Rüştü Reçber

Rüştü Reçber

Lični podaci
Datum rođenja	10. 5. 1973. (1973-05-10) (dob: 51)
Mjesto rođenja	Korkuteli, Antalya, Turska
Visina	1.87 m
Pozicija	vratar
Informacija o klubu
Broj na dresu	1
Omladinski pogoni
1985 – 1988	Demrespor
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.) 1988 – 1991 Burdurgücü 1 (0) 1991 – 1993 Antalyaspor 34 (0) 1993 – 2003 Fenerbahçe 240 (0) 1993 – 1994 → Antalyaspor 33 (0) 2003 – 2006 Barcelona 4 (0) 2004 – 2006 → Fenerbahçe 46 (0) 2006 – 2007 Fenerbahçe 8 (0) 2007 – 2012 Beşiktaş 99 (0) Nacionalna reprezentacija** Godine Reprezentacija Uta. (gol.) 1994 – 2012 Turska 120 (0)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 11. 7. 2024.

Rüştü Reçber (Korkuteli, 10. maja 1973.) je bivši turski fudbaler i reprezentativac, igrao je na poziciji vratara.

Rođen je 1973. godine u selu Küçükköy u blizini Korkutelija (Antalya). Njegov otac je otvorio trgovinu mješovitom robom i preselio se u Korkuteli, gdje će Rüştü početi igrati nogomet. Igrao je u Demresporu do 1985. godine, počevši na poziciji napadača, no u 1989. je radi svoje visine prešao u vratara. Profesionalac je postao 1990. godine pridruživši se momčadi Burdurgücü. Otkrio ga je Fatih Terim u vrijeme kada je bio treći golman u toj ekipi. Vrlo dobro je se pokazao na amaterskom nogometnom turniru u Niğdeu i na kvalifikacijama turske nogometne reprezentacije U-21 u Izmiru. Kasnije je Galatasaray pokušao ga otkupiti, pod savjetom trenera Mustafe Denizlija, ali se njemu nije svidio. Odlučio otići u Antaliju, gdje je u augustu 1991. potpisao ugovor s Antalyasporom, umjesto da provede godinu dana u Istanbulu. U prvoj sezoni uopće nije mogao igrati, bio je drugi vratar iza Murata Ayhana Aydına. Za Antalyaspor je prvi put nastupio u utakmici Lige B protiv Siirt Köy Hizmetlerispora 11. aprila 1993. i nije primio nijedan gol. Na kraju sezone za Rüştüa se zainteresirao Beşiktaş. No, 13. aprila 1993. je sa suigračem Leventom Tekneom u Antalyji doživio je prometnu nesreću.^[1] Automobil kojim je upravljao Rüştü zabio se u ogradu mosta. Dok je Levent Tekne izgubio život, Rüştü je bio ozlijeđen i neko je vrijeme ostao na intenzivnoj njezi. Nakon nesreće bio je podvrgnut zdravstvenim pregledima u Beşiktaşu. Zbog toga se odustalo od transfera iz straha da bi se mogao ponovno ozlijediti. Trener Adnan Dinçer posebno se brinuo o Rüştüu, koji je nakon nesreće moralno i fizički kolabirao, te mu je pomogao da se vrati fudbalu. U sezoni 1993/94 postao je prvi vratar Antalyaspora, plijenio je pozornost svojim uspješnim nastupom na početku sezone, te je ubrzo dobio ponudu od istanbulskog Fenerbahçea. 26. novembra 1993. potpisao je za Fenerbahçe a prema ugovoru ponovno je posuđen svojoj bivšoj ekipi Antalyasporu i tamo je završio sezonu. Te sezone je nastupio u 33 utakmice. Tijekom tog razdoblja počeli su ga često pozivati ​​u tursku nogometnu reprezentaciju. Nakon što je debitirao za Tursku reprezentaciju U-21, izbornik Fatih Terim je 1992. rekao da će postati najbolji vratar u historiji turskog fudbala.^[1] Na kraju sezone Antalyaspor se kvalificirao u Prvu tursku nogometnu ligu. Svoj veliki uspjeh ostvario je u oktobru 1994., kada je početni vratar kluba i reprezentacije Engin İpekoğlu ozlijedio stopalo protiv Kayserispora. Debitirao je protiv Petrol Ofisija. U Fenerbahçeu će Rüştü upisati 240 nastupa, postati kapetan i dva puta osvojiti Prvenstvo turske (1996. i 2001.).^[1] Sa Kanarincima će nastupati u Ligi prvaka 1996/97. i 2001/02. U sezoni 1996/97. će ispasti u prvom kolu, završivši treći iza Juventusa (kasnije finalist turnira), Manchester Uniteda (kasnije polufinalist) i ispred Rapid Beča. U sezoni 2001/02. završio je zadnji u prvom kolu iza Barcelone, Bayer Leverkusena i Olympique Lyona.

