Toplice su izgrađene u 2. stoljeću, i tada je glavna zgrada vjerojatno bila veličine 172 x 240 m (42.500 m²). No, kako je ova lokacija stoljećima služila kao kamenolom za gradnju drugih građevina, to se danas može samo pretpostavljati. Iako nije bio među najvećim gradovima Carstva, Trier je ipak imao više termi, a Barbarine toplice iz oko 150. god. bile su druge po veličini u carstvu (veće su bile samo Trajanove terme u Rimu). To je očit dokaz kako je uprava ovog provincijskog grada procvala zahvaljujući trgovinom na granici Carstva. Za razliku od Carskih termi (Kaiserthermen) izgrađenih kasnije u Trieru i koje nikada nisu korištene kao toplice, Barbarine toplice su korištene skoro 300 godina. Toplice su bile napuštene netaknute nakon odlaska rimske uprave, ali su naposljetku Franci prepoznali vrijednost ove građevine i koristili je kao udobno svratište. Oko 1300. god., kako ih nije imao tko održavati, počele su propadati. Ruševine toplica su 1611. god. pretvorene u jezuitsku školu, te su tada prozvane po crkvi sv. Barbare koja je izgrađena uz njih. Francuski general Vignory je 1673. god., zbog taktičkih razloga u pohodu kralja Luja XIV., ovu građevinu podigao u zrak. Danas su od njih sačuvani samo dijelovi poput podzemnih prolaza i cijevi koje su služile za grijanje.
Dijelom su restaurirane 2000. god. i od 2009. ponovo otvorene za javnost.
Proizvodnja i glazba orgulja (2017.) • Sokolarstvo8) (2016.) • Ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa u zadrugama (2016.)
1) Izbrisano s popisa 2009.
2) Zajednička svjetska baština Poljske i Njemačke3) Zajednička svjetska baština Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja
5) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]6) Zajednička svjetska baština Nizozemske, Njemačke i Danske7) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]8) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [3]9) Zajednička svjetska baština Nizozemske i Njemačke10) Zajednička svjetska baština Austrije, Njemačke i Slovačke