[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Heinrich von Ferstel

Izvor: Wikipedija
Heinrich von Ferstel
historicizam
Portret Heinricha von Ferstela (litografija Schuberta iz 1880.)
Biografske informacije
Rođenje7. jul, 1828.
Beč, Austrijsko Carstvo
Smrt14. jul, 1883.
Beč, Austro-Ugarska
Opus
Poljearhitektura
PraksaBeč
Znamenita djela

Heinrich von Ferstel (* Beč, 7. jul, 1828. † Beč, 14. jul, 1883.[1]), bio je jedan od značanijih bečkih arhitekata historicizma u razdoblju izgradnje Ringstrasse.[1]

Biografija

[uredi | uredi kod]

Heinrich von Ferstel rođen je u imućnoj porodici Ignaza Ferstela, direktora banke iz Praga. Arhitekturu je studirao na bečkoj Akademie der bildenden Künste kod Nülla i Sicardsburga. Nakon studija radio je od 1851. do 1853. u birou svog ujaka Friedricha Stachea, također poznatog arhitekta.

Za Ferstela je bila presudna 1855. kad je pobjedio na natječaju za izgradnju nove Votivkirche na Ringu.[1] Crkva se gradila do 1879., ta neogotička građevina izbacila ga je u vrh bečkih arhitekata u vrijeme izgradnje Ringstrasse.[1] Nakon tog projektirao je puno reprezentativnih građevina uz pomoć svog šurjaka Karla Köchlina (1828.-1894.) banke, bečka burza (danas poznata kao Palais Ferstel). Ispočetka je projektirao u duhu romantičarskog historicizma (neogotika, neoromanika) u kasnijim radovima priklonio se neorenesansi.

Ferstel je projektirao puno značajnih bečkih građevina, koje su utjecale na graditeljsku modu po cijeloj monarhiji; Museum für angewandte Kunst (1871.), Kemijski fakultet (1872.), Škola za umjetnost i obrt (1877.), Palača rektorata Univerziteta u Beču (1883.), Palača Austrijskog Lloyda u Trstu (1883.).[1]

Pored tih javnih, Ferstel je izveo i puno stambenih palača; Palača Wertheim (1868.), Palača nadvojvode Ludwiga Viktora (1869.) - obje u Beču, i puno vila od kojih je najzapaženija bila za porodicu Wartholz u Reichenau (1872.) [1]

Od 1866. radi kao profesor na bečkoj Politehnici,[1] pred kraj života 1879. car Franjo Josip dodjelio mu je titulu barona.

Zanimljivo, da se tu radi o cijeloj generaciji arhitekata. Ne čudi dakle, da je među ostalima i njegov sin Max von Ferstel pošao očevim stopama ne samo kao građevinar, nego i kao oduševljeni pripadnik istoga smjera - to jeste historicizma.

Radovi

[uredi | uredi kod]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Ferstel, Heinrich Freiherr von (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 1. 04. 2013. 

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]