Ahazija od Jude

Ovaj članak nije o kralju Ahaziji od Izraela.

Ahazija od Jude (אחזיהו המלך) bio je kralj Jude, i sin Jehorama i Atalije, kćeri kralja Ahaba od Izraela. Također se za njega koristi ime Jehoahaz (2 Ljetopisi 21:17; 25:23). William F. Albright mu je vladavinu smjestio u godinu 842. pne., dok E. R. Thiele tvrdi da je vladao godine 841. pne.. Pod utjecajem majke Atalije je uveo elemente bogoštovlja koja su vrijeđala jahvističke svećenike.

Pridružio se ujaku Jehoramu, izraelskom kralju u neuspjelom pohodu protiv Hazaela, kralja Aramejaca. Jehoram je ranjen u bitci, a kada je Ahaziah otišao posjetiti ujaka u Jezreel, izbila je Jehuova pobuna; Ahazija je krenuo bježati, ali je ranjen u prijevoju Gur. Imao je snage doći do Megidoa, gdje je umro (2 Kraljevi 9:22-28). Govori se da je vladao samo jednu godinu.

Tvorac natpisa Tel Dan stele (otkriveen 1993. i 1994. za vrijeme arheoloških iskopavanja u Lašišu) tvrdi da je ubio i Ahaziju, sina Jehoramovog, i samog Jehorama; najvjerojatniji autor je natpisa je Hazael od Aramejaca.