Rosario (Argentina)
| Rosario | |
|---|---|
 Rosario, spomenik nacionalnoj zastavi | |
| Nadimak: "Koljevka argentinske zastave", "Argentinski Chicago"[1][2] | |
| Država |  Argentina |
| Vlast | |
| • Gradonačelnik | Pablo Javkin (Frente Progresista Cívico y Social) |
| Površina | |
| • Ukupna | 22,5 km2 178 km2 metropolitansko područje |
| Visina | 31 m |
| Koordinate | 32°57′S 60°40′W / 32.950°S 60.667°W |
| Stanovništvo (2012.) | |
| • Entitet | 1 276 000 (5112/km2) |
| Vremenska zona | ARST (UTC-3) |
| • Ljeto (DST) | ARDT (UTC-2) |
| Poštanski broj | S2000 |
| Pozivni broj | 0341 |
| Stranica | rosario.gob.ar |
 | |
 Položaj Rosarija u Argentini i Južnoj Americi | |
Rosario je najveći grad pokrajine Santa Fe u Argentini, smješten 320 km sjeverozapadno od Buenos Airesa, na zapadnoj obali rijeke Paraná.
Rosario je osnovan krajem 17. stoljeća, oko 1690.-ih, kroz proces spontanog formiranja oko strateški i gospodarski značajnog područja. Grad doživljava urbanistički i gospodarski procvat u drugoj polovici 19. stoljeća kada, zahvaljujući izvozu poljoprivrednih dobara, postaje centar značajnog metropolitanskog područja. Početkom 20. stoljeća u gradu značajno raste udio useljenika iz Italije, Španjolske, Austro-Ugarske, Njemačkog Carstva i Ruskog Carstva definirajući današnju strukturu stanovništva. Iz ovog razdoblja ekonomske ekspanzije grad je sačuvao historicističku (Središna poljoprivredna burza), secesijsku (Club Español de Rosario) i art déco (Palacio Minetti) arhitekturu.
Grad je smješten u središtu jednog od najznačajnijeg prometnog i industrijskog koridora u Argentini. Kao lučki grad, na rijeci Parani prima brodove do 11 m gaza,[3] a posjeduje također i veliki željeznički terminal i transportni centar za sjeveroistočni dio zemlje. Most Rosario-Victoria (Puente Rosario-Victoria), otvoren 2003. godine, povezuje Rosario s gradom Victorijom u provinciji Entre Ríos. Gospodarska aktivnost bazira se na izvozu poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda što uključuje soju, pšenicu, brašno, sijeno, lan, biljna ulja, kukuruz, šećer, drvo, meso, krzno i vunu.
Prema popisu iz 2012. godine, Rosario nastanjuje 1,276,000 stanovnika, što ga čini trećim gradom po broju stanovnika u Argentini.
Hrvati su se Rosario doselili u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća došavši u ponajvećem broju s dalmatinske obale, napose s otoka Hvara, kao državljani Austro-Ugarske.[4]
Broj Hrvata, a napose stanovnika s hrvatskim podrijetlom bez poznavanja hrvatskog jezika, vrlo značajan, kako u Rosariju tako i u gravitirajućim mjestima poput Chabása, Choveta, Acebale, Villa Muguete. U gradu djeluje nekoliko hrvatskih kulturnih zajednica, radijska stanica, katolički centar, razmjenski lektorat hrvatskog jezika i književnosti pri Nacionalnom sveučilištu Rosarija i počasni konzulat Republike Hrvatske (trenutno bez konzula).[5]
Asteroid 14812 Rosario nazvan je prema Rosariju.
- ↑ Monumento Histórico Nacional a la Bandera Argentina en la página de la Municipalidad de Rosario
- ↑ Página del Ministerio de Educación de la Nación sobre el Monumento Histórico Nacional a la Bandera. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2009. Pristupljeno 20. ožujka 2010. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ http://www.lacapital.com.ar/2006/08/30/economia/noticia_322334.shtml[neaktivna poveznica]
- ↑ ANTIĆ, Ljubomir. 1991. II. Argentina. Hrvati u Južnoj Americi: do godine 1914. Institut za migracije i narodnosti. Zagreb. str. 77–186. ISBN 8670750945
- ↑ Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske. [(https://hrvatiizvanrh.gov.hr/hrvati-izvan-rh/hrvatsko-iseljenistvo/hrvatsko-iseljenistvo-u-argentini/750) Hrvatsko iseljeništvo u Argentini] Provjerite vrijednost parametra
|url=(pomoć)|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć)
