio samo prolog. Između 16. i 18. stoljeća uslijedili su daljnji pokušaji prevođenja na latinski, često u katoličkom crkvenom okruženju od strane naučnika koji su često imali političke ciljeve ili doktrinarne kontroverze između kršćanstva i islama. Na turkijskim jezicima Kur'an je epizodično prevođen između 11. i 14. stoljeća, iako Osmansko carstvo nije imalo potrebe da ga prevodi, budući da su dvor i intelektualna klasa bili trojezični (turski, perzijski i arapski) i upotreba arapske terminologije je bila uobičajena i svakodnevna. Muhammed Hamdi Yazır je u maturidskom kontekstu radio na tumačenju Kur'ana i pritom 1935. objavio svoj „Jezik Kur'ana istinite Božje Vjere” (Hak Dīni Kur'an Dili), prvi moderni turski prijevod Kur'ana, po narudžbi Kemala Ataturka.

Venecijanski štampar Alessandro Paganini je 1537/38. štampao prvu knjigu koja sadrži Kur'an na arapskom pismu, vjerovatno namijenjenoj za izvoz u Osmansko carstvo. Dugo se smatralo da je izgubljena, a pričalo se da je po papinoj narednbi spaljeno cijelo izdanje.

• Rani kuranski rukopisi

• Kur'an, u prijevodu Tomislava Dretara, 2006. (Wikisource, alternativna poveznica na bosanskom wikisourceu)
• Kur'an, u prijevodu Besima Korkuta, 1977. (Wikisource) Alternativne poveznice:
  • na stranici google books
  • na stranici archive.org
  • na stranici islamhouse.com
• Koran, u prevodu Miće Ljubibratića, 1895. (Wikisource)
• (en) Al-Quran (Kuran) (al-quran.info, online translation and commentary). Arhivirano 2009-01-29 na Wayback Machine-u
• (en) (ar) Stranica s verzijama učenja Kur'ana za preuzimanje Arhivirano 2007-06-21 na Wayback Machine-u (is.aswatalislam.net)
• (ar) القرآن الكريم – Kur'an na arapskom jeziku (quran.muslim-web.com)
  • (ar) Integralni tekst Kur'ana^{[mrtav link]} na arapskom. (quran.muslim-web.com)
• (en) (ar) The NobleQuran Word by Word (quranacademy.org)