Dioskur II. Aleksandrijski

Dioskur II. Aleksandrijski Dioscorus
Pravo ime	Dioscorus, grč.: Διόσκορος
Početak pontifikata	srpanj 516. AD ( 232. A.M.[1][2] prema koptskom kalendaru)
Kraj pontifikata	27. listopada 518. AD (17. dana mjeseca babaha 234. A.M.)
Prethodnik	Ivan II. (III.)
Nasljednik	Timotej IV.
Rođen	? Egipat, Egipat
Umro	27. listopada 518. AD (17. dana mjeseca babaha 234. A.M.) Aleksandrija, Egipat
Papinski grb
svetac
Slavi se u	Koptska Crkva
Spomendan	27. listopada 518. AD (17. dana mjeseca babaha 234. A.M.)
sahranjen u crkvi sv. Marka[3] u Baukalisu, Aleksandrija.
Portal o kršćanstvu

Papa Dioskur II. Aleksandrijski, je 37. papa Aleksandrije i patrijarh svetog Trona sv. Marka.

Nakon smrti pape Ivana II. (III.) 22. svibnja 516. AD, biskupi Aleksandrije su se sastali sa svećenicima i vjernicima i, prema nekim izvorima, u srpnju 516. AD izabrali miafizita Dioskura za papu Aleksandrije pod imenom Dioskur II. Ovaj je otac bio blage naravi, a njegovo djelo i znanje bili su izvanredni, i njegov rad je bio izvrstan tijekom njegovog papinstva tako da postoji uvjerenje da nitko nije bio poput njega iz njegove generacije. Dioskur je bio redovnik koji je bio poznat kao autor mnogih hagiografskih spisa i propovijedi.
Bio je suvremenik bizantskog cara Anastazija I., koji je preferirao ne-kalcedonske crkve, te Severa Antiohijskog, prvaka miafizitizma u Siriji. U drugoj godini od njegovog ustoličenja, 9. srpnja 518. AD, umire car Anastazije I. a na njegovo mjesto dolazi bizantski car Justin I.

Dioskur je bio poznat kao autor mnogih hagiografskih spisa i propovijedi.
Među njegovim prvim djelima, nakon ustoličenja na Tron sv. Marka, bilo je pisanje poslanice svetom ocu Severu Antiohijskom, patrijarhu Antiohije. Ta je poslanica sadržavala vjeru u Sveto Trojstvo kao ravnopravno u Svojoj biti i Božanstvenosti, te objašnjenje Utjelovljenja. Tom prigodom je rekao da je Božja Riječ utjelovljena u ljudskom tijelu savršenom u svemu, da se ujedinila s njim i postala jedan Sin, jedan Krist, jedan Bog, u nerazdvojivom jedinstvu, i da je jedno Trojstvo bilo prije i poslije toga sjedinjavanja, te da utjelovljnje nije napravilo nikakav utjecaj na Njega. Kad je ova poslanica stigla do sv. Severa, on ju je s radošću pročitao i obzananio je svim poznatim ljudima Antiohije. Osjećao se optimistično pa je napisao sv. Dioskuru odgovor na poslanicu čestitajući mu na njegovom kršćanskom poslanstvu kao i na pravoslavnoj vjeri. Zapovjedio mu je da se ne odvraća od Vjere, da ne skreće s toga puta ni desno ni lijevo, i da bude u stalnoj ovisnosti od svih njenih riječi i djela koje se odnose na Nju (pravoslavnu vjeru), a koju su utemeljili tri stotine i osamnaestero otaca na nicejskom saboru i da se pravilno odnosi prema onome što su zapovijedili u Kanonu.^[4][5][6]
Kad je poruka stigla do sv. Dioskura, radosno je primio i izdao zapovijed da se pročita s propovjedaonice tako da je svi ljudi čuju.

