Ngorongoro

Zaštićeno područje Ngorongoro
Svjetska baština – UNESCO
Tanzanija Ngorongoro Lokacija Ngorongoroa u Tanzaniji
Registriran:	1979. (3. zasjedanje)
Vrsta:	Prirodno dobro
Mjerilo:	vii, viii, ix, x
Ugroženost:	1984. – 1989.
Referenca:	UNESCO

Ngorongoro je kaldera ugaslog vulkana u istoimenoj oblasti (površine 14.036 km² s 129.776 stanovnika 2002. god.^[1]) pokrajine Arusha u Tanzaniji koja se nalazi 180 km zapadno od grada Arusha.

Njegovih 8.288 km² uz Nacionalni park Serengeti je zaštićeno područje još od 1959. godine^[2]. God. 1979. ovo područje je upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi zbog zaštite njegove jedinstvene bioraznolikosti mnogih ugroženih životinjskih vrsta, ali i dokaza o ranoj pristustvu ranih ljudi od prije oko 3,6 milijuna godina^[3]. Naime, prostrane ravnice oko kratera pripadaju klancu Olduvai koji je poznat kao "kolijevka čovječanstva" jer su tu pronađeni najstariji ostaci prvih hominina, kao što su Paranthropus boisei) i Homo habilis.

Panorama unutrašnjosti kratera Ngorongoro

U području ekosustava Ngorongoro obitava oko 40.000 pripadnika plemena Masai i nalazi se smještaj za turiste Ngorongoro Wildlife Lodge, a uz njega je rezervat Maswa i park prirode Maasai Mara, površine 320 km², a u kojem je lov dozvoljen, a postoji i mogućnost obilaska balonom.

Šire područje kratera Ngorongoro pripada geografskom području poznatom kao "visoravan kratera", koje je dio Doline velike rasjeline.

Krater Ngorongoroa je najveća kaldera na svijetu, površine 260 km² i dubine 610 m, i pretpostavlja se da je nastala urušavanjem vulkana visokog od 4.500-5.800 metara prije oko 2,5-3 milijuna godina^[4]. U središtu se nalazi sezonsko slano jezero kojeg Masai zovu Makat (Magadi), što znači "sol", a koje se napaja iz potoka Munge i izvora Ngoitokitok koji napaja i istoimeno močvarno područje.

Istočna strana kratera je uglavnom prekriven planinskom šumom, dok je manje strma istočna strana sušija i uglavnom prekrivena travama i pokojim drvetom akacija. U njemu živi oko 25.000 velikih sisavaca (uglavnom gnuovi i zebre) i grabežljivaca (nekad najveća koncentracija lavova u Africi), te oko 500 vrsta ptica. Od ostalih sisavaca na ovom području tu su: crni nosorog (jako ugrožen), afrički slon, vodenkonj, afrički bivol, leopard, gepard, žirafa, vodenkonj i mnogo vrsta manjih sisavaca.

Iako se smatralo da se životinje iz kratera ne mogu seliti i da je ekosustav Ngorongoroa zatvoren zidinama kaldere, svake godine u svibnju i lipnju velika krda gnuova i zebra iz Ngorongoroa (oko 20% ukupnog broja životinja) se uputi od prema zapadnim velikim trajnim lokvama vode Serengetija. Nakon suša 1961. i 1962. godine, usljed nedostatka vode rojevi muha pecara (Stomoxys calcitrans) su se pojili krvlju lavova čija se populacija zbog rana i bolesti smanjila sa 70 na desetak. Njihov broj je godinama bio ugrožen zbog međusobnog parenja bliskih srodnika, i oporavio se tek 2001. godine, kada ih je bilo 62. No, iste godine nastupila je suša koja se ponovila 2002. i ponovio se isti problem s mušicama^[5]. Nakon suše, zannstvenici su predložili program kontroliranih požara, do 20% pašnjaka, kako bi se kontrolirao broj pojedinih vrsta u krateru^[6]. Također je Masaima dozvoljena ispaša stoke unutar kratera, ali moraju ući i izaći u istom danu.

• 
  Unutrašnjost Ngorongoro kratera
• 
  Krda gnuova i zebri
• 
  Crni nosorog u krateru
• 
  Lavica Ngorongoroa
• 
  Masai stočar u krateru

Ngorongoro na Wikimedijinoj ostavi

• Službena stranica zaštićenog područja Ngorongoro Arhivirano 2008-11-15 na Wayback Machine-u (en)
• Tanzanijski turistički ured Arhivirano 2010-01-13 na Wayback Machine-u (en)
• Ngorongoro safariji i kultura Arhivirano 2012-03-01 na Wayback Machine-u (en)