Limun

Limun
Plodovi limuna
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Razred:	Magnoliopsida
Podrazred:	Rosidae
Red:	Sapindales
Porodica:	Rutaceae
Rod:	Citrus
Vrsta:	C. × limon
Dvojni naziv
Citrus × limon često C. limon (L.) Burm.f.

Limun (lat. Citrus x limon) je stablo iz roda Citrus (porodica Rutaceae) i njegov plod ovalnog oblika. Rezultat je davnog križanja po svoj prilici pomela i citrone, ali već stoljećima uspijeva kao samostalno stablo koje se razmnožava reznicama ili cijepljenjem. Riječ limun je nastala od arapske riječi līmūn (لیمون).

Limun je manje drvo, visoko od 3 do 6 metara. Mladi izboji i cvjetni listići su ljubičasti. Plod je žute boje, unutrašnjost mu je bezbojna, ovalnog do gotovo okruglog oblika, obično uz peteljku malo udubljen sa šiljastim završetkom na suprotnom kraju. Kora može biti lagano hrapava ili glatka, a s unutrašnje strane obložen je bijelom spužvastom ovojnicom koja se zove albedo i nije jestiva. Limunovi listovi su tamnozeleni i rastu naizmjenice na stablu. Cvijetovi su bijeli i mirisni, imaju pet latica. Biljka se ponekad uzgaja kao ukras, ali općenito nasadi se uzgajaju radi dobivanja plodova.

U odgovarajućem podneblju limunovo drvo rodi dva put godišnje. Proljetna cvatnja iz koje izrastaju nabolji plodovi traje najmanje dva mjeseca. Isto toliko dugo zreli plodovi mogu čekati branje na grani, što dozvoljava neprekidno branje tijekom cijele zime, od studenog pa do travnja ili svibnja. Druga cvatnja, koja se u komercijalnim nasadima izaziva prisilno, traje u kolovozu i rujnu, a plodovi se počinju brati u svibnju, odmah nakon što se poberu zadnji zimski plodovi.

Jedan limun ima oko 57% jestive tvari, na koru otpada 40% a na sjemenke oko 3%. Naravno, pri tome se mora uzeti u obzir da su to prosječne vrijednosti i da razni varijeteti mogu značajno odstupati od navedenog. Iz toga proizlazi da se limun ne koristi samo za dobivanje soka i limunske kiseline. Od kore se radi kandirano voće i dobivaju esencije i pektin. Od sjemenki se dobiva ulje, a ostatak se prerađuje za životinjsku hranu. Jedno odraslo drvo u povoljnim klimatskim uvjetima daje 600 do 800 plodova godišnje.

Limun je hibridno voće, kultivirano iz drevnog citrona (Citrus medica), koji je obično manji i smežurane kore, te je korišten u Mezopotamiji prije oko 6000 godina. Smatra se da limun, kao i naranča potječe iz Kine i Indije.Oko 700. je uvezen u Perziju, Irak i Egipat. Često je korišten kao ukrasna biljka. U Europu je prvi limun uvezen u Genovu sredinom 15. stoljeća. U Ameriku stiže 1493., kada Kristofor Kolumbo donosi sjeme limuna na Hispaniolu.

Limun se širom svijeta uzgaja u nebrojenim varijacijama koje, navodno, više niti botaničari ne registriraju. Razlike između novih varijacija su samo u vanjskom izgledu, dok njihove prehrambena svojstva i gospodarski značaj ostaju nepromijenjeni. Naime, limun se vrlo rijetko koristi kao svježe voće, tako da manje promjene okusa nisu previše važne. Za industrijsku upotrebu je dobra bilo koja varijacija osim, možda, onih koje nisu dovoljno trajne, pa ih se mora vrlo brzo nakon branja iskoristiti. Takve su, na primjer, gotovo nepoznate varijacije crvenih i slatkih limuna čiji su plodovi doduše kiseli, ali su istovremeno i slatki, pa ih uzgajivači koriste kao svježe voće. Njihov plod, kad se ubere, mora se potrošiti u dva-tri dana, pa je zbog toga gotovo nepoznat.

