Ahil Aleksandrijski

Ahilije od Aleksandrije Archileus
Pravo ime	grč. Αρχιήλ
Početak pontifikata	24. prosinca 312. AD
Kraj pontifikata	26. lipnja 313. godine (19. dana mjeseca paona prema koptskom kalendaru)[1]
Prethodnik	Petar I.
Nasljednik	sv. Aleksandar I.
Rođen	u 3. stoljeću Aleksandrija, Egipat
Umro	26. lipnja 313. godine (19. dana mjeseca paona prema koptskom kalendaru)[1] Aleksandrija, Egipat, sahranjen u Crkvi od Pećine u Aleksandriji.
Slavi se u	Koptskoj pravoslavnoj Crkvi
Spomendan	26. lipnja (19. dana mjeseca paona prema koptskom kalendaru)[1]
Obnašao dužnost pape u koptskoj katedrali sv. Marka[2]u Aleksandriji
Portal o kršćanstvu

Papa Ahilije^[3] (lat.: Archileus) iz Aleksandrije, 18. papa Aleksandrije i patrijarh Svete Stolice sv. Marka.

O njegovom životu postoji vrlo malo podataka. Zna se da je rođen u Aleksandriji u Egiptu, i da je bio poznat po svom znanju i pobožnosti te ga je zbog toga papa Teonije zaredio u svećenika. Očito je bio izuzetno dobro obrazovan u grčkoj filozofiji i teološkoj znanosti, pa ga je papa Atanazije Apostolik kasnije nazvao časni "Ahilije Veliki". Nakon smrti Pjerija, naslijedio ga je na mjestu dekana katehetske škole Aleksandrije.

Nakon mučeničke smrti pape Petra I. (25. studenog 312. AD) koja se dogodila za vrijeme vladavine rimskog cara Maksimina Daja (lat: Gaius Galerius Valerius Maximinus, negdje znan i kao "Daza"; i Maksimin II.; 20. studenog 270. – 313. AD), biskupi i vjernici Aleksandrije su se okupili i poštujući želju pape Petra I., 24. prosinca 312. godine izabrali su Ahilija za Petrovog nasljednika na položaju pape Aleksandrije. Nedugo nakon što je sjeo na Tron Sv. Marka, pojavio se Arije i počeo ga preklinjati da ga vrati na službu u crkvi.
Po Arijanovom učenju, nekoliko godina kasnije, nastala je Arijanova kontroverza, nazvana Arijanstvo, pa ga je zbog takvog, heretičkog učenja papa Petar I. ekskomunicirao. Prema izvješću Severusa iz Ašmumena, Arije je kasnije, u razdoblju koje je prethodilo Petrovom pogubljenju, uzaludno od njega pokušavao ishoditi oprost, dok je Petar na samrti objavio predviđanje koje se odnosilo na Arija i njegovo učenje, a koje se, nedugo nakon toga kada je zaživio Arijanizam, pokazalo ispravnim.
Međutim, vještim ulagivanjem i uvjeravanjem u svoje pokajništvo, Arije je privukao pažnju plemstva i uvaženih ljudi, pa ih je molio da za njega posreduju kod patrijarha, nakon čega su se oni zauzeli za njega i tražili od Ahilija da mu dopusti sudjelovanje u službi crkve. Vjerujući da se uistinu pokajao za sve svoje grijehe, Ahilije je blagonaklono, skoro naivno odgovorio na njihov zahtjev i vratio ga na njegov položaj koji je imao prije njegove hereze, odnosno položaj svećenika i propovjednika. Stoga nije poslušao svog prethodnika papu Petra I., jer je, očigledno, povjerovao u Arijevo umiljato pretvaranje.

Ahilijeva papinska služba nije dugo trajala, jer je na mjestu pape Aleksandrije bio samo šest mjeseci, pa umire^[4] na 19. dan mjeseca paoni (26. lipanja), 313. AD (28 A.M.^[5] - godina prema koptskom računanju vremena),^[6] za vrijeme vladavine rimskog cara Maksimina Daja (lat: Gaius Galerius Valerius Maximinus, negdje znan i kao "Daza"; i Maksimin II.; 20. studenog 270. – 313. AD).
Nakon Ahilijeva odlaska, Arije je sam sebe proglasio biskupom Aleksandrije, ali svećenici i narod nisu prihvatili njegovo samoproglašenje.

Pomen na papu Ahilija je na 19. dan mjeseca paoni koji odgovara 26. lipnju prema gregorijanskom kalendaru, (vidi datume starog i novog stila^[7]) slavi njegov blagdan. Spomen na taj dan je upisan u sinaksarionu.
Papa Ahilije sahranjen je u Crkvi od Pećine u Aleksandriji.

• Papa Ahilije od Aleksandrije
• Ahilije od Aleksandrije
• Mučeništvo sv. Petra I., Pečata Mučenika
• Papa Teonije od Aleksandrije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. ožujka 2018. (Wayback Machine)
• Sinaksarion koptske Crkve
• Khaled Gamelyan The Coptic Encyclopedia,opensource

v • u Aleksandrijski pape i patrijarsi stolice sv. Marka Patrijarsi prije Kalcedonskog sabora (43.–451.) sv. Marko Evanđelist • Anijan • Avilije • Kedron • Primije • Justije • Eumenije • Markijan • Keladion • Agripin • Julijan • Dmitar I. • Heraklo • Dionizije • Maksim • Teonije • Petar I. • Ahil • Aleksandar I. • Atanazije I. • Grgur Kapadocijski • Atanazije I. • Petar II. • Timotej I. • Teofil I. • Ćiril I. • Dioskur I. Koptski pravoslavni aleksandrijski pape i patrijarsi (451.–danas) Timotej II. Eiluros • Petar III. Mongus • Atanazije II. • Ivan I. Talaia • Ivan I. • Ivan II. • Dioskur II. • Timotej III. Salophakiolos • Teodozije I. • Petar IV. • Damjan • Anastazije • Andronik • Benjamin I. • Agaton • Ivan III. • Izak • Simeon I. • Aleksandar II. • Kuzma I. • Teodor I. • Teodor I. • Mina I. • Ivan VI. • Marko II. • Jakov • Simeon II. • Josip • Mihovil II. • Kuzma II. • Šenuda I. • Mihovil III. • Gabriel I. • Kuzma III. • Makarije I. • Teofil • Mina II. • Abraham • Filotej • Zaharije • Šenuda II. • Kristodol • Ćiril II. • Mihovil IV. • Makarije II. • Gabrijel II. • Mihovil V. • Ivan V. • Marko III. • Ivan VI. • Čiril III. • Atanazije III. • Gabrijel III. • Ivan VII. • Teodozije II. • Ivan VIII. • Ivan IX. • Benjamin II. • Petar V. • Marko IV. • Ivan X. • Gabrijel IV. • Matej I. • Gabrijel V. • Ivan XI. • Matej II. • Gabrijel VI. • Mihovil VI. • Ivan XII. • Ivan XIII. • Gabrijel VII. • Ivan XIV. • Gabrijel VIII. • Marko V. • Ivan XV. • Matej III. • Marko VI. • Matej IV. • Ivan XVI. • Petar VI. • Ivan XVII. • Marko VII. • Ivan XVIII. • Marko VIII. • Petar VII. • Ćiril IV. • Demetrije II. • Ćiril V. • Ivan XIX. • Makarije III. • Josip II. • Ćiril VI. • Šenuda III. • Teodor II.