[go: up one dir, main page]

Prijeđi na sadržaj

Željko Čajkovski

Izvor: Wikipedija
Željko Čajkovski
Osobni podatci
Puno ime Hinko Željko Čajkovski
Rođenje 5. svibnja 1925.
Zagreb, Hrvatska
Smrt 11. studenoga 2016.
München, Njemačka
Pozicija napadač
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1942.1945.
1945.1956.
1956.1958.
1958.1960.
HAŠK
Dinamo Zagreb
Werder Bremen
1. FC Lichtenfels (igrač/trener)

0194 00(78)
Reprezentativna karijera**
1947.1951. Jugoslavija 0019 00(12)
Trenerska karijera
1964.1966.
1967.1969.
1971.1974.
1974.
1975.
SpVgg Fürth
Borussia Neunkirchen
SSV Ulm 1846
VfR Heilbronn
Wacker 04 Berlin
Osvojene medalje
nogomet
Olimpijske igre
srebro London 1948. Jugoslavija
Portal o životopisima
Portal o športu
Dinamo Zagreb s Kupom maršala Tita 1951. U gornjem redu su Josip Drago Horvat, Branko Režek, Franjo Wölfl (kapetan), Božidar Senčar, Tomislav Crnković, Željko Čajkovski i Aleksandar Benko; a u donjem redu Dragutin Cizarić, Branko Stinčić, Ivica Horvat i Dionizije Dvornić

Željko Čajkovski (Zagreb, 5. svibnja 1925.München, 11. studenoga 2016.), bio je hrvatski nogometaš i nogometni trener, osvajač srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. godine. Mlađi je brat hrvatskoga nogometaša Zlatka Čajkovskoga. Diplomirani ekonomist.[1][2]

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

Klupska karijera

[uredi | uredi kôd]

Igrao je za hrvatske klubove HAŠK (1942. – 1945.) i Dinamo Zagreb (1945. – 1956.) te za njemačke Werder Bremen (1956. – 1958.) i 1. FC Lichtenfels. Sa zagrebačkim Dinamom osvojio je 2 prvenstva Jugoslavije (1947./48. i 1953./54.) i jedan kup (1951.).

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kôd]

Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 19 utakmica i postigao 12 pogodaka.[1] Prvi put za Jugoslaviju nastupio je 1947. godine protiv Čehoslovačke (1:3) u Pragu, a posljednji put 1951. godine protiv Švicarske (7:3) u Beogradu.[1] Na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu odigrao je četiri utakmice za olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije i postigao tri pogotka.[3]

Javnost ga pamti kao strijelca jednog od najznačajnijih pogodaka u povijesti jugoslavenskoga nogometa. U kvalifikacijama za nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1950. godine u Brazilu, tadašnja Jugoslavija odigrala je dvije kvalifikacijske utakmice s Francuskom. Obje su završile rezultatom od 1:1. Zbog toga je odigrana majstorica na neutralnom terenu, u Firenci, 11. prosinca 1949. godine. Nakon regularnog tijeka utakmice rezultat je bio 2:2. Potom u produžetku, u 114. minuti, Željko Čajkovski postigao je pogodak kojim je Jugoslaviji omogućio odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazil.[1] Na tome Svjetskome prvenstvu 1950. godine u Brazilu igrao je u tri utakmice te protiv Meksika u skupini postigao dva pogotka u pobjedi od 4:1.[3]

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Počeo je kao igrač/trener u 1. FC Lichtenfelsu. Poslije je od 1964. do 1966. godine trenirao Spvgg Fürth te Borussiju Neunkirchen, od 1967. do 1969. godine, u drugom njemačkom razredu te jednu sezonu Borussiju Neunkirchen u Bundesligi a koju je sezonu prije toga i uveo u najviši razred njemačkoga nogometa. Od 1971. do 1974. godine trenirao je SSV Ulm 1846 u trećem razredu osvojivši prvenstvo dva puta, no nije postigao promociju s tim klubom. U prvome dijelu sezone 1974./75. trenirao je VFR Heilbronn, a u drugome dijelu, Wacker 04 Berlin oba dva u drugom njemačkom razredu. U Njemačkoj je završio Visoku trenersku školu u Kölnu.[4]

Priznanja

[uredi | uredi kôd]

Igračka

[uredi | uredi kôd]

Individualna

[uredi | uredi kôd]
  • Dobitnik je Srebrene plakete NSJ.[1]

Klupska

[uredi | uredi kôd]

Dinamo Zagreb

Reprezentativna

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Nedovršeni članak Željko Čajkovski koji govori o hrvatskom nogometašu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.