Isto kao i njegov prethodnik Ivan II. (III.) Aleksandrijski bio je čvrst protivnik kalcedonskog vjerovanja i nastavio je održavati zajedništvo s onima koji su prihvatili Henotikonski edikt cara Zenona, a sve to sljedeći put svojih pretodnika, bez nametanja formalne anateme na kalcedonsko vjerovanje. Na taj je način u velikoj mjeri uspio održavati crkvu u miru.
Ovaj je otac neprekidno čitao, učio i poučavao, pa je pozvao i naredio svećenicima u svakom gradu da pastire i čuvaju svoje vjernike. Nakon što je završio svoj put, otišao je u miru.
Tijekom vremena kroz koje je obavljao dužnost pape i patrijarha aleksandrijskog, pored brige za vjernike i širenja evanđelja, vodio je brigu i o održavanju i građenju novih crkava.

Dioskur II. je ostao na Tronu sv. Marka dvije godine i tri mjeseca i onda otišao u miru 27. listopada 518. AD. (17. dana mjeseca babaha 234. A.M.) Sahranjen je u crkvi sv. Marka u Aleksandriji. Pomen na njega se slavi 27. listopada (17. dan mjeseca babaha prema koptskom računanju vremenaje) i njegovo ime je zapisano u sinaksarionu.

• Odlazak sv. Dioskura I.
• Popis aleksandrijskih patrijarha
• Ivan II.
• Odlazak sv. Ivana II.
• Lista papa Aleksandrije

v • u Aleksandrijski pape i patrijarsi stolice sv. Marka Patrijarsi prije Kalcedonskog sabora (43.–451.) sv. Marko Evanđelist • Anijan • Avilije • Kedron • Primije • Justije • Eumenije • Markijan • Keladion • Agripin • Julijan • Dmitar I. • Heraklo • Dionizije • Maksim • Teonije • Petar I. • Ahil • Aleksandar I. • Atanazije I. • Grgur Kapadocijski • Atanazije I. • Petar II. • Timotej I. • Teofil I. • Ćiril I. • Dioskur I. Koptski pravoslavni aleksandrijski pape i patrijarsi (451.–danas) Timotej II. Eiluros • Petar III. Mongus • Atanazije II. • Ivan I. Talaia • Ivan I. • Ivan II. • Dioskur II. • Timotej III. Salophakiolos • Teodozije I. • Petar IV. • Damjan • Anastazije • Andronik • Benjamin I. • Agaton • Ivan III. • Izak • Simeon I. • Aleksandar II. • Kuzma I. • Teodor I. • Teodor I. • Mina I. • Ivan VI. • Marko II. • Jakov • Simeon II. • Josip • Mihovil II. • Kuzma II. • Šenuda I. • Mihovil III. • Gabriel I. • Kuzma III. • Makarije I. • Teofil • Mina II. • Abraham • Filotej • Zaharije • Šenuda II. • Kristodol • Ćiril II. • Mihovil IV. • Makarije II. • Gabrijel II. • Mihovil V. • Ivan V. • Marko III. • Ivan VI. • Čiril III. • Atanazije III. • Gabrijel III. • Ivan VII. • Teodozije II. • Ivan VIII. • Ivan IX. • Benjamin II. • Petar V. • Marko IV. • Ivan X. • Gabrijel IV. • Matej I. • Gabrijel V. • Ivan XI. • Matej II. • Gabrijel VI. • Mihovil VI. • Ivan XII. • Ivan XIII. • Gabrijel VII. • Ivan XIV. • Gabrijel VIII. • Marko V. • Ivan XV. • Matej III. • Marko VI. • Matej IV. • Ivan XVI. • Petar VI. • Ivan XVII. • Marko VII. • Ivan XVIII. • Marko VIII. • Petar VII. • Ćiril IV. • Demetrije II. • Ćiril V. • Ivan XIX. • Makarije III. • Josip II. • Ćiril VI. • Šenuda III. • Teodor II.