Vikar

Vikar Vicarius
David McGladdery vikar crkve u Monmouthu (Wales)

Vikar (od latinskog: vicarius - zamjenik, namjesnik^[1]) je generalno naziv (naročito u anglosaksonskom svijetu) za izaslanike, ljude koji zastupaju nekog funkcionera. Ipak se ta titula najčešće odnosi na funkcionere kršćanskih crkava za pomoćnike svećenika.

U Rimskom Carstvu, nakon reorganizacije koju je proveo car Dioklecijan (vladao 284. - 305.), vikar je bio važan carski službenik, koji je upravljao nekom od dijeceza carstva. Nakon propasti carstva, titula je ostala u upotrebi za svjetovne funkciore i u srednjem vijeku.^[2]

U ranokršćanskoj crkvi, titula vikar (ili legat) korištena je za zastupnike pape na prvim koncilima održavanim po Bizantu. Od početka 4. vijeka počela se upotrebljavati titula apostolski vikar za one biskupe koji su imali jurisdikciju nad susjednim biskupijama.^[2]

U Katoličkoj crkvi naziv Kristov vikar (Kristov namjesnik) počeo se od početka 8. vijeka upotrebljavati kao posebna oznaka papa, ali je na kraju zamjenjen starijim Vikar Svetog Petra (Namjesnik sv.Petra).^[2] Sve do 13. vijeka vikar je bio izaslanik poslan iz Rima da upravlja biskupijom koja je ostala bez biskupa, ili se našla u posebnim teškoćama. Rimokatolička crkva u Engleskoj, bila je od 1685. do 1850. upravljana od strane apostolskih vikara, sve dok papa Pio IX. nije ponovno uspostavio englesku hijerarhiju.^[2]

Generalnog vikara imenuje biskup, kao najvišeg administrativnog službenika biskupije, sa gotovo istim ovlastima koje sam ima. Rimski papa upravlja svojom biskupijom u Rimu posredstvom kardinala vikara i posebnog generalnog vikara za Vatikan. Titula generalni vikar se također koristi i za neke poglavare crkvenih redova.^[2]

U današnje vrijeme se titula apostolski vikar upotrebljava uglavnom za one biskupe koji su imenovani da upravljaju teritorijama koje još nisu organizirane u biskupije.^[2]

U pravoslavlju nije bilo ove institucije sve do 1698. kad je ruski car Petar Veliki dozvolio Kijevskom mitropolitu Varlaamu (Jasinskom) da zbog slabog zdravlja i podmakle dobi izabere sebi zamjenika tj. vikara. U novije doba ima puno Vikarnih arhijereja koji pomažu episkopima, mitropolitima, arhiepiskopima ili patrijarsima u upravljanju eparhijama, njih moraju potvrditi sinodi.

U Engleskoj crkvi vikar (vicar forane / seoski dekan) je svećenik zadužen za rad podbiskupiji Englezi to zovu forane vicariat, on po kanonskom pravu to radi zajedno ili umjesto pastora, dakle on je pomoćni svećenik, kapelan.^[2] Kako radi u parohiji / župi čiji prihodi pripadaju nekoj drugoj, on radi samo za plaću kao službenik. Njegov dom i službeno mjesto, zove se vicarage.

U Engleskoj crkvi postoji i funkcija generalnog vikara on je uposlenik pojedinih biskupa, kojima pomože u posebnim dužnostima.^[2]

• Vicar na portalu Encyclopædia Britannica (en)