Azurit
Azurit (od azur) je monoklinski mineral tamnomodre do svijetlomodre boje, bazični bakreni karbonat, 2 CuCO3·Cu(OH)2. Nastaje atmosferskim trošenjem bakrenih minerala, pojavljuje se zajedno s malahitom u površinskim dijelovima ležišta bakrene rude. Upotrebljava se i kao modra boja (gorsko modrilo), a kod većih koncentracija i kao bakrena ruda.[1]
| Azurit | |
|---|---|
 |
|
| Općenito | |
| Kategorija | Karbonati |
| Kemijska formula | |
| Identifikacija | |
| Molekularna masa | 344,67 g/mol |
| Boja | Azurno plava, tamno do blijedo plava; blijedoplava u propuštenom svjetlu |
| Kristalni habitus | Masivan, prizmatičan, stalaktitski, tabelarni |
| Kristalni sustav | Monoklinski kristalni sustav |
| Sraslaci | Rijetki, dvostruke ravnine {101}, {102} ili {001} |
| Kalavost | Savršeno u {011}, dobro na {100}, slabo na {110} |
| Lom | Konhoidalan |
| Mohsova tvrdoća | 3,5 do 4 |
| Sjaj | Staklast |
| Indeks loma | nα = 1,730; nβ = 1,758; nγ = 1,838 |
| Optička svojstva | Biaksijalni (+) |
| Dvolom | δ = 0,108 |
| Pleokroizam | Vidljive nijanse plave |
| Ogreb | Svijetlo plavi |
| Gustoća | 3,773 (izmjereno), 3,78 (izračunato) |
Azurit kao pigment
urediAzurit ili gorsko modrilo kao pigment je bio poznat još u drevnom Egiptu. U Europi u srednjem vijeku bio je češće upotrebljavan nego skuplji lapis lazuli. Dobiva se mljevenjem minerala. Ima grublje zrno ali se ne usitnjava previše jer gubi jakost i dobiva blijedu nijansu. Azurit je češće korišten u temperi jer u ulju postaje prozirno zamagljen i tamniji. Umjetno dobiven se upotrebljava duže vrijeme, ali zbog nepostojanosti i pošto je otrovan zadržava se do 19. stoljeća.[2]
Slike
uredi
|
Izvori
urediVanjske poveznice
uredi- Handbook of Mineralogy - Azurite (engl.)