Nicolás Guillén
| Nicolás Guillén | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Nicolás Cristóbal Guillén Batista 10. srpnja 1901.  Camagüey, Kuba |
| Smrt | 16. srpnja 1989. Havana, Kuba |
| Počivalište | Groblje Cristóbala Colóna Havana, Kuba |
| Državljanstvo | kubansko |
| Rodbina | Nicolás Guillén Landrián (nećak) |
| Obrazovanje | |
| Alma mater | Univerzitet u Havani |
| Zanimanje | pjesnik, novinar |
| Opus | |
| Književni pravac | avangarda, modernizam (poesía negra) |
| Jezik | španjolski jezik |
| Znamenita djela | |
| |
| Nagrade | |
| Inspiracija | |
Nicolás Cristóbal Guillén Batista (Camagüey, 10. srpnja 1901. – Havana, 16. srpnja 1989.) je bio kubanski pjesnik, pisac i politički aktivist, najznačajniji po statusu nacionalnog pjesnika Kube.
Rođen u Camagüeyju, Guillén je studirao pravo na Univerzitetu u Havani, međutim odustao je od advokature kako bi se bavio novinarstvom. Njegovi pjesnički radovi počeli su se objavljivati već početkom 1920-ih godina, a prva zbirka, Motivos de son, izašla mu je 1930. godine i bila je pod snažnim utjecajem njegova susreta s afroameričkim pjesnikom Langstonom Hughesom. Godine 1934. objavio je zbirku West Indies, Ltd., koja je bila njegova prva zbirka s političkim implikacijama. Iako je diktatorski režim Gerarda Machada svrgnut godinu ranije, represija u zemlji je i dalje bila provođena. Nakon što je 1936. godine boravio u zatvoru, Guillén se naredne godine pridružio Komunističkoj partiji te je putovao u Španjolsku na kongres pisaca i umjetnika i izvještavajući o građanskom ratu u toj zemlji.
Nakon povratka na Kubu, godine 1940. se natjecao na lokalnim izborima kao predstavnik komunista. Taj mu je čin onemogućio dobivanje vize za putovanje u Sjedinjene Države tokom 1941., ali je naredna desetljeća proveo putujući po Južnoj Americi, Kini i Europi. Godine 1953., dok je boravio u Čileu, onemogućen mu je povratak na Kubu te je narednih pet godina proveo u egzilu. U domovinu se vratio nakon uspjeha Kubanske revolucije 1959. godine. Od 1961. godine je, tokom više od 25 godina, služio kao predsjednik Nacionalne unije kubanskih pisaca. Nagrađivan je nekoliko puta, a među nagrade mu spadaju Staljinova nagrada (1954.), Botevljeva nagrada (1976.) i Nacionalna nagrada za književnost (1983.).
Umro je 1989. godine u Havani od posljedica Parkinsonove bolesti.
