Umutina

Umutina (Umotína, Omotina, Umotina, Barbados, Barbado), pleme iz skupine Bororoan Indijanaca duž rijeke Paraguay u brazilskoj državi Mato Grosso. Pacifizirao ih je 1918. Cândido Rondon ^[1]. U suvremeno vrijeme preostalo ih je 160 (1993). Svoj jezik su zaboravili i danas se služe portugalskim ^[2]. Umutine su poznati po opisima etniologa Haralda Schultza, koji je 1940.-tih godina tri puta živio među njima, ukupno 8 mjeseci.

Od ne-Indijanaca nazivani su Barbados zbog svojih brada koje su izrađivali od ženskih kosa ili krzna majmuna drekavaca

U prošlosti su živjeli na gornjem Paraguaju, između rijeka Sepotuba i Bugres. Danas imaju dva sela, kedno je Umutina sa 420 stanovnika, i drugo Balotiponé sa 25 stanovnika u pet obitelji. Ova druga skupina sebe i naziva Balotiponé (novi narod)^[3]. Sela se nalaze unutar rezervata Umutina koji se prostire na 28.120 hektara, u općinama Barra do Bugres i Alto Paraguai, između rijeka Paraguai i Bugres.

Ženska nošnja sastojala se od tubularne pamučne suknje tkane na rudimentranom tkalačkom stanu, a soju kosu nosile su kratko podrezanu. Muška odjeća bila je tek navlaka za ud, a kosu su nosili dugu, spletenu u čvor na vrhu glave i omotanu u pamučni pojas, nalik turbanu. Nakit se izrađivao od majmunskih koatijevih i pekarijevih zubi i ljusaka riječnih mekušasa od kojih su pavili ogrlice

Njihovo brojno stanje iznosilo je oko 400 (1862), ali je nakon pacifikacije 1911. broj spao na 300, a osam godina kasnije ospice ili neka druga bolest broj im je smanila na 200. Broj im opada i kasnije 120 (1923.); 73 (1943)m od čega 50 na Pôsto Fraternidade Indígena, a 23 na gornjem toku rijeke Paraguai, na sjeveru Mato Grossa, koji postaju poznati kao 'Nezavisni' zbog odbijanja bilo kakvog kontakta sa Europljanima. No ovu nezavisnu skupinu dvije godine kasnije pogađa epidemija magarečeg kašlja (hripavac) i bronhopneumonija, pa preživi svega njih 15. Skupina na postaji Pôsto Fraternidade Indígena počela se ženiti sa pripadnicima drugih plemena, i njihov broj iznosi 445 (2009)^[4]