Amoriti
| Drevna Mezopotamija |
|---|
| Eufrat – Tigris |
| Asirologija |
| Gradovi / kraljevstva |
| Sumer: Uruk – Ur – Eridu |
| Kish – Lagaš – Nippur |
| Akadsko Carstvo: Akkad |
| Babilon – Isin – Susa |
| Asirija: Assur – Niniva |
| Dur-Sharrukin – Nimrud |
| Babilonija – Kaldeja |
| Elam – Amoriti |
| Huriti – Mitanni |
| Kasiti – Urartu |
| Kronologija |
| Sumerski kraljevi |
| Asirski kraljevi |
| Babilonski kraljevi |
| Jezik |
| Klinasto pismo |
| Sumerski – Akadski |
| Elamski – Hurijski |
| Mitologija |
| Enûma Elish |
| Gilgameš – Marduk |
Amoriti ili Amorićani (hebrejski ’emōrî, egipatski Amar, akadski Tidnum ili Amurrūm (što odgovara sumerskom MAR.TU ili Martu) je naziv koji se koristi za semitski narod koji je živio u zemljama zapadno od Eufrata u drugoj polovici 3. milenijumu pne.
U starim babilonskim spisima se za sve zemlje zapadno od Eufrata (Kanaan i Sirija) koristi izraz "zemlja Amorita".
Asirolozi se spore oko toga jesu li Amoriti predstavljali divlja stočarska plemena koja su preživljavala pljačkajući ratarske zajednice Mezopotamije (kao što sugeriraju neki tekstovi iz vremena Treće dinastije Ura) ili su već ranije bili absobirani od mezopotamskih drava. U prilog druge teze idu arheološki dokazi, kao i činjenica da je Hamurabi imao amoritsko ime.
Dio suvremenih asirologa smatra da se dio Amorita jednostavno stopio s drevnim Sumeranima, prihvativši njihovu kulturu i religiju.
U Bibliji se izraz Amoriti često koristi zajedno s izrazima Kaananiti i Amalečani.
- E. Chiera, Sumerian Epics and Myths, Chicago, 1934, Nos.58 and 112;
- E. Chiera, Sumerian Texts of Varied Contents, Chicago, 1934, No.3.;
- H. Frankfort, AAO, pp. 54-8;
- F.R. Fraus, FWH, I (1954);
- G. Roux, Ancient Iraq, London, 1980.
