Lajka
| Lajka | |
| Rođenje | oko 1954. |
|---|---|
| Smrt | 3. novembar 1957. |
| Poznat(a) po | prvi živi stvor u Zemljinoj orbiti |
| Standardizacija infokutija | |
Lajka (ruski Лайка [ˈɫajkə]; Moskva, o. 1954. – Sputnjik 2, niska Zemljina orbita, 3. novembra 1957.), pas lutalica koji je u sovjetskoj svemirskoj letjelici Sputnjik 2, kao prvo živo biće, 3. novembra 1957. bio lansiran u Zemljinu orbitu.[1]
Kako se u ono vrijeme, gotovo ništa nije znalo o posljedicama boravka u svemiru na živa bića, a isto tako ni o uvjetima koji tamo vladaju. Za ondašnje stručnjake je isto tako bilo problematično i samo lansiranje, jer se nije znalo dali se može izdržati (i preživjeti) silan napor ubrzanja. Iz svih tih razloga odlučeno je da se lansira nekog manjeg sisavca, koji bi ipak nalikovao čovjeku, i žrtvuje, jer se u to vrijeme još nije pomišljalo o povratku na zemlju. Let je organiziran kao eksperimentalni put u jednom pravcu, na kom je trebalo izvršiti mjerenja temperature, pritiska, čestice, zračenja i magnetizma.[1]
Kujicu Lajku, psa lutalicu su pronašli na ulicama Moskve, i isprva nazvali Kudravka (ruski Кудрявка), ona je prošla obuku s dvoje drugih pasa, i na kraju odabrana kao najbolja, za prvu misuju. Lajka je lansirana iz Bajkonura u Sputniku 2 3. novembra 1957.[1] Uginula samo nekoliko sati nakon lansiranja od posljedica stresa i toplotnog udara, koji je izgleda bio uzrokovan zbog kvara u kontrolnom sistemu za regulaciju topline. Pravi uzrok i vrijeme njene smrti nije se znao sve do 2002. jer su sovjetski mediji lansirali priču da je uginula zbog nedostatka kisika šesti dan leta.
Iako Lajka nije preživela putovanje, eksperiment u kom je ona sudjelovala, dokazao je da sisavci mogu preživjeti lansiranje u orbitu i podnesti bestežinsko stanje. Tako je Lajka prokrčila i ljudima let u svemir.
Njoj u spomen je 11. aprila 2008. otkriven mali spomenik, pored vojno-istraživačkog instituta u Moskvi koji ju je spremao za misiju. Ona je predstavljena kao pas koji stoji na vrhu rakete. Američka NASA je (istina još uvijek nezvanično) po Lajki nazvala jedan dio Marsa.
Lajka je inače postala toliko popularna, da je postala i glavni lik nekih romana (Julian May: Intervention, Jeanette Winterson: Weight: The Myth of Atlas and Heracles). U vrijeme kad je lansirana, gotovo sve tadašnje socijalističke zemlje izdale su prigodne marke sa njenim likom.
