Ђ
Izgled
Ћириличко слово Ђ | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Позиција у Уникоду | ||||||
Велико: U+0402 | ||||||
Мало: U+0452 | ||||||
Слова словенских језика | ||||||
А | Б | В | Г | Ґ | Д | Ђ |
Ѓ | Е | Ѐ | Ё | Є | Ж | З |
З́ | Ѕ | И | Ѝ | І | Ї | Й |
Ј | К | Л | Љ | М | Н | Њ |
О | П | Р | С | С́ | Т | Ћ |
Ќ | У | Ў | Ф | Х | Ц | Ч |
Џ | Ш | Щ | Ъ | Ы | Ь | Э |
Ю | Я | |||||
Слова несловенских језика | ||||||
Ӑ | Ӓ | Ә | Ӛ | Ӕ | Ғ | Ҕ |
Ӻ | Ӷ | Ԁ | Ԃ | Ꚉ | Ӗ | Ӂ |
Җ | Ӝ | Җ | Ԅ | Ӟ | Ԑ | Ӡ |
Ԇ | Ӣ | Ҋ | Ӥ | Қ | Ӄ | Ҡ |
Ҟ | Ҝ | Ԟ | Ԛ | Ӆ | Ԓ | Ԡ |
Ԉ | Ԕ | Ӎ | Ӊ | Ң | Ӈ | Ҥ |
Ԣ | Ԋ | Ӧ | Ө | Ӫ | Ҩ | Ԥ |
Ҧ | Ҏ | Ԗ | Ҫ | Ԍ | Ҭ | Ԏ |
Ӯ | Ӱ | Ӳ | Ү | Ұ | Ҳ | Ӽ |
Ӿ | Һ | Ԧ | Ҵ | Ҷ | Ӵ | Ӌ |
Ҹ | Ꚇ | Ҽ | Ҿ | Ӹ | Ҍ | Ӭ |
Ԙ | Ԝ | Ӏ | ||||
Историјска слова | ||||||
Ꙉ | Ѻ | Ѹ | Ѡ | Ѽ | Ѿ | Ҁ |
Ѣ | Ꙓ | Ꙗ | Ѥ | Ѧ | Ѫ | Ѩ |
Ѭ | Ѯ | Ѱ | Ѳ | ֹѴ | Ѷ | Ꙟ |
Диграфи ћирилице | ||||||
Сва слова ћирилице |
Slovo Ђ ђ (Ђ ђ) je ćiriličko slovo, ekvivalent latiničnom slovu Đ.
Slovo Ђ je nastalo od ranoćiriličkog slova Ꙉ ꙉ.
U staroslovenskoj azbuci ime slova je bilo ꙉervъ, što je značilo »drvo«.
Današnje Ђ je konstruisano po nalogu Vuka Stefanovića Karadžića. Postojalo je više predloga za slovo (jedan je napravio Pavle Solarić, a drugi Gligorije Geršić). Varijanta koja je danas u upotrebi je napravljena od strane Lukijana Mušickog.[1]
Slovo Đ se koristi samo u srpskohrvatskom jeziku, ponekad se transkribuje i kao Dj dj (kao u ranoj Gajevoj latinici). Đ je šesto slovo azbuke srpskog jezika, a koristi se kao predstavnik zvučnog mekog afrikata (/dʑ/).
- Ć ć: slovo ćirilice
- Ѓ ѓ: slovo ćirilice
- Đ đ: slovo latinice
- J j: slovo latinice
- Ꙉ ꙉ: slovo ćirilice
- Đorđić, Petar (1971). Istorija srpske ćirilice: Paleografsko-filološki prilozi (1. izd.). Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika.