[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Patuljasti orao

Izvor: Wikipedija
Patuljasti orao
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Accipitriformes
Porodica:Accipitridae
Rod:Hieraaetus
Vrsta:H. pennatus
Dvojno ime
Hieraaetus pennatus
Gmelin, 1788
Rasprostranjenost

  Gniježđenje
  Stalni boravak
  Prolazak
  Bez gniježđenja
Baze podataka

Patuljasti orao (lat. Hieraaetus pennatus ili kao Aquila pennata) je srednje velika ptica grabljivica široke rasprostranjenosti u palearktičkoj zoni i južnoj Aziji, koja zimi u tropskim zemljama Afrike i Azije, zimi, s malom populacijom u jugozapadnoj Africi. Kao i svi orlovi, on pripada obitelji Accipitridae.

Mužjaci su teški oko 51 – 770 g, a ženke oko 840 – 1025 g, a dugači su 40 cm s rasponom krila 11–132 cm. Postoje dva relativno različita oblika perja. Blijede ptice su uglavnom svijetlosive boje, s tamnijom glavom i svjetlijim perjem. Drugi oblik ima srednje smeđe perje s tamno-sivim oznakama na perjima.

Rasprostranjenost i staništa

[uredi | uredi kôd]

Razmnožava se u južnoj Europi, sjevernoj Africi i cijeloj Aziji, a također i na zapadu Južne Afrike i u Namibiji.[1] Sjeverna populacija migrira i prezimljuje u periodu između studenog veljače[1] u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji, dok je mala populacija južne Afrike sjedilačka. Ovo je vrsta šumovitih, često brdovitih krajeva, a razmnožava se na stjenovitim terenima, ali selidbena populacija koristiti gotovo sve vrste staništa osim guste šume.

Ponašanje

[uredi | uredi kôd]

Ženke liježu 1-2 jaja u gnijezdo izgrađeno od granja i obloženo zelenim lišćem na drvetu, ili preuzima oduzeto gnijezdo druge velike ptice, poput crne lunja ili sive čaplje. Ženka sjedi na jajima oko 45 dana, a mužjak ih hrani nakon što se izlegu. Ženka čuva gnijezdo i mladunce, dok mužjak osigurava hranu. Pilići se osamostaljuju nakon 70–75 dana.[1]

Lovi male sisavce, gmazove i ptice.[1]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d Aquila pennatus (Booted eagle). Biodiversity Explorer. Iziko Museums of Southern Africa. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. ožujka 2016. Pristupljeno 2. studenoga 2016.