Limune uglavnom dijelimo na žute i zelene, no to je samo komercijalna podjela, jer rastu na istom drvetu. Zeleni limun se razvija iz proljetnog cvijeta drveta umjetno, namjerno izazvanom sušom koja mora trajati četrdeset dana između lipnja i srpnja. Tako dobijen proljetni plod ima tanku, zelenu koru i vrlo sočno "meso". Takav plod podnosi duga putovanja i skladištenje pa je moguć izvoz po cijelom svijetu. Uobičajeni žuti plodovi, koji su uobičajeni na tržištu, rastu na istom drvetu, samo što dozrijevaju zimi. Ovaj način korištenja drveta značajno skraćuje njegov životni vijek, ali kako je vrlo isplativ, vrlo često se koristi.

Limun se koristi za pravljenje limunade i kao ukras za pića (na rubu čaše se stavi kriška limuna). Limun se također koristi i za pravljenje marmelade. Velik je izvor limunske kiseline. Koristi se često za posvjetljivanje kose. Limunov sok i kora su sastojci u pripremanju surutke od limuna. Limun se također koristi u pripremanju kolača, šerbeta, pudinga, tvrdih bombona... Dodaje se u šlag, da bi dao šlagu stabilnost. Ljudi često koriste kandiranu (ušećerenu) narančinu koru. Zbog lijepog mirisa limun služi kao osvježivač zraka.

Još puno prije moderne faramakologije se limun koristio kao lijek. Kad se još nije znalo za vitamine i koliko su korisni za zdravlje, limun je korišten kao lijek. Prije svega, smatralo ga se učinkovitim sredstvom protiv krvarenja otvorenih rana i za čišćenje zagnojenih rana. Limun je nezamjenjiv kod liječenja skorbuta što su znali još antički pomorci koji su na svako daleko putovanje uzimali sa sobom velike zalihe limuna.

Na Siciliji, koja je imala velike probleme s opskrbom pitkom vodom, oduvijek se u sve zalihe pitke vode stavljalo svježe polovice limuna. Ljudi su iz iskustva znali da limun dezinficira vodu, a moderna znanost je to potvrdila. Možda iz tog prastarog običaja proizlazi današnja navika da poslužujemo vodu s režnjem limuna.

100 g limuna tako pokriva 71% dnevne potrebe vitamina C za odraslu osobu i 7% dnevne potrebe kalija, 1% kalcija i 9% magnezija. PH limuna jeizmeđu 5.5 i 6.5, a pH soka od limuna je 2-3.

Plod limuna sadrži od 40 do 50% soka. Boja soka je žuta do blijedo zelena, a okus kiseo. Sadrži do 8% limunske kiseline, manje količine drugih organskih kiselina, oko 3% šećera i puno vitamina, prije svega C-vitamin. Prije upotrebe ga se pasterizira ili koncentrira. Pasterizirani sok koji je i bez konzervansa trajan najmanje jednu godinu, koristi se kao dodatak jelima i pićima. Koncentrirani sok se obično koristi za daljnju industrijsku preradu za gotova jela i pića. Sok od limuna se često koristi za mariniranje mesa prije pečenja, kako bi meso dobilo njegovu aromu. Stavlja se u ledeni i vrući čaj.

Limunsko eterično ulje je žuta tekućina s izrazitim mirisom na limun, i potpuno je topivo u alkoholu. Sastoji se pretežno (oko 90%) od limunina. Industrijski ga deterpeniraju vakuumskom destilacijom ili uz pomoć otapala. Tako pročišćeno ulje koristi se prije svega u prehrambenoj industriji (likeri, kolači) i za izradu parfema. Industrija sredstava za čišćenje i deterdženata koristi ulje prije deterpenacije i čak ga razrjeđuje s jeftinijim proizvodima, primjerice s parafinskim uljem.

Limunada je bezalkoholno piće s okusom limuna, obično napravljeno od limuna, vode i saharoze, a također neki proizvođači je prave od mješavine u prahu (kao američka tvrtka Kool-aid). Naziv je dobila po francuskoj riječi limonade, što se u mnogim zemljama odnosi na bilo koje bezalkoholno piće, bez obzira na okus.

Trnje sa stabla limuna često uzrokuje ogrebotine, jer je jako oštro. Limunovo eterično ulje može uzrokovati dermatitis kod ljudi sa osjetljivom kožom. Osobe koje svježi jedu limun mogu dobiti osip oko usana, jer limun ima jako visoku pH vrijednost.

Podaci se odnose na 2004

• Limeta

Limun na Wikimedijinoj ostavi