Sinđel

Sinđel (grč.: sin /sa/ + kellion /ćelija/), "onaj koji je zajedno s kim u ćeliji". Prvobitno: monah (s višom bogoslovskom spremom) koga je sa sobom dovodio novoizabrani episkop, s kojim je, kao i episkop, provodio manastirski život; tajni savjetnik episkopov, "vladičin tajnik". Viši monaški čin u pravoslavnoj crkvi koji odgovara prezviteru. Kao titula školovanih monaha riječ je uzeta za muško ime (Sinđel), od koga je izvedeno i žensko (Sinđelija) te prezime Sinđelić (Stevan Sinđelić). Usp. protosinđel.

• Milan Vujaklija: "Leksikon stranih reči i izraza", Beograd, 1991.
• Bratoljub Klaić: "Rječnik stranih riječi", Zagreb, 1978.
• Milan Bosanac: "Prosvjetin imenoslov", Zagreb, 1984.