Velia

Velia (Elea)
Country:	Italija
Regija:	Campania
Pokrajina:	Salerno
Općina:	Cilento
Stanovništvo:	1000
Koordinate:	40°09′34″N 15°09′15″E / 40.15944°N 15.15417°E / 40.15944; 15.15417
Vremenska zona:	CET, UTC+1
Nadmorska visina:	38 metara
Poštanski broj:	84046
Pozivni broj:	(+39) 0974
Stanovnici:	Velini / Eleatici
Web	Velia  Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2010. (Wayback Machine)

Velia je talijanski (i latinski) naziv antičkog grada Elea koji se nalazi na teritoriju općine Ascea, u regiji Salerno, talijanske južne pokrajine Kampanija, u geografskom području nacionalnog parka Cilento. Osnovali su ga Grci pod nazivom Hyele u antičkoj Magna Graecia oko 538. – 535. prije Krista. Najpoznatiji je kao dom filozofa Parmenida i Zenona iz Elejske škole.

Grad je smješten u neposrednoj blizini Tirenskog mora u neposrednoj blizini objekta Marina di Casalvelino i Marina di Ascea, na putu koji povezuje Agropoli s južnom Cilentskom obalom. Stanovništvo se uglavnom nalazi u ravnici uz more (oko južnog dijela drevne ruševine), te na brdovitom području Enotria, Bosco i Scifro. Velia je imala i željezničke postaje na liniji Napulj-Salerno-Reggio Calabria, koja je okončana krajem 1970-ih.

Prema Herodotu 545. pr. Kr. Jonski Grci su pobjegli iz Fokeje, u današnjoj Turskoj, tada opkoljena Perzijancima. Nakon godina lutanja (8 do 10 godina) na moru, oni su pristali u Kalabriji gdje su im se vjerojatno pridružio Ksenofan, koji je u to vrijeme bio u Mesini, a onda se preselio sjeverno duž obale i osnovao grad Hyele (grčki: Ὑέλη), kasnije preimenovane Ele (Ἔλη), a onda, eventualno, Eleje (Ἐλέα). Lokacija je gotovo na istoj geografskoj širini kao Fokeja. (oko 1 '20" sjeverno) Elejska škola je bila škola predsokratovskih filozofa. Grupu je osnovano Parmenid početkom petog stoljeća prije Krista, a ostali slavni članovi škole bili su: Zenon iz Eleje i Melis. Ksenofan je ponekad uključen u ovaj popis, iako se neki ne slažu oko ovoga. Stacije, otac rimskog pjesnika Publija Papinija Stacija je rođen u Eleji (Silv 5.3.127). Eleju nisu osvoljili Lukanci, ali kada se grad pridružio Rimu 273. pr. Kr., bio je uključen u rimsku pokrajinu "Lukanija". Pod rimskom vlašću Eleja postaje uspješan grad poznata po svojoj blagoj i zdravoj klimi. U Liber Coloniarum se pojavljuje kao jedan od okruga u Lukaniji i kao općina, što je potvrđeno i pronađenim latinskim natpisima.

U petom stoljeću bio sjedište biskupije, sve do 599. god. Vjerojatno je opstala sve do devetog stoljeća, kada propada zbog prodora Saracena. Na mjestu akropole drevne Eleje, izgrađenoj na morskom rtu koji je sada na kopnu, izgrađena je utvrda Castello mare (što znači "dvorac na moru") koje je u srednjem vijeku nazvana Castellammare della Bruca.

Nacionalni parkovi Cilento i Vallo di Diano s arheološkim lokacijama Paestum i Velia, i samostanom u Paduli
Svjetska baština – UNESCO
Država
Godina uvrštenja	1998. (22. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:842
Koordinate	40°09′34″N 15°09′15″E / 40.15944°N 15.15417°E / 40.15944; 15.15417
Velia

Ostaci gradskih zidina, s tragovima jednih vrata i nekoliko tornjeva od lokalnog kristalnog vapnenca, u ukupnoj dužini od preko 5 km, još uvijek postoje, i spadaju u tri različita razdoblja. Opeka se također koristila u kasnijim vremenima, a njihov oblik je jedinstven, kvadratičan s dva pravokutna kanala na jednoj strani, i veličinom od oko 8 cm, a debljine gotovo 13 cm. Sve nose štambilj grčkih keramičara. Postoje i neki ostaci cisterni, te tragovi raznih drugih objekata.

• 
  Ostaci grčkog kazališta
• 
  Gradska Roza vrata (Porta Rosa), rijedak primjer grčkog luka od opeke iz 4. st. pr. Kr.
• 
  Drahma iz Eleje (oko 535. pr. Kr.)

• Umjetnost stare Grčke
• Grčki hram

• Cilento nacionalni park  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. kolovoza 2007. (Wayback Machine) (tal.)

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Velia

v • u Svjetska baština u Italiji Kulturna dobra (53) Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Portici Bolonje (2021.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Padovanski ciklus fresaka iz 14. stoljeća (2021.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.) • Veliki lječilišni gradovi Europe (Montecatini Terme) (2021.) Prirodna dobra (5) Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.) Nematerijalna svjetska baština (9) Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana5) (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.) • Transhumanca (2019)6) • Praksa opernog pjevanja u Italiji (2023.) 1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  6) Zajedno s više zemalja