[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Dragan Holcer

Izvor: Wikipedija
Dragan Holcer
Lični podaci
Datum rođenja19. siječnja 1945.
Mjesto rođenjaNjemačka Bad Gottleuba-Berggießhübel, Njemačka
(tada Njemačka Zwiesel, Treći Reich)
Datum smrti23. rujna 2015.
Mjesto smrtiHrvatska Split, Hrvatska
NacionalnostSlovenac
DržavljanstvoSocijalistička Federativna Republika Jugoslavija jugoslavensko (1945–1992)
Hrvatska hrvatsko
Pozicijabranič
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Uta. (gol.)
1963 – 1967 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Radnički Niš 96 (8)
1967 – 1975 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Hajduk 215 (0)
1975 – 1981 Zapadna Njemačka Stuttgart 179 (2)
1981 – 1982 Zapadna Njemačka Schalke 04 12 (0)
Nacionalna reprezentacija**
Godine Reprezentacija Uta. (gol.)
1965 – 1974 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija 52 (0)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima koji se računaju samo za službene utakmice i tačni su do 8.6.2024.

Dragan Holcer (Bad Gottleuba-Berggießhübel, 19. siječnja 1945. – Split, 23. rujna 2015.), jugoslavenski nogometaš i reprezentativac. Rodom je iz slovensko-talijanske-austrijske obitelji.[1]

Rođen u njemačkom konc-logoru u Zwieselu, dočekao je oslobođenje kao tromjesečna beba, pri čemu mu je na istom mjestu poginuo otac. Kao dječak bio je svestrani sportaš, ali najmanje nogometaš. Najviše je volio rukomet te je pukim slučajem zaigrao nogomet nakon što se odazvao na poziv da zaigra među tridesetak mladića na "dva mala" u sklopu probe za Radnički iz Niša. Prošla su samo dvojica, među njima i Holcer. Debitirao je pogotkom protiv Sarajeva u Bosni. Igrao je prvo kao desno ili lijevo krilo dok nije postavljen na poziciju stopera. Borben i požrtvovan, iznimno atletski građen i sjajan u skoku, proveo je par vrlo uspješnih godina u Radničkom došavši do poziva u reprezentaciju. Zvali su ga iz Crvene zvezde, gdje ga je Zvezdina filijala Radnički i mislila poslati. Međutim, na spretnu intervenciju predsjednika bilih Tita Kirigina, igrač je završio u redovima Hajduka na oduševljenje pristaša splitskog kluba. Transfer je to koji je tada imao veliku težinu.

Bio je vođa obrane Hajduka tokom sedam godina u kojima bilježi 3 naslova prvaka i 3 kupa, uz nezaboravnu 1971. godinu, kada Hajduk postaje prvakom nakon 16 godina čekanja, pri čemu se pamti veliki doček igrača u Splitu nakon pobjede 4:3 u Beogradu protiv Partizana. Kao jedini standardni reprezentativac, najbolji igrač i kapetan momčadi u svoje je vrijeme bio iznimno cijenjen i van Splita.

U reprezentaciji je debitirao 19. rujna 1965. protiv Luksemburga, i igrao sve sredine 1974. godine. U tom je razdoblju 1968. postao doprvak Europe nakon poraza od Talijana.

U osmoj sezoni u Hajduku zadesila ga je ozljeda, slična onoj koja je prekinula karijeru Marina Lemešića, međutim, Holcer se odlučio dulje odmarati umjesto da liječnici na njemu ponove pogrešku kao sa Lemešićem, te se oporavio i igrao do 37. godine života. Ta je ozlijeda navela hajdukovog trenera Tomislava Ivića da ga otpiše, tvrdeći da ovaj neće više ni hodati, a kamoli igrati. Ipak, Holcer je nastavio karijeru u njemačkom drugoligašu Stuttgartu, kojeg kao kapetan (kroz period od četiri godine) dovodi do prve lige, pomažući razvoju mladih Hoenessa, Müllera te braće Bernda i Karl Heinza Forstera. Posljednju je godinu odigrao za njemački Schalke 04.

Dugo nakon toga bio je kratko vrijeme upleten u rad uprave Hajduka, ali je po dolasku Branka Grgića otišao. Preminuo je u Splitu 2015. godine.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Slobodna Dalmacija Dragan Holcer kod Mosora: Dvojac Kirigin-Burazin bio je Hajdukovo blago, 5. veljače 2011.