[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Pind

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Pindsko gorje)
Pind

Nadmorska visina: 2.637 (Smolikas)
Mesto:  Grčka,  Albanija
Venac:Šarsko-pindski masiv
Koordinate:40°6′N 20°56′E / 40.100°N 20.933°E / 40.100; 20.933
Topo. mapa:
Pind na mapi Grčke
Pind
Pind
Pozicija Pindskog gorja na karti Grčke

Pind (grčki: Πίνδος[1] [Píndos] – Pindos, aromunski: Pind – Pind) je planinski masiv smješten u sjevernoj Grčkoj i južnoj Albaniji.

Najveći dio tog masiva prostire se po sjeverozapadu Grčke, a manji dio po južnoj Albaniji. U Grčkoj Pindsko gorje zovu i kičma Grčke, jer bilo ovog planinskog lanca dijeli Grčku na jonski (Epir) i egejski sliv (Tesalija) . Pindski masiv prostire se u historijskim grčkim pokrajinama; Tesaliji, Epiru i Egejskoj Makedoniji.

Geografske karakteristike

[uredi | uredi kod]

Ovaj planinski lanac dobio je ime po najvećoj i središnjoj planini Pind, dugoj oko 160 km. Ova planina prostire se između Epira i Tesalije. Najviši vrh ove planine, a i cijelog lanca je Smolikas sa svojih 2.637 m, on je drugi vrh Grčke iza Olimpa sa 2.917 m. Pindsko gorje se na sjeveru prostire do slijedećeg planinskog masiva Šar-planine i Koraba (neki geograf i drže ovaj masiv jedinstvenim i zovu ga Šarsko-Pindski masiv), a na jugu do Parnasa i planina središnjeg Peloponeza. Čak i planine na Jonskom otocima, poput Krfa ili Zakintosa, pripadaju ovom planinskom masivu.

Pogled na najviši vrh masiva Smolikas

Privreda i stanovništvo

[uredi | uredi kod]

U Pindskom gorju, najveći dio stanovnika su Grci, u sjeverezapadnom dijelu gorja to su Albanci, značajne manjine su Makedonci (u sjeveroistočnom dijelu gorja) i Aromuni u središnjem i najvišem dijelu gorja oko Mecova i Gramosa.

U ovom gorju je od antike tradicionalna grana privrede je stočarstvo, naročito ovčarstvo i eksploatacija drva. U novije vrijeme razvija se i zimski turizam (Mecovo).

Promet

[uredi | uredi kod]

Kroz gorje prolazi Grčka nacionalna magistrala broj 6, koja spaja zapadnu i istočnu Grčku, dovršena 2006. godine. Od 2009. pušten je u promet suvremeni autoput - Egnatia Odos evropski pravac E90, dug 670 km, nazvan tako po staroj rimskoj cesti Via Egnatia čiju trasu djelomično prati od luke Igumenica do grčko-turske granice.

Biljni i životinjski svijet

[uredi | uredi kod]

Pindsko gorje ima različite ekosisteme od dubokih kanjona do strmih planinskih visova, no načelno se može podijeliti u dvije šumske zone.

  • Pojas Crnogorice, koji dominira na najvišim dijelovima masiva (do granice rasta drveća) sa stablima; austrijske pinije i endemskom grčkom jelom.

U Pindskom gorju ima staništa velikih kolonija ptica; čaplji, žličarki i pelikana koje se hrane ribom iz hladnih planinskih jezera u gorju.

Pindsko gorje je jedno od posljednjih europskih područja gdje se može vidjeti rijetkog dalmatinskog pelikana, vuka, šakala i medvjeda.

Pogled na snježne vrhove Pinda

Nacionalni parkovi Pinda

[uredi | uredi kod]

U Pindskom masivu prostiru se dva Nacionalna parka; Nacionalni park Pindus i Nacionalni park Vikos-Aoos. Nacionalni park Pindus znan i kao Valia Kalda, nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Pindskog masiva, sjeverno od gradića Mecovo i južno od Perivolija. Park je osnovan 1966, i prostire na površini od 7.000 ha. Unutar parka prostiru se šume crnog bora, bukve, a na višim djelovima endemske munike (Pinus leucodermis). Park je rezervat za posljednje primjerke medvjeda, divljih mačaka i risova[2]. Nacionalni park Vikos-Aoos nalazi se južno od grada Konica, na zapadu janjinskog zaleđa Zagori. Park je osnovan 1973, unutar parka nalazi se Planina Timfi, klisura Vikos i klisura Aoos.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Latin form Pindus is used by Encarta Arhivirano 2009-08-20 na Wayback Machine-u. Both Pindus and Pindos are used by the Encyclopedia Britannica (here and here). Modern guidebooks tend to use Pindos (Baedeker's Greece, DK Eyewitness Travel Guide, Cicerone Mountain Walking) or Pindhos (Lonely Planet, Rough Guide).
  2. „Valia Kalda Refuge website”. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-05. Pristupljeno 2010-11-11. 

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kod]
[uredi | uredi kod]