Kadulja
Kadulja, žalfija, mudrac ili kuš (lat. Salvia officinalis), višegodišnja i medonosna, polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm jakog korijena. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje. Kadulja je samonikla biljka, ali se i uzgaja zbog traženog i cjenjenog eteričnog ulja.
| Kadulja ili Žalfija | |
|---|---|
| |
| Cvjetovi | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Lamiales |
| Porodica: | Lamiaceae |
| Rod: | Salvia |
| Vrsta: | S. officinalis |
| Dvojni naziv | |
| Salvia officinalis L. | |
Ime
urediLatinsko ime Salvia, iz kojeg potiče domaća žalfija, dolazi od latinske riječi salvare, što u prevodu znači spasti, spasavati ili izliječiti, jer su je Rimljani još prije 2000 godina koristili i upotrebljavali za liječenje. Drugi dio latinskog imena, officinalis, prevodi se kao "ljekovit".
Upotreba
urediKadulja je ljekovita biljka i dio je nekoliko svjetskih farmakopeja[1]. Kadulja se koristi kao začin u mnogim svjetskim kuhinjama. Eterično ulje kadulje se koristi u medicini i kozmetici. Spada u visoko medonosne biljke.
Nezvanična i mitska upotreba: Ljekovitost kadulje spoznali su još Stari Rimljani i antički Grci. U faraonskim grobnicama u Egiptu jedan od glavnih sastojaka smjese za balzamiranje bila je upravo kadulja. U srednjem vijeku spravljao se ljubavni napitak od listova kadulje, rute i latica ruže.
Upotreba u medicini
urediOd kadulje se koristi isključivo list. Najljekovitiji list se dobija kad kadulja počne cvjetati, a to je najčešće u svibnju. List se bere, suši i čuva pažljivo. Glavni ljekoviti sastojak lista kadulje je isparljivo mirisno etarsko ulje, kojeg ima od 1,5 do 2,5 %. Oporost i ljekovitost lista potječe od tanina. I gorke materije u kadulji djeluju ljekovito. Kadulja ulazi u sastav velikog broja lijekova, koji se upotrebljavaju za ispiranje usta i grla kad nastanu upale, jer su to dobra i bezopasna sredstva koja jačaju sluzokožu i djeluju antiseptično. Do otkrića antibiotika kadulju su stoljećima upotrebljavali u obliku čaja protiv znojenja za oboljele od tuberkuloze, jer smanjuje lučenje znojnih žlijezda. Čaj i drugi lijekovi načinjeni od kadulje upotrebljavaju se i za jačanje organizma. Čaj od kadulje[2] također pomaže kod raznih upala.
Upozorenje: Neželjeni efekti su mogući kod neprekidnog i dugotrajnog korištenja kadulje. Mogući simptomi su: uznemirenost, povraćanje, vrtoglavica, drhtavica, epileptički napadi, prijevremene kontrakcije tijekom trudnoće. Osobe sa epilepsijom trebaju izbjegavati kadulju.[3]
Uzgoj
urediI pored toga što raste samoniklo, zbog visoke medonosnosti i traženog eteričnog ulja, kadulja se naširoko i uzgaja. Najlakše ju je razmnožiti sjemenom. Kadulji odgovara topla klima, s malo manje vlage, a neodgovara mraz i hladnoća.
Izvori
uredi- ↑ Pharamacopoeia Britanica (British Pharamacopoeia ISBN: 9780113229871)
- ↑ „Priprema čaja od kadulje”. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-31. Pristupljeno 2015-01-07.
- ↑ Salvia officinalis warnings
Vanjski linkovi
uredi- PFAF database Salvia officinalis
- Egzotik čajevi Arhivirano 2012-07-11 na Wayback Machine-u - Izvor informacija o čaju kadulje.
| U Wikimedijinoj ostavi nalazi se članak na temu: Kadulja | |
| U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Kadulja | |
| Wikivrste imaju podatke o: Kadulji |