Alan MacDiarmid

Alan MacDiarmid
Rođenje	14. travnja 1927. Masterton, Novi Zeland
Smrt	7. veljače 2007. Drexel Hill, PA, Sjedinjene Države
Državljanstvo	novozelandsko američko
Polje	kemija (anorganska kemija)
Institucija	Univerzitet St Andrews Univerzitet u Pennsylvaniji Teksaški univerzitet u Dallasu
Poznat po	vodljivi polimeri
Istaknute nagrade	Nobelova nagrada za kemiju (2000)

Alan Graham MacDiarmid (Masterton, 14. travnja 1927. – Drexel Hill, PA, 7. veljače 2007.) je bio novozelandsko-američki kemičar i jedan od trojice dobitnika Nobelove nagrade za kemiju 2000. godine.

Rođen je u Mastertonu 1927. godine kao jedno od petero djece, trojice braće i dvaju sestara, u relativnoj siromašnoj obitelji. Interes za kemiju razviju je u desetoj godini života, nakon čega je intenzivno čitao o njoj u raznim knjigama. Godine 1943. položio je prijemni ispit i upisao se na Univerzitet Novog Zelanda, gdje je uspješno završio studije, radeći istovremeno kao demonstrator i kasnije kao asistent. Godine 1949., u časopisu Nature objavljuje svoj prvi znanstveni rad. Nakon što je diplomirao kao najbolji u generaciji, MacDiarmid je dobio Fulbrightovu stipendiju i otišao na Univerzitet u Madisonu, Wisconsin, gdje je 1952. godine stekao magisterij iz anorganske kemije; sljedeće godine je stekao doktorat na Cambridgeu, također iz anorganske kemije, a 1955. godine je stekao drugi doktorat.

MacDiarmid je jednu godinu radio kao profesor na Univerzitetu St Andrews, nakon čega je otišao na Univerzitet u Pennsylvaniji, gdje je 1964. godine postao redoviti profesor. Na Pennu će raditi punih 45, a u prvoj fazi rada će intenzivno proučavati silicij. Godine 2002. postao je i nastavnik na Teksaškom univerzitetu u Dallasu.

Njegov najznačajniji rad tiče se otkrića i razvoja vodljivih polimera, plastičnih materijala koji provode elektricitet. MacDiarmid je surađivao s japanskim naučnikom Hidekijem Shirakawom i američki naučnikom Alanom Heegerom na otkriću da plastika, nakon određenih modifikacija, ipak može provoditi struju. Otkriće je naišlo na brojne praktične primjene, a njih su trojica 2000. godine podijelili Nobelovu nagradu za kemiju.

MacDiarmid je za života objavio preko 600 znanstvenih radova i registrirao preko 20 patenata. Bio je nudist i smatrao je sebe obožavateljem Sunca. Ženio se dva puta; prvi put 1954. godine s Marian Mathieu (umrla 1990.), s kojom je imao četvero djece, a drugi put 2005. godine s Gayl Gentile (umrla 2014. godine). Pred kraj života je obolio od sindroma mijelodisplazije. Početkom veljače 2007., MacDiarmid je planirao povratak na Novi Zeland, međutim je pao niz stepenice u svom domu u Pennsylvaniji i umro 7. veljače 2007. godine. Pokopan je na lokalnom groblju u Drexel Hillu.