Recikliranje

Recikliranje ili oporaba^[1] je postupak izdvajanja materijala iz otpada i njegova ponovna uporaba.^[2] Uključuje prikupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari ili materijala. Prije same obrade otpad se razdvaja prema vrstama otpadaka u postrojenjima za razvrstavanje otpada. Mnoge otpadne tvari mogu se ponovno iskoristiti ako su prikupljene odvojeno.

U oporabu pripada sve što se može ponovno iskoristiti, a da se ne baci. Obrada otpada za ponovnu uporabu provodi se u reciklažnim centrima.

Neke materije, poput stiropora, nisu biorazgradive i ne mogu se oporabiti, ali se umjesto njih mogu pronaći ekološke zamjene.

Staklo se očisti i preoblikuje. Tako se pohranjuje energija u kremenskom pijesku.

Iz plastike se stvara plastika niže kakvoće za industrijsku upotrebu, pri čemu se štedi nafta.^[3]

U plastičnome otpadu može se nalaziti i do petsto vrsta različitih kemikalija (aditivi, poliklorirani bifenili, surfaktanti, filtri UV-zračenja, bojila, repelenti, inhibitori korozije, biocidi i dr.), farmaceutski spojevi iz lijekova (naproksen, fenazon, atenolol, propranolol, paroksetin), pesticidi (diuron, diklorbenzidin, imazalil, tiabendazol) i ini štetni spojevi.^[4]

Papirni otpadci se namoče, da bi ih se očistilo. Iz ocijeđenih ostataka proizvodi se karton ili papir niže kakvoće.

Metal se može reciklirati više puta, a na taj se način uštedi i do pet tona boksita i potroši 20 puta manje energije.^[5]

Tetrapak ambalaža nije smeće, nego sekundarna sirovina. Najviše se izrađuje od papira, aluminija i najlona.^[6]

Biootpad je sav organski otpad poput staroga voća i povrća, preostala hrana i drva koje se kompostira za dobivanje humusa.

• Oporaba stakla