U julu 2003., bio je vrlo blizu potpisa za Arsenal, ali je imao svađu s trenerom Arsèneom Wengerom za kojeg je smatrao da je uvrijedio njegovu kondiciju. Umjesto toga, pridružio se Barceloni.^[2] Nakon što je trener Frank Rijkaard odlučio igrati s Víctorom Valdésom u prve dvije ligaške utakmice jer je njegov španjolski još uvijek bio vrlo slab. Rüştü je bio uzrujan zbog toga, rekavši: „Nije normalno da vratar moje historije i kalibra bude izostavljen zato što ne govori španjolski.”^[3][4] Rüştü je debitirao 15. oktobra 2003. u uzvratnoj utakmici prvog kola Kupa UEFA kod kuće protiv slovačkog MŠK Púchova, pobjedom 8:0.^[5] Odigrao je ukupno samo sedam utakmica – četiri u Ligi, od kojih je prva bila pobjeda 3:1 kod Espanyola u barcelonskom derbiju.^[6]

Nakon što je odigrao samo četiri prvenstvene utakmice (ukupno sedam), 27. augusta 2004. je ponovno posuđen Fenerbahçeu za sezonu.^[7] 28. jula 2005. ugovor je produžen za dodatnu godinu dana.^[8] Postat će vratar Fenerbahçea s najvećim brojem nastupa (294 utakmice), rekord izjednačen kasnije od Volkana Demirela.^[9] U sezoni 2006/07. osvojio je naslov prvaka po treći put s Fenerbahçeom. Sljedeće godine je prešao u gradski rival Beşiktaş sa trogodišnjim ugovorom, zajedno sa suigračem Mehmetom Yozgatlıjom.^[10] I sa Beşiktaşom je osvojio ligu u sezoni 2008/09., te Kup Turske 2010/11., odigravši svih 120 minuta finale, uključujući jedanaesterce s kojima je klub osvojio turnir.

Proslavio je se u Terimovoj reprezentaciji. Igrao je u svim utakmicama Turske na Svetskom prvenstvu 2002. i primio 6 golova u 7 utakmica. Turska je završila na trećem mjestu i Rüştü je bio jedan od dvojice vratara izabranih u timu turnira od 16 igrača, uz Nijemca Olivera Kahna. Dana 26. marta 2005., odigrao je kao kapetan svoju 100. utakmicu u reprezentaciji sa domaćom pobjedom 2:0 pobjedi nad Albanijom u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2006.

Na Europskom prvenstvu 2008. je igrao uz suspenziju prvog golmana Volkana Demirela u utakmici četvrtfinala protiv Hrvatske. Sumnjiv prodor s njegove vratnice omogućio je Hrvatskoj da postigne prvi pogodak u produžetku utakmice. Rüştü je se odmah iskupio za svoju pogrešku, asistirajući za pogodak Semiha Şentürka u 122. minuti. U raspucavanju jedanaesteraca koji je uslijedio, suočio se s četiri udarca, obranivši zadnji od Mladena Petrića i tako osigurao pobjedu Turske. Nakon 3:2 polufinalnog poraza od Njemačke, utakmice u kojoj je bio kapetan, najavio je povlačenje iz reprezentacije. Međutim, od tada je pozvan protiv Španije za utakmicu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2010. Zadnji put je pozvan za Tursku u utakmici protiv Finske 26. maja 2012., posljednjoj od njegovih 120 utakmica.

Bio je ekscentričan vratar, isticao je se svojom karizmatičnom osobnošću. Fizički, bio je prepoznatljiv po dugoj kosi i po crnoj boji protiv odsjaja reflektora ispod očiju. Koristeći svoju visinu, lako je hvatao visoke lopte. Imao je jake reflekse i dobru sposobnost odbijanja. Bio je poznat kao odbijač jedanaesteraca, te je bio i nadaren šuter, vješt u izvođenju udaraca na gol i čišćenju povratnih pasova. Imao je izvrstan osjećaj za poziciju.

• Svetsko prvenstvo 2002.: 3. mesto
• Europsko prvenstvo 2008.: polufinale

• Fenerbahçe
  • Turska liga: 1996., 2001., 2005., 2007.
• Beşiktaş
  • Turska liga: 2009.
  • Kup Turske: 2009., 2011.

Proglašen za najboljeg igrača godine u turskom prvenstvu 2001. Uvršten u All-Star momčad Svjetskog prvenstva 2002. Proglašen za UEFinu momčad godine 2002. Uvršten u listu FIFA 100. Godine 2003. FIFA mu je dodijelila titulu najboljeg vratara na svijetu.

• Profil (footballdatabase.com)
• Profil (lequipe.fr)